Pročitano: 0
Hvala Gospodaru svjetova, salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, Poslanikovoj, a.s., časnoj porodici, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svih iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Draga braćo, poštovane sestre!
Danas je 9. januar 2026., odnosno, 20. redžeb 1447. hidžretske godine. U naredni četvrtak je druga mubarek noć u ovoj godini – Lejletul-Mir`adž i zato danas govorimo o značaju ove mubarek noći.
U prvom ajetu sure El-Isra Allah, dž.š., kaže:
„Slava Onom Koji je dao Svom robu da u jednoj noći proputuje od Svetog hrama u Hram daleki, čiju smo okolicu blagoslovili, kako bismo mu neka Naša znamenja pokazali. On je, uistinu, Onaj Koji sve čuje i Koji sve vidi.“
Ovaj ajet govori o prvom dijelu Lejletul-Mir`adža, noćnom putovanju Muhameda, a.s., iz Mekke u Jerusalem, koji se naziva Isra`.
Nastavak putovanja je uzdignuće Muhameda, a.s., od Jerusalema kroz sedam nebesa u kojem je Muhamed, a.s., sreo sve značajnije poslanike, vidio Džennet i Džehennem i na kraju razgovarao sa Allahom, dž.š.
Ovaj događaj dogodio se godinu i po prije Hidžre, a poslije godine žalosti, u kojoj je Muhamed, a.s., ostao bez svoje supruge h. Hatidže i amidže Ebu Taliba.
Mi`radž je mu`džiza (nadnaravno djelo svojstveno samo poslanicima) kojom je Allah, dž.š., potvrdio i dokazao poslanstvo Muhameda, a.s., drugim ljudima, a Poslanika, a.s., nagraditi za dotadašnje poteškoće s kojim se susretao i ohrabriti ga pred izazove koji će uslijediti.
Na Mi`radžu su Muhamedu, a.s., objavljeni posljednji ajeti sure El-Bekare, koje je lijepo što češće učiti, a posebno svaki dan poslije sabah namaza, a u dosta naših džamija ovi se ajeti uče poslije jacije namaza svakog uoči petka i ponedjeljka. Ovi ajeti uče se i na kaburu nakon ukopa mejta.
Podsjetimo se ovdje na njihovo značenje:
„Poslanik vjeruje u ono što mu je objavljeno od njegovog Gospodara, kao i vjernici – svi vjeruju u Boga, Njegove meleke, Njegove Knjige i Njegove poslanike, i ne pravimo razliku ni između kojeg od Njegovih poslanika – i govore: Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš! Tebi se sve vraća.
Bog ne zadužuje nikoga preko njegovih mogućnosti, njegovo je ono što zaradi, ali je i protiv njega ono što zaradi: Gospodaru naš, nemoj nam zamjeriti ako zaboravimo ili grešku napravimo! Gospodaru naš, također, ne stavljaj na nas breme onako kako si ga stavljao na one prije nas! I nemoj nas, Gospodaru naš, opterećivati nečim što ne možemo podnijeti! I pomiluj nas, i oprosti nam, i budi prema nama milostiv! Ti si naš Gospodar pa nam pomozi spram ljudi koji poriču!“
Na Mi`radžu je Poslaniku, a.s., obećan Džennet za njegove sljedbenike i, konačno, na Mi`radžu je propisan namaz.
Sestre i braćo!
Vezu između Mi`radža i namaza objasnio je Muhamed, a.s., riječima:
„Namaz je mi`radž vjernika.“
Dakle, namaz je naša svakodnevna komunikacija sa Allahom, dž.š.
Naše stajanje u namazu, učenje Kur`ana, pregibanje, sedžda, kao i sjedenje u namazu, kojim se sjećamo Poslanikovog, a.s., razgovora sa svojim Gospodarom na Mi`radžu, sve je to naš svakodnevni susret s Allahom, dž.š.
U 45. ajetu sure El-Ankebut Alalh, dž.š., kaže:
„Kazuj ono od Knjige čime te nadahnjujemo i namaz klanjaj! Namaz, uistinu,
odvraća od razvrata i svega što je nedopušteno, i spominjanje Boga je, svakako, nešto najveće, a Bog zna ono što radite.“
Ove riječi Allaha, dž.š., kao, uostalom, i sve druge, treba najozbiljnije razumjeti. Namaz je propisan pet puta dnevno i na to se treba naviknuti još od malih nogu, ali je podjednako važno da ta navika ne preraste u rutinu, jer je rutina, nažalost, samo otaljavanje, a onda takav namaz ne podstiče čovjeka na dobro i ne odvraća od zla.
Zato je potrebno stalno propitivati kvalitet našeg namaza.
Današnju hutbu završavamo kur`nskom dovom:
„Rabbidž`alni mukimessalati ve min zurrijjeti, Rabbena ve tekabbel dua`.“
(Gospodaru, učini da redovno obavljam namaz, ja i moje potomstvo!
Gospodaru naš, uslišaj dovu)!
Amin, ja Rabbel-alemin!
Idriz-ef. Karaman, 9. januar 2026.
