Pročitano: 697
Hvala Allahu, dž.š., Salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, s.a.v.s.
Draga braćo!
U današnjoj se hutbi ponovo vraćamo jednoj veoma značajnoj temi. Danas govorimo u šutnji kao ibadetu. Možda će izgledati pretenciozno ovako nasloviti ovu temu, ali ajeti i hadisi koje ćemo citirati, daju nam pravo da šutnju okarakteriziramo upravo kao ibadet.
U suri Merjem, 10. i 11. ajet, stoji:
“Gospodaru moj, daj mi neki znak”, reče on, a Bog mu odgovori: „Znak ti je to što tri dana i tri noći nećeš moći s ljudima govoriti.“
Nakon toga on izađe pred svoj narod iz mihraba i naputi ih: „Slavite svog Gospodara danonoćno.“ (Sura Merjem, 10-11)
Ovo su ajeti u kojima Allah, dž.š., naređuje Zekerijja, a.s., da šutnjom pokaže svoju odanost. Na direktan ili indirektan način Kur`an govori i o nekim drugim situacijama u kojima je šutnja naređena. Gotovo da nema poslanika, a da se ne spominje povlačenje u samoću i šutnju.
Muhamed, a.s., je puno govorio o potrebi što češće šutnje. Navodimo dva hadisa:
“Čovjek izgovori riječ, bez razmišljanja, i zbog nje “posklizne” u vatru koliko je razdaljina između Istoka i Zapada.” (Hadis)
“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Hadis)
Nažalost, mi živimo u vremenu u kojem je sve manje šutnje, a sve više priče. Sredstva komunikacije su doprinijela da se ljudi danas ne moraju sastati da pričaju, ne moraju čak ni telefonom zvati. Danas ljudi pričaju tvitanjem, lajkovanjem, šerovanjem…
U toj nevjerovatnoj utrci ko će šta prije ispričati (objaviti) nema vremena da se informacije provjere, kao što se to od nas u Kur`anu traži.
Zaboravljamo hadis Muhameda, a.s., u kojem je rekao da je čovjeku dovoljno laži da samo prenese ono što čuje.
Toliko se žuri sa pričanjem da ljudi sve više gube sposobnost da slušaju. Gotovo da je nemoguće svjedočiti razgovoru, a da jedni druge ne prekidaju. I, nažalost, nije to samo slučaj kad se ljudi svađaju. Danas je to standard u gotovo svakoj vrsti „razgovora“.
Nije na odmet podsjetiti da nam je Bog dao dva uha, a samo jedan jezik. Možda i zato što je važnije dobro slušati, nego pričati…
A ova razmišljanja i dileme završavamo jednom interesantnom predajom:
„Namaz je stup vjere, ali je šutnja (samt) vrjednija. Milostinja (sadaka) gasi srdžbu Gospodara, ali je šutnja vjrednija. Post je štit od Vatre, ali je šutnja vrjednija. Trud, borba (džihâd) vrhunac je vjere, ali je šutnja vrjednija. Kaže se da je uzvišeni Allah objavio jednome od vjesnikâ Israelićana: ‘Tvoja šutnja o ružnome, radi Mene, post je. Tvoje čuvanje udova, radi Mene, namaz je. Neočekivanje bilo čega od stvorenja, radi Mene, milostinja je. Neuznemiravanje Meni predanih, radi Mene, trud i borba je.“
Dragi Bože, povećaj nam vjeru i daruj mudrost da znamo prosuditi kad je bolje pričati, a kad šutiti.
Amin, ja Rabbe-l-alemin!
Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 03.09.2021.