Pročitano: 544
Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, s.a.v.s.
Draga braćo!
U današnjoj hutbi govorimo značaju vremena, odnosno, važnosti dobrog planiranja korištenja vremena.
Vrijeme je vječna nepoznanica prema kojoj od iskona svijeta ljudi pokazuju divljenje i začuđenost.
Iako postoje kratki predasi u naizgled tihim, bezbrižnim vremenima, teško ćemo naći ijednog čovjeka na Zemlji da nije iskusio vrijeme patnji i iskušenja. I kada nam u životu krenu kola nizbrdo, i kada nam se čini da se sve urotilo protiv nas, ni tada krivca za svoje neuspjehe i posrtanja ne smijemo tražiti u usudu vremena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da se psuje vrijeme rekavši: “Allah je uistinu vrijeme.”
U drugom kudsi hadisu Allah Svemogući o kategoriji vremena govori kao o Svom neprikosnovenom i neupitnom vlasništvu: ,,Čovjek Me uznemirava psovanjem vremena, jer Ja sam vrijeme. U Mojim rukama su stvari. Ja mijenjam noć i dan.'”
Neuhvatljivu, neprobojnu i nedokučivu nit i tajnu vremena, njegovu neumitnu prolaznost, niko od stvorenja ne može savladati, ukrotiti i zaustaviti. Vrijeme je tajna nad tajnama. Prostor opažamo osjetilima vida i opipa, ali kojim to osjetilom doživljavamo vrijeme? Štaviše, Bog Svemilosni, zaklinje se vremenom.
,,Tako Mi vremena, čovjek je na gubitku, doista, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i potiču se međusobno na Istinu, i na strpljenje se međusobno potiču.“ ( El-‘Asr: 1-3)
I pored svega, čovjek je nemaran naspram vremena. Čini mu se da je svo vrijeme njegovo, da vremena ima napretek, da je vrijeme neiscrpan resurs. Dani, sedmice, mjeseci, godine prolaze i prolaze, a mi se, možda, nikada istinski ne zapitamo: Šta nas je i čemu nas je poučilo i naučilo vrijeme? Jesmo li u vremenu koje je prošlo imalo sazreli, postali svjesniji njegove nemilosrdne prolaznosti? Kakvi su naši tragovi u vremenu? Zar s protokom vremena i dalje okrećemo glavu od spoznaje koliko smo i sami prolazni i nestalni u ovozemaljskom privremenom trajanju?!
Oni najnemarniji spram vremena traže načina da u nepodnošljivoj dokolici ubiju vrijeme nečim, kao da im je vrijeme, a ne njihov nemar, najveći dušman i neprijatelj.
Allah, dž.š., El-Muddessir, 42-45. ajet, kaže:
,,Kako ste u Sekar dospjeli?“ Oni će odgovoriti: ‘Nismo bili od onih koji su namaz klanjali, i nismo siromahe hranili, i besposličili smo s onima koji su besposličili.“
Obratimo pažnju na sve izraženiju pojavu odgađanja i prolongiranja naših dužnosti. Nerijetko kažemo ili druge čujemo kako govore: Uradit ću to i to sutra. Položit ću ispit u narednom roku. Oženit ću se kada nađem dobro plaćen posao. Obavit ću hadž kada se penzionišem. U našem kolokvijalnom razmišljanju o budućnosti prečesto se pozivamo i oslanjamo na ima još vremena, sutra ću, uradit ću to naredne sedmice, mjeseca, godine…
U lahkomislenom odgađanju zaboravljamo da je svemu stvorenome, pa i vremenu koje ima svoj početak i kraj, Svemilosni odredio i propisao edžel – neodgodivi rok. Edžel smrti može tako naglo prekinuti sve naše kratkoročne i dugoročne planove, tako da čovjek nema vremena poigravati se s vremenom i umišljati da je on njegov vlasnik i posjednik.
Posljedice odgađanja čovjek će najbolnije osjetiti u danu neizbježnom kada će i svaka pomisao o tome da sutra uradimo ono što smo propustili uraditi jučer, biti besmislena i beznadežna.
Kur`an u 10. ajetu sure El-Munafikun opominje:
,,I udjeljujte od onoga čime smo vas opskrbili prije nego što nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: ‘Gospodaru moj, kad bi mi nakratko odgodio rok pa da dijelim milostinju i budem među onima koji su dobri.”
Rekao je Hasan Basri: “Čovječe, čuvaj se odgađanja i ‘sutra ću’, jer ti si tvoje danas, a ne tvoje sutra, pa ako doživiš sutra, iskoristi ga u dobru kao što si u dobru iskoristio i tvoje danas, a, ako tvoje sutra ne dođe, onda se nećeš kajati zbog onoga što si propustio danas.”
Vrijeme koje danas imamo na raspolaganju naš je najbolji saveznik, ali i potencijalni suparnik. Danas mogu nešto uraditi, već sutra ću možda biti spriječen i onemogućen da to isto uradim, iako je namjera ostala nepromijenjena. Odgađanje može bit znak i naše nespremnosti i oklijevanja da donesemo odluke koje su teške, ali nužne u našem životu. Na takvu vrstu odgađanja upozorio je i Vjerovjesnik, a.s.: ” Najviše će stanovnici Vatre vrištati zbog onog: ‘Ja ću.’ ”
Investirajmo u naše vrijeme pravovremenim postupcima i odlukama.
Ako uspijemo rasporediti svoje vrijeme tako da bespotrebno ne odgađamo, nećemo biti na gubitku ni na ovom ni na budućem svijetu.
Hutba Rijaseta IZ u BiH, 10.09.2021.
