Pročitano: 401
Poštovana braćo!
Prvi Muharrem 1439. godine odgovara 21. septembru 2017. godine po Miladu i to je prvi dan nove Hidžretske godine. Otuda danas u ovoj hutbi govorimo na temu Hidžre i njene uloge u trajnoj inspiraciji postizanja korektne orjentacije nas vjernika u ovom dunjalučkom životu.
Hidžra iz Meke u Medinu, 622. godine po Isau a.s. je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda s.a.v.s.. Bio je to ispit spremnosti na žrtvu na Allahovu dž.š. putu i provjera jačine njihova imana. Hidžra dolazi kao nužnost nakon stavljanja muslimana u totalnu izolaciju, nakon hidžre u Abesiniju, neuspjelih pokušaja da’we u Taifu i svakodnevnih napada na muslimane.
Hidžra se desila po Allahovoj dž.š. odredbi i Njegovu dopuštenju. Muslimani zajedno sa Poslanikom s.a.v.s. su bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i svu imovinu, da bi dobili slobodu. O tome govori 100. ajet Sure En-Nisa’:
“وَمَنْ يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَنْ يَخْرُجْ مِنْ بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا”(سورة النساء:100)
“Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova (s.a.v.s.), pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je.” (Suretu En-Nisa’: 100)
Nakon trećeg susreta na Akabi, Poslanik s.a.v.s. naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, mušrici Meke održavaju Parlament, na kojem se raspravljalo o konačnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku s.a.v.s.. Tada je prihvaćen prijedlog Ebu Džehla: Da se iz svakog plemena odabere najsnažniji mladić, da im se podijele ubojite sablje i da svi zajedno odu i ubiju Muhammeda s.a.v.s., kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, jer bi to u protivnom značio rat protiv svih Mekelija.
Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha dž.š. obavještava Poslanika s.a.v.s. o zavjeri mušrika i o Allahovoj dž.š. dozvoli da napusti Meku. Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji. Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, sa ciljem da u ponoć ubiju Muhammeda s.a.v.s.
O tome govori 30. ajet Sure Enfal:
“وَ إِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَ يَمْكُرُونَ وَ يَمْكُرُ اللهُ وَ اللهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ”
“I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te u tamnicu bacili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!” (Suretu-l-Enfal:30)
Hidžra u Medinu je za razliku od hidžre u Abesiniju, bila farz svakom muslimanu, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja će moći štititi interese islama i muslimana.
U Medini Ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo. Sa njima dijele svoje imetke i bratime se.
Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. U Medini, odredištu hidžre, pojačava se da’wa i usposatvlja islamska vlast. Tu se udaraju temelji velike islamske države koja je oslobađala ljude iz ropstva ljudima, robovanju Allahu dž.š., Gospodaru Svjetova.
Muhammed s.a.v.s. se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Mekku, nakon 8 godina provedenih u Medini, izgovarajući:
“لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ وَحْدَهُ صَدَقَ وَعْدَهُ وَ نَصَرَ عَبْدَهُ وَ أَعَزَّ جُنْدَهُ وَ هَزَمَ الْأَحْزَابَ وَحْدَهُ.”
“Nema drugog gospodara mimo Allaha! Ispunio je Svoje obećanje! Pomogao je Svoga roba! Uzvisio je njegovu vojsku i porazio je neprijateljske skupine, On sam!”
Poslanik s.a.v.s. nakon osamnaest dana boravka u Meki, slijedećeg dana rano ujutro kreće u pravcu Medine, koju je uzeo sebi za mjesto življenja sve do svoje smrti.
Tako je završena Poslanikova s.a.v.s. hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.
Nije bez razloga veliki, nadahnuti halifa Omer b. Hattab za početak muslimanskog kalendara odabrao jedan od najznačajnijih, ako ne i najznačajniji događaj u životu Allahovog poslanika Muhammeda a.s. i prve generacije muslimana, koja je značila napuštanje stanja potlačenosti i nepravde i prelazak u stanje slobode i pravde.
Zato nas obilježavanje datuma Hidžre svake godine podsjeća na princip nemirenja sa stanjem nepravde, nasilja i neslobode u društvu i vrijednost traganja za boljim i kvalitetnijim rješenjima u životu.
Poslanik a.s. je, također, podsjetio muslimane da vrijednost i smisao Hidžre mogu naći i ostvariti u svom životu tako što će se okanuti griješenja i svega onog što je Uzvišeni Allah zabranio:
„Muhadžir je onaj koji napusti ono što je Allah zabranio“ – kaže se u jednom hadisu.
Svjedoci smo, nažalost, da se i u ovim svetim mjesecima muslimanskog kalendara u mnogim krajevima svijeta prolijeva muslimanska krv. Beskrajno smo tužni kada vidimo slike Rohinga muslimana iz Burme koje ubijaju, zvjerski muče i progone pred očima svjetske javnosti koja je potonula u svoju dvoličnost i bezdušnost. U isto vrijeme smo svjesni slabosti muslimanskog ummeta da ih zaštiti i pomogne u tako teškom stanju.
Još više smo tužni i žalosni zbog onih koji se nazivaju muslimanima i muslimanskim zemljama, koji ubijaju jedni druge a znaju za Poslanikovu poruku koja vrlo jasno poručuje svakom od nas da ko god od muslimana podigne ruku da ubije brata muslimana da je njegovo stanište džehenem. Ovo ukazuje na to da se nažalost danas poruka Islama ne razumije na najbolji način u muslimanskom svijetu i da je nužno nastojati da se okupljamo na dobru a da izbjegavamo zlo.
Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje, da se upitamo činimo li sve da popravimo ono za šta smo mi odgovorni? Na ovom putu pozivam sve nas da pojačamo naša dobra djela, a klonimo se zabranjenih i sumnjivih stvari!
Gospodaru, pomozi potlačenima, uputi one koji su u zabludi, učvrsti nas na putu islama, ponizi one koji ponižavaju Tvoje robove, oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennet u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima! Amin
