Pročitano: 62
Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svih iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Draga braćo, poštovane sestre!
Današnju hutbu posvetili smo bosanskom jeziku. Činimo to dva dana nakon što smo obilježili još jedan dan maternjeg jezika. Naime, poznato je da je 21. februar međunarodni dan maternjeg jezika.
Kao vjernici, trebamo biti svjesni koliko je jezik neposredni Božiji dar ljudskom rodu. Toga su bile svjesne generacije koje su živjele prije nas.
Takav odgovoran odnos prema jeziku Islamska zajednica kontinuirano njeguje i danas, na što smo ponosni. Zbog toga, kao članovi Islamske zajednice, trebamo znati da je prije nekoliko godina održana posebna tematska sjednica Sabora Islamske zajednice koja se ticala bosanskog jezika i čuvanja bosanskog naslijeđa. Istaknuta je vjerska i patriotska obaveza čuvanja i očuvanja maternjeg jezika, kako u državi Bosni i Hercegovini, tako i u cjelokupnom bh. iseljeništvu.
To je naša i vjerska i patriotska i moralna i civilizacijska obaveza!
Samo sa bosanskim jezikom u sebi i u porodici zadržat ćemo zdravu i kreativnu vezu sa svojom domovinom!
Čuvanjem bosanskog jezika ostat ćemo vezani i za svoj bošnjački narod, za svoju nacionalnu povijest, kulturu, umjetničko stvaralaštvo, za naše pretke i ukupnu nacionalnu, materijalnu i duhovnu tradiciju. Moramo znati da je jezik osnovna odrednica naše svijesti o sebi. Bez poznavanja i kontinuiranog usavršavanja maternjeg jezika, bez primjerene svijesti o vrijednosti učenja i čuvanja bosanskog jezika u vlastitom životu i porodici mi ne možemo računati da ćemo, kroz generacije koje dolaze poslije nas, ostati biti Bošnjaci, ostati biti vezani za svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu, za svoj maternji jezik, za svoju kulturu, historiju, nacionalnu tradiciju.
Savremeni sociolozi i praktičari iz oblasti školske pedagogije ustanovili su da su, kad je u pitanju useljenička populacija u Švedskoj, psihički i emocionalno najzdravija ona djeca koja u krugu svojih porodica govore jezikom svojih roditelja.
Kao što svako drvo mora imati svoj korijen i kao što svaka rijeka ima korito kojim teče, tako i svako ljudsko biće mora imati znanje o svom vlastitom korijenu, porijeklu, identitetu, svojoj tradiciji, kulturnim osobenostima, jeziku svojih majki i očeva, jer samo na taj način imat će šansu da ostane stabilnom, čvrstom, snažnom i pouzdanom osobom.
Zato, dozvolimo bosanskom jeziku da u potpunosti uđe u naše živote. Samo s punom i zdravom sviješću o vlastitom identitetu bit ćemo u stanju kvalitetno se integrirati u savremeno švedsko društvo. Moramo biti ponosni kad se medijima i na različitim političkim instancama kaže kako su građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine najintegriraniji useljenički sloj u savremenom švedskom društvu, ali, s druge strane, moramo biti zabrinuti ako se u nekim našim porodicama ne govori bosanskim jezikom, ako smo, recimo, došli u tužnu situaciju da roditelji budu nevješti prevodioci između deda i nena i njihovih unuka. Nažalost, toga je sve više.
Naravno, nikoga ne treba osuđivati ako se gdje u porodičnom miljeu ne govori bosanskim: svakoga treba potaknuti i ohrabriti kako da Bosanci u Švedskoj ostanu ono što su oduvijek bili, ostanu biti Bošnjaci, Bosanci, muslimani, a istodobno budu primjereni građani Švedske.
Svjesna svega izloženog, Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj već dugi niz godina budžetira određena sredstva za organiziranje različitih projekata koji se tiču bosanskog jezika. Iako to nije naš primarni zadatak, naši džemati, također, ulažu značajna sredstva i resurse kako bi se bosanski jezik što više udomaćio među našom djecom i omladinom.
Ovo je zadatak za koji niko od nas nema pravo da kaže da ga se ne tiče.
Podsjetimo na kraju i na 22. ajet sure Er-Rum koji govori o jeziku:
„I jedan od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših.“
Ovu hutbu završavamo dovom Gospodaru svih svjetova da nam osnaži ljubav prema maternjem jeziku, da nam omili čitanje, jer je čitanje jedan od najsigurnijih načina očuvanja jezika.
Amin, ja Rabbe-l-alemin!
Idriz-ef. Karaman,
Eslöv, 23. februar 2024.
