Pročitano: 79
Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku. Selame upućujemo i Poslanikovoj, a.s., časnoj porodici, čestitim ashabima, uzoritim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Poštovana braćo i sestre!
Danas je 14. oktobar 2025. godine, odnosno 23. džumadel-ula 1447. H. godine.
U današnjoj hutbi vraćamo se jednoj temi koju smatramo veoma važnom i zato joj posvećujemo najmanje jednu hutbu u toku godine dana.
Danas govorimo o stavu islama prema čistoći.
U 222. ajeta sure “El-Bekare” stoji:
“…Zaista. Bog voli one koji se često kaju i voli one koji se čiste!”
Poslanik, a.s., je rekao: “Čistoća je dio imana…”
Čistoća podrazumijeva dvije komponente – duhovnu i fizičku. Duhovna, ili unutarnja čistoća odnosi se na stanje našeg srca koje opterećuju i prljaju različiti grijesi poput laži, mržnje, zavidnosti, ogovoranja, oholosti, škrtosti, pohlepe i, općenito, lošeg, ružnog i neprimjerenog ponašanja.
U jednom hadisu Muhamed, a.s., je rekao:
“Kad čovjek počini neki grijeh, na njegovu srcu se pojavi jedna crna tačka, pa ako se pokaje i Allaha zamoli za oprost, ona bude izbrisana, a ako uveća činjenje grijeha uveća se i crna mrlja. Tako sve dok ne prekrije njegovo srce.”
Duhovna čistoća se manifestira kroz vanjsku prepoznatljivost vjernika kao čiste, uredne i pedantne osobe koja vodi računa o čistoći tijela, odjeće i mjesta gdje živi, jer je to i jedan od uvjeta za ispravnost namaza, što na najbolji način svjedoči važnost lične i kućne higijene muslimana.
Fizičku čistoću vjernik čuva pazeći se nečisti svake vrsti poput krvi, gnoja, mokraće, izmeta, alkohola, svinjske masti i svega onoga što mu stvara neprijatnost. Zato posebno vodi računa o čišćenju nakon i male i velike nužde, propisanom obaveznom kupanju kada je to potrebno, ali i redovnom, po mogućnosti, svakodnevnom tuširanju, te svakom obliku higijene koji iziskuju date okolnosti, potrebe i stanja svakog čovjeka.
Vjernik svoj vanjski izgled kreira i kroz propisno, skladno i lijepo odijevanje kojeg prati čista i uredna odjeća.
Braćo i sestre!
U današnjem vremenu dostupnih sredstava za održavanje lične i kućne higijene, nezamislivo je da musliman o tome ne vodi računa i da daje ružnu sliku i dojam sebe kao pojedinca ali i vjere kojoj pripada.
Rezultat naše duhovne i fizičke čistoće je obazriv i pažljiv odnos prema javnoj površini, prirodnoj i društvenoj okolini.
Vjernik će ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, jer je i to dio islama, kako navodi Poslanik, a.s., a svoje najbliže će podučavati da je priroda Božiji dar koja se ne skrnavi kroz njezino uništavanje ili bacanje smeća, papirića i svega onoga što remeti njezinu harmoniju i sklad.
Ljepota naše vjere je u povezanosti duhovne i fizičke čistoće koja se manifestira u svim dijelovima našeg života, našem ličnom i našem javnom životu, kućnom ambijentu, ili u javnosti, na ulici, u društvenoj zajednici musliman koji živi svoju vjeru lahko se može prepoznati po stilu i načinu života.
Treba napomenuti da šejtan i džini ne vole čistoću. Oni uživaju u prljavštini koja je najčešće uzročnik raznih, kako fizičkih, tako i mentalnih bolesti, što, nažalost, svjedočimo gotovo svakodnevno.
Braćo i sestre!
Dozvolite da koju riječ progovorimo i o našem odnosu prema našim džamijama.
Sa zadovoljstvom možemo konstatirati da su naše džamije uglavnom čiste i svježe, posebno ako ih poredimo sa nekim drugim džamijama. To, međutim, ne znači da je naš ukupni odnos potpuno zadovoljavajući. Ne bi se smjelo dešavati da iza nas neko mora čistiti.
Džamija je naša druga kuća i takav odnos bi morali prema njoj imati i kad je u pitanju njena čistoća. Kao i kod kuće, ne bismo smjeli čekati da neko drugi usisa, opere prozore, provjetri itd. Pogrešna je percepcija i da je neko plaćen za to i da to nije obaveza svih nas. Tačno je da se izdvajaju neka manja sredstva za čišćenje, ali, bi za adekvatnu brigu o čistoći u džamiji bilo potrebno izdvojiti mnogo veća sredstva.
I da ne bude zabune. Ogromna većina naših ljudi, žena posebno, najljepši je primjer kako se treba odnositi prema džamijama. Ipak, ima i onih koji o tome uopće ne vode računa i zato je potrebno stalno nas sviju upozoravati na to.
Hutbu završavamo dovom Allahu, dž.š.:
Gospodaru naš, osnaži našu vjeru i pomozi nam da zavolimo čistoću i da vodimo računa o čistoći, kako onoj ličnoj, tako i o čistoći svega što nas okružuje i gdje boravimo.
Amin ja Rabbel-alemin!
Idriz-ef. Karaman, Malmö, 14.10.2025.2
