Pročitano: 1.129
Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, a.s.
Draga braćo,
Moto današnje hutbe je 29. ajet sure Sad u kojoj Gospodar svjetova kaže:
„Blagoslovljena je ovo knjiga, i objavljujemo ti je kako bi o njenim ajetima razmišljali, te kako bi se oni koji su razboriti dozvali.“
Hasan el Basri ovaj ajet pojašnjava: „Tako mi Allaha, nije čitanje Kur'ana i njegovo čuvanje samo nastojanje da se njegova slova tačno izgovore, a ne vodi računa o granicama koje je postavio. Vi govorite: čitav Kur'an sam pročitao i nijedno slovo nisam izostavio. Ko to govori, a nakon čitanja objavljeno ne živi, laže. Ako se čovjek zadrži samo na riječi, ako nema djela, on je tako mi Boga čitav Kur'an zanemario. Kako razumijevate, pita Hasan el Basri, kur'anski ajet: „Mi ćemo tebi teške riječi objavljivati“. (Muzemmil, 5.), kako ga razumijevate ako ne shvatate da to znači da ćemo vam objavljivati riječi koje će od vas tražiti trud, žrtvu, koje će vam kad kad uzrokovati teškoću. Kako razumijevate ajet: „Kada ti Kur'an čitamo, ti čitanje njegovo slijedi“. (Kijameh, 18.), čime slijedi? Ti čitanje njegovo slijedi, djelom, čini ono što Kur'an traži, a ostavi ono što zabranjuje.“
Poznati zaljubljenik u hadis Ebu Derda, r.a., je rekao: „Tri stvari me nasmijavaju, a tri rasplakuju. Nasmijava me čovjek koji se nada dugom životu i odgađa činjenje dobra, a smrt za njim svuda traga. Nasmijava me čovjek koji je nemaran spram obaveza, a zna da neće biti zanemaren. Nasmijava me i onaj koji je bezbrižan, a ne zna da li je Stvoritelj s njim zadovoljan. Rasplakuje me spoznaja da svakog trena može doći kraj, a ja nespreman za susret s Gospodarom. Rasplakuje me spoznaja da bolešću ili nekim drugim uzrokom mogu biti onemogućen da činim dobro i rasplakuje me pomisao na dan kada ćemo čekati odluku o našem vječnom boravištu.“
Draga braćo,
Čitajući misli ove dvojice velikana historije islama, svako od nas bi se trebao upitati za svoje vlastito stanje.
Odgađamo li mi činjenje dobrih djela za neko drugo vrijeme?
Kakav odnos mi imamo prema preuzetim obavezama?
Jesmo li mi svjesni da nas čeka neznani dan smrti, nakon čega ćemo odgovarati za učinjena djela?
Jesmo li sigurni da smo stekli Allahovo zadovoljstvo?
Prisjetimo se u tom smislu dijaloga Jakuba, a.s., i njegovih sinova:
„Vi niste bili prisutni kada se Jakubu smrtni čas prikučio i kad je sinove svoje upitao: ‘Kome ćete poslije mene robovati? Oni su odgovorili: Robovat ćemo tvome Bogu, te Bogu tvojih predaka, Ibrahima, Ismaila i Ishaka – Bogu Jedinome, i mi se Njemu predajemo'“. (Bekare,133).
Gospodaru naš, pomozi nam da i mi razmišljamo kao Jakub, a.s!
Ne daj da nas zavaraju ovosvjetski izazovi, pa da zaboravimo našu zadaću!
Uputi nas na Pravi put i čuvaj na tom putu!
Čuvaj našu porodicu, našu zajednicu i našu domovinu!
Amin!
Idriz-ef. Karaman, Malmö, 2.10.2020.
