Pročitano: 141
Hvala Gospodaru svjetova, salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Poštovana braćo i sestre!
Mi smo sinoć ušli mjesec redžeb, jedan od četiri sveta mjeseca u islamu. Zato smo današnju hutbu posvetili upravo značaju ovog mjeseca.
Uzvišeni Gospodar u suri Fatir, 15. ajet, kaže:
“O ljudi, vi ste ovisni o Bogu, a Bog je Taj Koji ni o čemu ne ovisi i Kojem treba zahvaljivati.”
Svjestan ove kur`anske istine, Muhamed, a.s., je pred nastup mjeseca redžeba učio dovu:
“Allahumme barik lena fi redžebe ve ša’bane, ve belligna ramadan – Moj Bože, učini nas blagoslovljenim u redžebu i šabanu i upiši nas u one koji će dočekati ramazan.”
Zato, baš kao što je to radio Muhammed, a.s., i mi u narednim danima treba što više da molimo Allaha, dž.š., za bereket, jer je bereket uvjet za sreću i uspjeh. Želimo li da nam te dove budu primljene i da nađemo unutarnji mir i zadovoljstvo, moramo činiti što više dobrih djela svih vrsta.
U našoj tradiciji tri blagoslovljena mjeseca spomenuta u dovi Poslanika, s.a.v.s., nazivaju se još i učajluci. Ovaj naziv je nastao od turskih riječi: “Uč” što znači – tri i riječi –“Ajluk” što znači – mjesec.
Vjerujući u posebnu nagradu za ibadet u ovim mjesecima, kod nas je uvijek, pa i danas, bio jedan broj vjernika koji su postili cijela ova tri mjeseca (post učajluka).
A o posebnosti mjeseca redžeba govori hadis Poslanika, a.s,:
„U Džennetu ima rijeka po imenu redžeb. Njena voda je bjelja od mlijeka, a slađa od meda. Ko bude postio u ovom mjesecu, Allah, dž.š., će ga napojiti iz ove rijeke“.
Braćo i sestre!
Nastupanje mjeseca redžeba je svojevrsna najava dolaska ramazani šerifa, odnosno, trenutak kada bi trebale da otpočnu najozbiljnije pripreme za njegov dolazak. U te pripreme, prije svih, ubrajamo tevbu – pokajanje. Činimo to na osnovu preporuke Muhameda, a.s, koji u je u jednom hadisu rekao:
„O ljudi, tražite od Allaha oprosta i pokajte Mu se. Ja oprost u svakom danu zatražim i po 100 puta.“
Preporuku za istigfarom nalazimo i u interesantnoj predaji, koja se veže za jednog od najvećih autoriteta u islamu Ahmeda ibn Hanbela, koji je jednom čovjeku, kad mu se požalio, rekao: „Traži oprosta za grijehe.“ Nakon toga, došao mu je i drugi čovjek žaleći se na oskudicu, te i njemu Ahmed ibn Hanbel uputi isti savjet: „Traži oprosta za grijehe.“ Nedugo iza toga, dođe i treći čovjek, brižljivo se jadajući da mu je žena nerotkinja, a Ahmed ibn Hanbel ponovi isto što je prethodno rekao ovoj dvojici: „Traži oprosta za grijehe.“
Najzad, Ahmed ibn Hanbelu po savjet dođe i četvrti čovjek. Požali mu se da mu zemlja ne rađa, a Ahmed ibn Hanbel postupi kao i sa prethodnim nevoljnicima, reče mu: ,,Čini istigfar, traži oprosta za grijehe.“ Prisutni koji su se zadesili u blizini velikog učenjaka u čudu rekoše: ,,Zar svakome ko ti se na nešto potuži iste savjete daješ, svima i bez izuzetka govoriš: ‘Traži oprosta za grijehe?“ Ahmed ibn Hanbel na to im reče: „Zar nikada niste čitali Allahove ajete:
„Zatražite oprost od svoga Gospodara – On, doista, mnogo prašta – ja sam govorio. Nebo će vam izdašnim učiniti i imetkom vas i potomstvom opskrbiti, te za vas bašče i rijeke načiniti“ (Nuh, 10-12)
S istigfarom dolaze mnoga i ahiretska i ovosvjetska dobra i koristi čovjeku. Traženje oprosta od Boga je priznanje da Njemu dugujemo sve, jer On je svemoćan i sveznajući. Istigfarom svjedočimo da jedino Bog može olakšati naša stanja, otkloniti nedaće i iskušenja koja nas tište i da On mudro i pravedno upravlja svim svjetovima, stanjima i stvorenjima.
Istigfar čisti srce od licemjerja, karakter od oholosti, ego od umišljenosti.
Što su ljudi čvršći i iskreniji u svome vjerovanju, oni su sve strožiji prema sebi. Takvi ljudi se manje oslanjaju na dobra djela koja su počinili, a više se plaše kazne Gospodara svjetova i skrušeno uzdaju u Božiju milost i oprost.
Što su ljudi slabijeg vjerovanja i uvjerenja više su uvjereni u ispravnost vlastitog postupanja, manje se plaše kazne Gospodara, a na Božiju milost bezrezervno računaju kao da im ona bezuvjetno i neupitno pripada.
Ako smo zadovoljni sobom i umišljamo da imamo posebno i zagarantirano mjesto kod Gospodara, zanemarit ćemo istigfar, a zapast ćemo u nemar i neposlušnost. Istigfar nas podsjeća da koliko god je Allah svemoćan i savršen, toliko ljudi imaju mahana i nedostataka za koje se neprestano trebaju preispitivati.
Navedimo za kraj 33. ajet iz sure El-Enfal u kojem stoji:
„Međutim, Bog ih neće kazniti dok si ti među njima, i neće ih kazniti sve dok za oprost mole.“
Napomenimo još i da je važno, pored traženja oprosta od Allaha, dž.š., tražiti oprost i od ljudi kojima se učini nepravda ili grijeh. Nikad ne treba biti teško priznati svoju grešku, izvinuti se i zatražiti oprost.
U tom smislu, molimo Allaha, dž.š, da nam omili traženje oprosta (istigfar), ali i da nam omili da sami praštamo.
Amin, ja Rabe-l-alemin!
Idriz-ef. Karaman,
Eslöv, 12. januar 2024.
