Pročitano: 205
Banja Luka, 18.9.2020.
وَقُل لِّعِبَادِي يَقُولُوا الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنزَغُ بَيْنَهُمْ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلْإِنسَانِ عَدُوًّا مُّبِينًا
Hvala Allahu, Koji usmjerava koga hoće ka Svojoj uputi i Koji Svojom milošću sve natkriljuje.
On je Sudija među Svojim slugama i pravedan u Svojim presudama i odlukama.
U Svojoj Knjizi je rekao: Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima. Zaista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj. (El-Isra 53)
O ljudima lijepo govorite. (El-Bekare, 83)
Bojte se Allaha i govorite samo istinu. (El-Ahzab, 70)
A kada sudite ljudima, sudite pravo! (En-Nisa, 58).
Neka su salavat i selam na vjerovjesnika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, i na njegove plemenite i odabrane ashabe i sve sljedbenike u svim vremenima.
Draga braćo i sestre.
Islam je vjera u jednog Boga, Vladara Sudnjega dana, pred Kojim ćemo se okupiti na Dan u koji nema nikakve sumnje. Naša privrženost islamu se ogleda u našem povjerenju u Božiju riječ i u poslanstvo Njegovih vjerovjesnika i u ispravnom postupanju nas, njihovih sljedbenika, po znanju i načelima morala, kojima su nas poučili. Odsustvo svijesti i vjere o postojanju moralnog zakona kojeg je Stvoritelj udahnuo u svakog čovjeka, preobražava čovjeka u moralnu nakazu, stvorenje koje je sposobno počiniti svaki grijeh bez kajanja.
Razlika između insana i Iblisa, kako nas mudri Kur’an uči, jeste u ljudskom kajanju za vlastite greške: I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv. (El-Bekare, 37)
Iblis, taj kur’anski lik zla, jeste paradigma oholosti i gordosti, istrajavanja u grijehu i svemu što je ružno i poročno, bez kajanja i savjesti, namjernog nanošenja zla Allahovim stvorenjima: A kada mu se rekne: Boj se Allaha! – on onda iz inata griješi, džehenem će mu biti dovoljan, a on je grozno boravište. (El-Bekare, 206)
Živimo u vremenu u kojem se namnožilo mnogo onih koji žive tako što proždiru čast i dostojanstvo drugih, hraneći se lažima i klevetama. Svevišnji stvoritelj je u Svojoj knjizi kazao da će doći vrijeme smutnje, klevete i sumnjičenja, kako bi snaga muslimana oslabila i njihov ugled bio okaljan. Kada dođu takva vremena, vjernik bi trebalo da posluša Božiju riječ i kloni se sumnjičenja i ogovaranja ljudi, zarad sitnog šićara, i iznošenja laži o ljudima bez jasnih dokaza, jer je to veliki grijeh. Allah je takvu rabotu i zaradu proglasio odvratnom i uporedio je s jedenjem mesa mrtva čovjeka: I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga? (El-Hudžurat, 12)
Vrijeme je kampanja i izbora. Mnogi će izaći na bijeli dan da prodaju laži i da ih naplate. Bit će i onih koji će govoriti o onome što je moguće uraditi i što je potrebno, ali i onih koji će obećavati i ono što je nemoguće, kako bi se umilili ljudima. Naslušat ćemo se mnogo laži i poluistina, a neke će biti izrečene da bi vas zabavile.
Osjećam odgovornost da muslimanima koji će se natjecati na izborima skrenem pažnju da budu oprezni i odmjereni, a u nastupima dostojanstveni. Natjecati se na izborima nije grijeh, naprotiv, ali govoriti poluistinu i laži ljudima i o ljudima je grijeh. Znajte da prema Božijem stvorenju jednom možete počiniti grijeh zbog nekog malog dunjalučkog šićara! Ta korist će proći, ali grijeh koji počinite trajno će ostati da vas proganja, kao utvara i avet koja vas neće napustiti.
Braćo i sestre.
Dužan sam vam ukazati na put muslimana i obavezu svakog od nas da vodi računa o sebi, svom bratu i svojoj sestri, da čuva njihovu čast i dostojanstvo, kao i svoju čast i dostojanstvo, i da čuva jedinstvo zajednice kojoj pripada. Božije zadovoljstvo i ljubav iskazuju se prema onim vjernicima koji se bore na Njegovom putu, skupa, zajedno, poredani u redove koji su poput bedema čvrsti, u čijim srcima nema zlobe, u čijim glavama nema zbunjenosti i raskola.
Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti (Es-Saff, 4.)
Vjerovjesnik, a.s., i časni ashabi nastojali su da primjer bratstva bude obavijen pravednošću, ljubavlju i iskrenošću; da bratska veza bude ojačana lijepim ophođenjem među muslimanima i međusobnom solidarnošću. Uistinu, ničiji iman nije upotpunjen osim kada voli i želi svome bratu isto ono što želi i sam sebi. Muslimanima nije dopušteno da potcjenjuju ono što na prvi pogled može izgledati bezazleno, jer iz male vatre, iz male svađe, kako to reče jedna mudrost, može se pojaviti veliki požar.
Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike je kazao: Želite li da vas obavijestim o onome što je vrijednije od posta, namaza i sadake? Da, Allahov poslaniče, rekosmo: Izmirenje, reče on: jer je razdor, uistinu, nesreća.
U glavama naših ljudi ima mnogo britkih jezika kojima govore bez potrebe, teških riječi bez značenja i pretjeranih reakcija, kao da je smak svijeta. Bolje bi nam bilo da poslušamo Božiju riječ: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje, koja neće zadesiti samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (El-Enfal, 25)
Snaga i veličina jedne zajednice ogleda se i u tome da njeni članovi imaju snage priznati i greške koje su počinili, a potom ih nastoje popraviti. Uzvišeni Allah kaže: A one koji se Allaha boje čeka sretan kraj (El-Kasas, 83)
Obaveza je nas muslimana da zajedno činimo ono što je u našoj moći kako bismo ispunili naš emanet prenošenja vjere na nove generacije muslimana. Svaki sljedbenik din-i-islama se mora žrtvovati, zajedno sa svojom braćom, u džematu da naša zajednica uspije obezbijediti dobre uvjete za obrazovanje svakog našeg djeteta. Hidajet (uputa) je od Boga, ali obrazovanje je u rukama roditelja, države i zajednice muslimana. Muhammed, a.s., bodrio je svoje ashabe govoreći im: Tražite nauku čak i u Kini.
To je vasijet koji je generacijama bio poštovan među muslimanima. Prve moderne koledže osnovali su muslimani, i na Istoku i na Zapadu. Od tada, proširilo se prenošenje znanja, a svaki značajan grad imao je školu.
Ponosni smo na naše bosanske medrese, koje su bile preteče modernog obrazovnog sistema u našoj zemlji i njegov temelj.
Nakon više od sedamdeset godina ponovo smo obnovili rad medrese u Banjoj Luci. Čestitam muftiji, direktoru Medrese, muderisima, odgajateljima, imamima, učenicima i roditeljima Banjolučkog muftijstva na prvim hrabrim koracima, punim samopouzdanja. Naš narod kaže: Hrabre sreća prati.
Nadamo se, s Božijom pomoći, da će plamen nauke i morala ovladati našom djecom i da će se natjecati u dobru u životu, kako nas Allah Svemogući savjetuje. Nikada ne treba padati u očaj i predavati se, nego raditi i čekati priliku da se želje ostvare.
Pred nama i ovom našom Medresom je, ako Bog da, dug put. Trebat će nam mnogo strpljenja i truda, a posebno muftiji i muderisima, da se rezultati ugledaju. Moramo računati i na poteškoće i posrtanja kojih će svakako biti, ali neka naš oslonac bude pouzdanje u Božiju pomoć i razumijevanje muslimana Banja Luke i cijele Bosne i Hercegovine. Ohrabren sam prvom reakcijom muslimana i njihovom podrškom. Ovo je još jedna prilika koju nam Allah šalje, kako bismo zaslužili Njegovo zadovoljstvo.
Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga. (Ez-Zilzal, 7)
Braćo i sestre.
Zamolimo Allaha milostivog za bereket u našim poslovima, rahmet i magfiret našim roditeljima i našim vakifima, hidajet, uputu, hrabrost, sreću i znanje našoj djeci, gdje god da su.
Milostivi Allahu, sačuvaj nas od zablude nakon što si nam na pravi put ukazao i sačuvaj nas iskušenja u vjeri našoj.
Gospodaru naš, sačuvaj nas nauke koja ne koristi i srca koje nije skrušeno, nezasite duše i dove koja do tebe ne dopire.
Allahu Svemilosni, sačuvaj nas zla dana i zla noći, griješnika i zla komšije na ovom svijetu.
Amin!
