Pročitano: 195
Draga i poštovana braćo i sestre!
Ljudski pririodni jezik jedan je od najdirektnijih Allahovih, dž. š., znakova na Zemlji: u 27. ajetu sure “Er-Rum” navedeno je: “…I jedan od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših…”, gdje se jasno i nedvosmisleno mnoštvo različitih jezika svrstava u Božije znakove koje moramo iščitivati i o kojima smo dužni razmišljati, pa i u kontekstu svijesti o svome vlastititome jeziku preko kojega se i kao pojedinci i kao zajednica jasno diferenciramo od drugih etničkih, nacionalnih, kulturnih individualiteta.
Svaki narod na Kugli Zemaljskoj ima svoj jezik. Kao što ne možete zamisliti rijeku bez vode, niti možete zamisliti šumu bez lišća, tako ne možete zamisliti ni narod koji nema svoj vlastiti jezik…
Zato ćemo ovu hutbu, u ovom časnom danu, posvetiti našem maternjem, našem bosanskom jeziku. Šta je nama, ovdje, u Švedskoj, naš bosanski jezik? To je pitanje koje svaki odgovorni Bošnjak i Bošnjakinja mora sebi postaviti svakog dana kad pogleda u lica svoje čeljadi.
Čuvanjem bosanskog jezika ostat ćemo biti vezanima za svoju zemlju Bosnu i za svoj bošnjački narod, za svoju nacionalnu povijest, kulturu, umjetničko stvaralaštvo, za naše pretke i ukupnu nacionalnu, materijalnu i duhovnu tradiciju. Moramo znati da je jezik fundamentalna odrednica naše svijesti o sebi. Bez poznavanja i kontinuiranog usavršavanja maternjeg jezika, bez primjerene svijesti o vrijednosti učenja i čuvanja bosanskoga jezika u vlastitom životu i porodici mi ne možemo računati da ćemo, kroz generacije koje dolaze nakon nas, ostati biti Bošnjaci, ostati biti vezani za svoju zemlju Bosnu i za svoj maternji jezik, za svoju kulturu, historiju, nacionalnu tradiciju. Ne budemo li vodili računa o bosanskom jeziku, naši unuci i djeca naših unuka postat će Šveđani, ili Nijemci, Danci, Norvežani, izgubit će svoj bosanski identitet, i tamo neke zemlje Bosne sjećat će se jedino kroz bajkovite izmaglice.
Savremeni sociolozi i praktičari iz oblasti školske pedagogije ustanovili su da su, kad je u pitanju useljenička populacija u Kraljevinu Švedsku, psihički i emocionalno najzdravija ona djeca koja u krugu svojih porodica govore jezikom svojih roditelja. Kao što svako drvo mora imati svoj korijen i kao što svaka rijeka ima korito kojim teče, tako i svako ljudsko biće mora imati znanje o svome vlastitom korijenu, porijeklu, identitetu, svojoj tradiciji, kulturnim osobenostima, jeziku svojih majki i očeva, jer samo na taj način imat će šanse da ostane stabilnom, čvrstom, snažnom i pouzdanom osobom.
Bošnjaci koji žive i rade u Švedskoj došli su iz svih krajeva države Bosne i Hercegovine, iz Krajine, istočne Bosne, Hercegovine, s područja Tuzle, Posavine, srednje Bosne, ali i iz Sandžaka, Crne Gore, Kosova i drugih dijelova Balkana, gdje se govori bosanskim jezikom. Svima nam je dobro poznato da je fašističkoj agresiji na državu Bosnu i Hercegovinu 1992. godine i genocidu nad bošnjačkim narodom prethodilo negiranje bosanskog jezika. A kad se nekom narodu, ili bilo kojoj društvenoj skupini, negira njegov jezik, onda se negira i postojanje tog naroda, negiraju se i sva kulturna i pismena postignuća ostvarena na njegovu maternjem jeziku. U normalnom i civiliziranom svijetu to se čini nemogućim, ali, eto, ima mjesta i krajeva gdje je to nažalost još uvijek moguće… Iz tog razloga naš napor, trajna borba za učenje i čuvanje svoga maternjeg, bosanskog jezika ima i jednu dodatnu, prijeko važnu obavezu. Borba za svoju Bosnu i svoj bosanski jezik ostvaruje se i van granica države Bosne i Hercegovine.
Kako ćemo u svojim porodicama njegovati, učiti, čuvati, usavršavati svoj bosanski jezik?
Najprije, kao vjernici, trebamo biti svjesni koliko je jezik neposredni Allahov, dž. š., dar ljudskom biću. Te svijesti bio je i čuveni bosanski alim iz 19. st. Omer Humo, koji je prije gotovo stoljeće i po kroz svoj ilmihal na bosanskom jeziku ispjevao pjesmu pohvalnicu o bosanskom jeziku, između ostaloga kazavši: “Brez šuphe je babin jezik najlašnji. / Svatko njime vama vikom beside / Slatka braćo Bošnjaci, / Hak vam Omer govori.”
