Pročitano: 0
Hvala Allahu, Silnom i Moćnom, koji mnogo prašta i koji noću zaogrće dan i danom zaogrće noć. Jedini On zna tajno i javno. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob, poslanik i odabranik, neka su na njega Allahova milost i blagoslov, i na njegovu čistu porodicu i njegove ashabe.
Poštovani vjernici!
Svako društvo traži blagostanje i ravnotežu u kompromisu i dijalogu. Zdrave zajednice odlikuje sposobnost da prihvati pluralizam u mišljenju, a ako to zaista žele, potrebno je da u cilju ostvarenja ovog plemenitog ideala poduzmu konkretne korake.
Konfrontacije koje se dešavaju u našem društvu, na retoričkom, verbalnom i publicističkom nivou, najčešće nastaju zbog “potpaljivača” smutnje i protagonista govora mržnje. To je, zapravo, beskoristan, besperspektivan i bespredmetan govor koji ne ostvaruje željene interese niti donosi konkretne koristi. Govor mržnje je svaka napisana i izgovorena riječ koja potiče i potpiruje smutnju, nasilje, omalovažavanje ljudi, fanatizam i diskriminaciju pojedinaca ili grupa. Opasnost ove vrste govora krije se u ugrožavanju duhovne i idejne i društvene stabilnosti koja snažno utječe na kompaktnost i homogenost zajednice. Nakon Allahove podrške, duhovna i društvena stabilnost predstavljaju najvažniji uslov prosperiteta i stabilnosti bilo koje zajednice jer je čuvaju od anarhije i samovolje pojedinaca.
Jedini ispravan odgovor na govor mržnje i brana od šejtanovih spletki jeste lijepa riječ potaknuta Objavom: “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.” (El-Isra, 53)
Onaj ko želi da njegov govor bude prihvaćen kod ljudi i da njime ostvari plemenite ciljeve, neka mu umjesto zluradosti odjene odjeću samilosti, korisnosti umjesto štetnosti i blagosti umjesto grubosti. Takvi su bili govori prvaka Ademovih sinova, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je dat jezgrovit govor, i za kojeg Uzvišeni kaže: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevba, 128)
Govor mržnje je poput otpadaka koji plivaju po površini bujice, odbacuju se i ne ostaju na zemlji. Niko se nije upleo u govor mržnje a da nije rastjerao čestite ljude od sebe i kod njih stvorio prezir prema svemu što govori i piše. To je govor koji njegovog vlasnika drži u tijesnom okviru, u kojem ne vidi nikog osim sebe, i u kojem nema mjesta za lijepo mišljenje i suprotan stav, naprotiv, on je poput razbuktalog vulkana, koji nasumično izbacuje lavu, koja spali sve što dotakne.
Govor mržnje je put površnih ljudi i oružje brzopletih i nepromišljenih. On je ogledalo duše napunjene zlobom, umišljenošću, osvetom i lažnim ponosom. Govor mržnje nije nasljedna bolest na koju čovjek ne može utjecati, nego je mješavina ljudskog temperamenta stimulisana grešnim mislima. Govor mržnje je poput virusa koji stoji u zraku i napada svaku dušu lišenu morala, pravednosti i umjerenosti, i njegov razvoj ovisi o količini “antitijela” s kojima se duša brani od njega prije nego što je napadne, ili ga neutralizuje nakon što se desi.
Ako čovjek nije u stanju da uredi svoj govor i ukrasi ga blagošću, samilošću, korisnim savjetom, posljednje što mu preostaje, kao djelotvoran lijek, jeste šutnja, a kako i ne bi kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Buhari i Muslim)
Muslimani su pozvani da svojim lijepim primjerom pokažu islam drugima i da usklade svoja djela sa deklarativnom pripadnošću islamu. Druga strana, odnosno nemuslimani, ne razlikuje islam i postupke njegovih sljedbenika, i svaku njihovu grešku bez oklijevanja će pripisati islamu. Otuda je važno podsjetiti muslimane općenito, a učene posebno, da je predstavljanje islama u njegovom pravom svjetlu i značenju, sa svim njegovim aspektima, političkim, ekonomskim, kulturološkim, civilizacijskim, kolektivnim i individualnim, i da je islam vjera čiji vrijednosni sistem obuhvata cjelokupan ljudski život, kroz umjereni pristup, pravednu riječ i lijepu komunikaciju, njihova vjerska dužnost i obaveza. Greške koje čine pojedinci samo su njihove, i ne smiju se pripisivati islamu.
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.