Pročitano: 1.859
Hvala Allahu, dž.š., donosimo salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, a.s.
Draga braćo i poštovane sestre!
Obilježavajući Novu hidžretsku godinu prisjećamo se događaja po kojem je ova godina dobila ime. Hidžret, odnosno seoba prvih muslimana iz Meke u Medinu, odigrao sam se 622. godine. Bio je to jedini način da muslimanska zajednica opstane, jer su mekanski idolopoklonici, nakon brojnih verbalnih provokacija i zlostavljanja, bili donijeli odluku da ubiju i samog Poslanika, a.s.
Prethodno su pali i prvi šehidi.
Vrijeme jedne hutbe nam ne dozvoljava širi prikaz cijelog toka hidžre, zato pažnju usmjeravamo na nekoliko najupečatljivijih momenata.
Odmah na početku ukazujemo na kukavički savez koji je deset mekanskih plemena sklopilo kako bi ubili Poslanika, a.s., a da niko ne snosi odgovornost za to.
Zar nas to ne podsjeća na brojne dogovore u našem vremenu iza kojih se kriju velika zla koja se danas čine, uglavnom slabim i nemoćnim?
Važno je, također, istaći odluku Muhameda, a.s., da hidžru učini među posljednjima. Dakle, tek kad je bio siguran da su se gotovo svi muslimani spasili, on kreće put Medine.
Bila je to snažna poruka ashabima koliko on brine o njima.
Sljedeći momenat kojeg navodimo je pristanak hazreti Alije da ostane u postelji Muhameda, a.s., kako bi zavarao organiziranu potjeru. Hazreti Alija je time pokazao spremnost i da umre da bi zaštitio Poslanika, a.s.
Sam izlazak Muhameda, a.s, iz svoje kuće jedan je od najupečatljivijih trenutaka cijele hidžre. Bila je to, zapravo, direktna intervencija Gospodara Uzvišenog, jer je onemogućio idolopoklonike da vide Muhameda, a.s., iako je prošao pored njih.
Snažna je to poruka da Gospodar ne ostavlja svog iskrenog roba.
Istu poruku imamo i u sljedećem događaju. Bio je to boravak Muhameda, a.s., i Ebu Bekra u pećini Sevr.
Ovaj događaj spomenut je i u Kur`anu:
”Ako mu vi i ne pomognete, njemu Bog pomaže. Kad su ga oni koji poriču prisilili da se iseli pa je, kao jedan od dvojice koja su se nalazila u pećini, rekao svome saputniku: „Ne sekiraj se, doista, Bog je s nama“, Bog je na njega Svoj spokoj spustio i vojskom ga koju vi niste mogli vidjeti pomogao, i učinio je da riječ nevjernika bude donja, a Božija riječ je ta koja je gornja, jer Bog je moćan i mudar.“
(Et-Tevba, 40)
Po dolasku u Medinu Muhamed, a.s., je naredio da se odmah izgradi džamija. Bilo je to u mjestu Kuba i to je prva izgrađena džamija. Time je Muhamed, a.s., želio istaći važnost i mjesto džamije u islamu. Džamija nije samo mjesto za molitvu, već je centar svih dešavanja u muslimanskoj zajednici.
Naredni korak kojeg je Muhamed, a.s., poduzeo po dolasku u Medinu je bratimljenje između stanovnika Medine (Ensarija) i izbjeglih iz Meke (Muhadžira). Ensarije su otvorile svoje kuće i stavili ih na raspolaganje svojoj braći iz Meke. Dijelili su bukavalno sve bratski. Osim toga, jedan bi obavljao potrebne poslove, a drugi prisustvovao Poslanikovim, a.s., predavanjima.
Bila je to snažna poruka da je veza između vjernika jača i od rodbinske veze.
Braćo i sestre!
Dodajmo da su hidžru morali činiti i gotovo svi poslanici i da je to na neki način sudbina muslimana. Svjedočimo to i mi muslimani u ovoj zemlji, a o tome govori i naša burna bošnjačka historija.
Zato mi dodatno moramo razmišljati o hidžri. Dug je to, s jedne strane, prema islamu, a s druge, domovini. Baš onako kako su to činili Muhamedovi, a.s., ashabi.
Ovu hutbu završavamo dovom Gospodaru Uzvišenom da i naša hidžra bude kao hidžra mekanskih muhadžira.
Draga braćo i poštovane sestre!
Neka vam je sretna i hairli Nova 1441. hidžretska godina!
Amin!
Idriz-ef. Karaman, Eslöv, 30.08.2019.