Na ovom primjeru vidimo, a mnoštvo je i drugih, koliko je naša islamska, muslimanska zajednica imala odgovornu ulogu u očuvanju i razvoju bosanskog jezika kroz našu bogatu i slojevitu historiju. Takav odgovoran odnos prema jeziku Islamska zajednica kontinuirano njeguje i danas, na što smo ponosni. Zbog toga trebamo znati kao članovi Islamske zajednice da je u julu prošle godine održana posebna, tematska sjednica Sabora Islamske zajednice koja se ticala bosanskog jezika i čuvanja bosanskoga jezičkog naslijeđa. Istaknuta je vjerska i patriotska obaveza čuvanja i učenja maternjeg jezika, kako u državi Bosni i Hercegovini, tako i u cjelokupnom bosanskohercegovačkom iseljeništvu.
To je naša i vjerska, i patriotska, i moralna, i civilizacijska obaveza!
Samo s bosanskim jezikom u sebi i u porodici zadržat ćemo zdravu i kreativnu vezu sa svojom domovinom Bosnom!
Zato, naselimo u potpunosti svoju kuću bosanskim jezikom. Samo s punom i zdravom sviješću o vlastitom identitetu bit ćemo u stanju kvalitetno se integrirati u savremeno švedsko društvo. Moramo biti ponosni kad se u medijima i na različitim političkim instancama kaže kako su građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine najintegriraniji useljenički sloj u savremenom švedskom društvu, ali, s druge strane, moramo biti zabrinuti ako se u nekim našim porodicama ne govori bosanskim jezikom, ako smo, recimo, došli u tužnu situaciju da roditelji budu nevješti prevodioci između deda i nena i njihovih unuka… Nikoga ne treba osuđivati ako se gdje u porodičnom miljeu ne govori bosanskim: svakoga treba potaknuti i ohrabriti kako da Bosanci u Švedskoj ostanu ono što su oduvijek bili, ostanu biti Bošnjaci, Bosanci, muslimani, a istodobno budu primjerni građana Kraljevine Švedske.
Znanjem i promoviranjem bosanskog jezika neposredno radimo na poboljšanju švedsko-bosanskohercegovačkih veza u kulturi, umjetnosti, nauci, privredi, u svim sferama života!
Nisu slučajno Bosanci i Hercegovci, Bošnjaci, dobili status najbolje integrirane useljeničke populacije ovdje u Švedskoj. Takav status zasluženo smo dobili, a rezultat je našeg planskog i organiziranog rada, samosvijesti i odgovornosti pojedinaca i naših organizacija, kako prema sebi samima, tako i prema društvu u kojem živimo i čije norme uvažavamo i slijedimo. Upravo je maternji, bosanski jezik, vezivno tkivo svih nas i naših bosanskohercegovačkih organizacija, ”infrasturkture” koju smo tako predano i odgovorno gradili svih ovih godina.
U ovoj godini napravili smo novi iskorak i ojačali saradnju između naših organizacija, ali i naših nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini, te očuvanju i učenju bosanskog jezika pristupili zajedno. Jer, jezik je naša zajednička platforma, baza koju trebaju naslijediti naše nove generacije.
Obavještavamo vas da je, u tom smislu, u saradnji bosanskohercegovačkih udruženja u Kraljevini Švedskoj s Institutom za jezik iz Bosne i Hercegovine, pokrenuta najšira kampanja o učenju i čuvanju bosanskog jezika i bosanskoga jezičkog naslijeđa. Budite u toku! I sami se aktivno i neposredno uključite u ovu akciju. Zajednička je želja da upravo 2017. godina, ali i sve godine koje nam, ako Bog da, slijede, bude vrijeme učenja i očuvanja bosanskog jezika i kontinuiranog razvijanja svijesti o njemu. Upravo je ramazan idealna prilika za razna lična i zajednička preispitivanja – trebamo se prespitati hoće li naše unuče, ili unuče našeg unučeta, ostati u svome bosanskom identitetu i u svome bosanskom jeziku. Ramazan je mjesec aktivnosti, plemenitog rada, mjesec činjenja dobrih djela i stalnog ibadeta. Objedinimo naš jezik s našim ibadetom – jer se i veza s našim Gospodarom ostvaruje i najneposrednije kroz jezik!
Na ovaj način želimo biti lideri u činjenju dobrih djela, te istovremeno, biti primjer i drugim useljeničkim populacijama ovdje u Švedskoj, pokazujući kako kroz njegovanje vlastitih tradicionalnih vrijednosti, doprinosimo boljoj integraciji i razvoju društva u kojem živimo!
Nek vam je, uz tevbu, vjeru u Boga, i uz svoj maternji jezik, hajirli i ovaj ramazan, da ga u miru, zadovoljstvu, unutrašnjoj i porodičnoj harmoniji ispostite, nikad ne zaboravljajući koliko je jezik dar od Svevišnjega Boga i kolika je naša zemaljska obaveza da čuvamo i konstantno usavršavamo svoj bosanski jezik.
Idriz-ef. Karaman,
U saradnji sa Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu
