Pročitano: 78
Hvala Gospodaru svjetova, salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, Poslanikovoj, a.s., časnoj porodici, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Poštovana braćo i sestre!
Danas je posljednji dan mjeseca oktobra ove 2025. godine, odnosno 9. džumadel-ula 1447. H. godine.
Ovih dana su se u dosta naših džemata obilježavale godišnjice od osnivanja. Tim povodom uručivane su razne zahvalnice i priznanja. Bilo je veoma zanimljivo posmatrati kako ljudi reagiraju na ta priznanja.
Zanimljivo je, inače, pratiti kako ljudi reagiraju na pohvale drugih ljudi.
Zato ćemo danas progovoriti nekoliko rečenica o tome kako bi, zapravo, trebali razmišljati o vlastitim djelima.
Kao i uvijek, temu otvaramo Kur`anom.
U 60. ajetu sure El-Mu`minun Allah, dž.š., kaže:
„I oni ono što daju dadnu, a srca im strepe s obzirom na to da će se vratiti svom Gospodaru.“
Tumačeći ovaj ajet Muhamed, a s., je rekao da se ajet odnosi na one koji rade dobra djela, ali se pribojavaju da im ih Allah, dž.š., neće primiti.
Poznat je i hadis koji govori o odnosu vjernika i dvoličnjaka prema svojim djelima. Tako će vjernik svoje dobro djelo uvijek gledati manjim, a učinjeni grijeh većim, dok dvoličnjak svoja dobra djela uveličava, a grijehe umanjuje.
Dakle, vjernik ne smije zapasti u samodopadljivost, makar i dobra djela činio.
Hazreti Alija, r. a. je imao običaj kazati: ,,Loše djelo koje te ražalosti bolje je kod Allaha od dobra djela koje te zadivi.“
Ibn Mes'ud, r. a., veli: ,,Propust je u dvome: divljenju i očajanju. To je zato što se sreća postiže trudom i naporom. Onaj ko je sam sobom zadovoljan ne trudi se, jer je on to već postigao. Očajnik se također ne trudi, jer on smatra da nema koristi od truda.“
Zanimljivo je u ovom kontekstu prisjetiti se jednog značajnog historijskog događaja, o kojem i Kur`an govori u 25. i 26. ajetu sure Et-Tevba. Radi se o bici na Hunejnu.
“Allah vas je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike.”
Samodopadljivost je muslimane na Hunejnu mentalno i psihološki uspavala, uljuljkala u varljivi osjećaj nepobjedivosti i dovela do ruba poraza. Umjesto da sigurno neprijatelja pobijede, zbog zanesenosti vlastitim brojem, muslimani su se dali u panični bijeg. Samo zahvaljujući Allahovoj milosti i izravnoj pomoći sa nevidljivim vojskama ashabi su konsolidovali svoje snage, povratili pribranost, prikupili svježu snagu i izvojevali pobjedu.
Navedimo i izreku jednog mudrog alima: ,,Možda da ti Allah otvori vrata pokornosti, a da ti ne otvori vrata primanja. Može da ti odredi da učiniš grijeh, a da ti on bude uzrokom spasa! Grijeh koji donosi sa sobom sramotu i potištenost je bolji od pokornosti koja donosi divljenje i oholost.“
Spomenimo i jednu modernu pojavu koja nas, također, može odvesti u pogrešnom pravcu. Radi se o takozvanim lajkovima na određene objave na društvenim mrežama.
Puno lajkova ne znači da je nešto sigurno dobro…
I umjesto zaključka, dova:
Gospodaru naš, pomozi nam da iščistimo naše namjere. Pomozi nam da činimo što više djela kojima ćeš Ti biti zadovoljan.
Amin, ja Rabbel-alemin!
Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 31.10.2025
