Pročitano: 940
Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, a.s.
Draga braćo!
Mi živimo u nekom čudnom vremenu. Ovo je vrijeme neki vole zvati i ahiri-zeman, pretkijametski vakat, a jedna od odlika ahiri-zemana je da vrijeme brzo prolazi. Ovo je vrijeme brzine, trke, užurbanosti.
Svi negdje žure, žure na posao, žure s posla kući, žure na sastanak, žure da nešto ne propuste… Žure, a zaboravljaju da je rečeno: “Žurba je od šejtana, a strpljivost, smirenost je od Boga!” Prisjetimo se ovdje šejtanovog dijaloga sa Gospodarom svjetova:
“Daj mi odgodu do dana njihova oživljenja – kazao je on. U redu, odgođeno ti je – rekao je Bog. On je potom kazao: S obzirom na to da si mi dao da zalutam, ja ću im, svakako, praviti zasjede na Tvome Putu pravome.“ (El-A'raf, 14-16)
Dakle, šejtan je sišao na zemlju sa zadatkom da čovjeka skreće s pravog puta. On je svjestan da nema previše vremena i zato žuri i tu svoju žurbu prenosi na čovjeka.
Draga braćo!
Da li smo i mi upali u ovu šejtanovu zamku?
Da bismo se zaštitili od šejtanova zavođenja i vratili vrijednostima vjere, dini islama, neophdno je da iskoristimo jedno sredstvo koje nam je Allah, dž.š., ostavio, a mi ga nedovoljno koristimo. To je namaz. Zato se u današnjoj hutbi još jednom vraćamo ovoj temi.
Allah, dž. š., u 153. ajetu sure El-Bekare kaže:
“O vi koji vjerujete, tražite sebi pomoć u strpljivosti i obavljanju namaza! Bog je, doista, sa strpljivima.”
U vremenu brzine i žurbe, namazom hranimo i krijepimo zaboravljenu dušu, a odmoramo preopterećeno tijelo. Navodi se da je Poslanik, a. s., govorio Bilalu, r.a,:
“O Bilale, rastereti nas, odmori nas, razrahati nas namazom. Odmori nas njime, o Bilale! Utješi nas pozivom na namaz, o Bilale!”
Muhammed, a. s., jednom je rekao:
“Namaz je Miradž vjernika!”
Namaz je čvrsta veza stvorenja sa svojim Stvoriteljem. Tu povezanost karakterizira savršena forma namaza, oličena u poniznosti na kijamu i ruku'u, povjerenju i predanosti koju postižemo dovom i, najzad, namaz nas kroz sedždu smješta u okrilje Njegove blizine.
Namaz, kao najpotpuniji vid ibadeta (obožavanja Allaha, dž.š.) omogućava nam da ostvarimo osnovni cilj radi kojeg smo stvoreni. “Džine i ljude sam stvorio samo da bi Mi se klanjali”, kaže se u Kur'anu.
Božiji Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: “Zavjet koji razlikuje i razdvaja nas i nevjernike jest namaz, pa ko ga ostavi krenuo je u nevjerstvo.”
Namaz nije ograničen prostorom – može se klanjati na svakom čistom mjestu, kod kuće, ali i na putovanju, u prijevoznom sredstvu, u cijelosti, ili skraćeno. Međutim, namaz je ograničen vremenom. Prema tome, tempo života, vrijeme brzine ne diktira raspored vjerniku, naprotiv – vjernik, i u vremenu ahiri zemana, organizira svoje vrijeme tako da klanja namaz u njegovu vremenu, slijedeći Božiju naredbu: “… oni koji vjeruju dužni su namaz u propisanom vremenu obaviti.“ (An-Nisa, 103).
Kad nastupi vrijeme namaza, vjernik ostavlja sve ovodunjalučke poslove.
Namaz je vjernikova utjeha, trenutak mira, smiraj srca, predah duše i odmor tijela od trke za dunjalučkim dobrima.
Draga braćo!
Upućujmo i odgajajmo našu djecu da klanjaju namaz. Namazom će se uzdignuti iznad prolaznih i materijalnih potreba koja su samo sredstva, a nikako ciljevi života. U namazu će naći smiraj i zaštitu od ružnih i nevaljalih djela. “I naredi svojim ukućanima da namaz klanjaju, i istraj na njemu! Nećemo te pitati za opskrbu – Mi ćemo te opskrbljivati, a bogobojaznost određuje konačnicu.“ (Ta-Ha, 132)
Na vrijeme i ispravno obavljen namaz, ostavit će pozitivnog traga u vjernikovu ponašanju. Biti u Božijoj blizini u namazu predstavlja iznimnu privilegiju koju treba odgovorno čuvati poslije svakog namaza. Izvršavanje profesionalnih obaveza na vrijeme, pravedno postupanje prema bližnjima, izbjegavanje sumnjivih i zabranjenih stvari, pouzdani su znakovi da je naš namaz u suštinskom smislu ispunio svrhu radi kojeg je i naređen. Sve dok naša djela budu u koliziji sa ciljem radi kojeg namaz obavljamo, zapitajmo se da li licemjerno klanjamo.
Svaki novi namaz je novi ispit iskrenosti naših namjera i čistote naše savjesti.
Svaki novi namaz je prilika za naš novi mi'radž – susret sa našim Gospodarom. Kur`an nas podsjeća:
“Reci: I moj namaz i moja žrtva, kao i moj život i moja smrt, sve to, doista, pripada Bogu, Gospodaru svjetova.“ (El-En'am, 162)
Gospodaru naš, uputi nas na Pravi put i spusti Svoju milost na nas da Te se uvijek sjećamo i da Ti iskrena srca namaz klanjamo!
Amin!
Idriz-ef. Karaman, Malmö, 9. oktobar 2020.
