Pročitano: 878
HUTBA – U SUSRET NOVOJ 1441. HIDŽRETSKOJ GODINI
Hvala Allahu, dž.š., donosimo salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, a.s.
Draga braćo i poštovane sestre!
Svega nas sedam dana dijeli od Nove hidžretske godine. Prilika je to da u ovoj hutbi progovorimo koju rečenicu o događaju koji je povod određivanju početka računanja vremena po islamskom kalendaru. Podsjetimo, kada se za vrijeme hazreti Omera raspravljalo koji događaj uzeti za početak islamske ere, islamskog kalendara, neko je predložio hidžru (preseljenje muslimana iz Mekke u Medinu 622. godine po Isa, a.s.) kao moguću varijantu, na šta je hazreti Omer, prihvatajući taj prijedlog, rekao:
„Hidžra je rastavila istinu od neistine“, te su uzeli ovaj događaj za početak računanja islmaske ere.
Ovu hutbu počinjemo sa nekoliko kur`anskih ajeta koji tretiraju ovaj važan događaj:
„One koje se progna iz njihovih domova bez ikakvog razloga, osim zato što govore: „Naš Gospodar je Bog!“ Jer da Bog ne da da ljudi jedni druge potiskuju, bili bi porušeni i manastiri i crkve i sinagoge i džamije, u kojim se mnogo spominje Božije ime. Bog će svakako pomoći one koji Njega pomognu – jer je Bog, uistinu, snažan i moćan.“
(El-Hadždž, 40)
„Ako mu vi i ne pomognete, njemu Bog pomaže. Kad su ga oni koji poriču prisilili da se iseli pa je, kao jedan od dvojice koja su se nalazila u pećini, rekao svom saputniku: „Ne sekiraj se, doista, Bog je s nama“, Bog je na njega Svoj spokoj spustio i vojskom ga koju vi niste mogli vidjeti pomogao, i učinio je da riječ nevjernika bude donja, a Božija riječ je ta koja je gornja, jer Bog je moćan i mudar.“
(Et-Tevba, 40)
„Onaj koji se iseli na Božijem putu naći će na Zemlji mnogo mjesta i prostranstva da se skloni, a ko napusti svoj dom seleći se Bogu i Poslaniku Njegovu pa ga stigne smrt, na Boga pada obaveza da ga nagradi, a Bog mnogo prašta i jako je milostiv.“
(En-Nisa, 100)
A u jednom od najvjerodostojnijih hadisa Muhamed, a.s., je rekao:
„Djela se, zaista, cijene po namjerama. Čovjekovo je ono što nanijeti. Pa čija hidžra bude u ime Boga i Poslanika, bit će mu hidžra Bogu i Poslaniku. A čija hidžra bude radi dunjaluka ili radi žene da se oženi, bit će mu hidžra čemu je nanijetio.“
Navedimo još jedan Posanikov, a.s., hadis:
„Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su mirni drugi. Mumin je onaj od koga su sigurni ljudi za svoje živote i imetke. Muhadžir je onaj ko napusti ono što je Uzvišeni Bog zabranio. Mudžahid je onaj ko se bori protiv svojih strasti i prohtjeva u ime Boga.“
Braćo i sestre!
Nije nam namjera da ovdje ovom prilikom govorimo i opisujemo na koji način se odvijala hidžra Muhameda, a.s., i kako su se odvijali pojedini događaji vezani za ovaj sudbonosni događaj za islam i muslimane, već da podstaknemo na razmišljanje o hidžri, kako bi uzeli pouku za naš život.
Hidžra nije završena u smislu njene pouke i poruke. Nauk koji se uzima iz ovog historijskog događaja trajat će sve do Sudnjeg dana i muslimani, a i svi drugi dobronamjerni i zainteresirani ljudi, moći će u njemu nalaziti nove pouke.
Tako jedan alim ovako razmišlja o hidžri:
Ono što je u prirodi izlazak sunca, to je u historiji islama hidžra. Jer, iako se zora novog dana pojavila u Mekki, pravi dan u svoj svojoj jarkoj svjetlosti, osvanuo je u Medini. Sa hidžrom je, do tada duhovni pokret, prerastao u organiziranu društvenu zajednicu, počeo je da bude društvo, organizacija, država. Ako hoćete da se nađete oči u oči sa tajnom vjere, ili da se nadnesete nad modre dubine imana, poslušajte neke sure objavljene u Mekiki. Ali, ako hoćete da upoznate islam kao skup zakona, kao poredak, to ne možete bez sura objavljenih u Medini. Hidžra je veza između Mekke i Medine, ona je miljokaz na ovom putu, visoki brijeg sa kojeg se pruža pogled na ova dva svijeta, koja samo zajedno čine ono što nazivamo islamom. Zato je hidžra prvi istinski čin nove vjere.
Današnju hutbu, prvu u nizu u kojoj govorimo o hidžri, završavamo dovom:
Gospodaru, pomozi nam da naša hidžra bude Tebi i Tvom poslaniku, a.s.
Amin!
Idriz-ef. Karaman, Malmö, 23.08.2019.
