Pročitano: 617
Hvala Allahu, dž.š., koji nam omugućio da budemo danas ovdje. Na mjestu gdje se možemo zahvaliti Gospodaru.
Neka je salavat i selam na Božijeg Miljenika Muhammeda, s.a.w.s., koji nas uči da Allah daje imetak i onome koga voli i koga ne voli a vjeru daje samo onome koga voli.
Molim Allaha, dž.š., da budemo od onih ljudi koji su svjesni blagodati u trenutku dok ih posjeduju a ne od onih koji cijene blagodati tek kad ostanu bez njih.
Kaže Allah, dž.š.: „O vjernici, budite svjesni Allaha, iskerenom svješću i ne umirite drugačije nego kao muslimani:“
Mi ne znamo u kakvu stanju ćemo napustiti ovaj svijet. Međutim svi mi žudimo da napustimo ovaj dunjaluk prije svega sa imanom.
Zato ulema i pobožnjaci kad tumeče ovaj ajet tvrde da: posljedica toga da čovjek bude svjestan Allaha iskrenom sviješću za posljedicu ima da čovjek napušta ovaj svjest kao musliman odnosno da je Allah zadovoljan.
Zato se trebamo zapitati kako doći do tog stanja da Allah, dž.š., bude zadovoljan sa nama?
Pošto se nalazimo u vremenu i prostoru materijalizma itekako su nam potrebne smjernice u kojem pravcu da se krećemo.
Jedna od tih smjernica je svakako da će svako ostvariti ono u šta ulaže.
Imamo dosta primjera oko nas. Navodi se primjer da je jedna majka odlučila da se posavjetuje sa jedim školiskim psihologom, jer njezino djete je bilo nepokorno i neposlušno. Pa je psiholog upita s čime se ona i njezin suprug bave. A ona odgovara da imaju porodični biznis. Da se ona puno posvetila tome a muž još više. A psiholog odgovara da su dobili ono u šta su ulagali.
A imamo primjer jednog od Emevijskih halifa koji je kada je bio na samrti ostalo iza njega samo 11 dirhema. U njegovom mandatu vladavine nisi mogao naći sirotinjuu da udijeliš sadaku. Pa ljudi su mu govorili da nešto iz bejtul mala daju njegovoj porodici. A on je rekao da od tih 11 dirhema plate troškove dženaze a ostalo djeci. Kasnije se njegov evlad toliko obogatio da su mogli sami opremiti muslimansku vojsku za vojni pohod. Ovo je primjer kad ulažemo u odgoj djece da nose prave vrijednosti u sebi.
Ima jedan opšti princip u islamu a to je da se dobro vraća dobrim.
Ako čovjek ulaže u dunjaluk dobit će ga, a ako ulaže u ahiret dobit će ga, dakle, do nas je kako da poredamo prioritete.
Do čega nam je stalo?
Ako nam je stalo da je Allah, dž.š., zadovoljan sa nama, ima li ljepšeg osjećaja od tog da je Allah, dž.š., zadovoljan s nama u kući, na poslu, sa porodicom..
Ima par znakova koji nam potvrđuju Allahovo zadovoljstvo sa nama. Tako, kad Allah, dž.š., zavoli svoga roba naredi meleku Džibrilu da obavijesti i naredi stanovnicima nebesa i zemlje da i oni vole tog njegovog roba.
Ako nas ljudi vole, odnosno, nedostajemo im u džamiji i naše prisustvo im fali, može biti znak Allahovog zadovolstva s tobom.
A drugi znak jeste da Allah udalji ljubav za dunjalukom iz našeg srca.
Primjer Ebu Hanife kad je sjedio sa studentima pa došao čovjek i rekao da je roba stigla. A velikan fikha se osmijehnu i reče Elhamdulillah. A onda nakon par dana isti čovjek dođe i kaza nije roba stigla a velikan opet isto postupi. Naravno, studentima ništa jasno pa upitaše o tome istom postupku. Objašnjavajući on im reče da je iz istog razloga tako postupio. Prvi put je pogledao u stanje srca i vidio da srce nije veselo zbog toga, pa se osmjehnuo zbog stanja svog srca i zahvalio se Alllahu. A drugi put isti postupak jer je vidio da mu srce nije žalilo, pa se osmijehnuo i zahvalio Alllahu na tom stanju.
Molim Allaha dž.š. da bude zadovoljan sa nama,
Alen ef. Delic, Malmö; 22.02.2019