Pročitano: 81
Hvala Allahu, dž.š.
Salavat i selam Njegovom poslaniku Muhamedu, s.a.v.s.
Draga braćo!
Večeras nastupa druga ovogodišnja mubarek noć Lejele-i-Mi`radž. Zato danas govorimo o događaju zbog koga se obilježava ova noć.
O tome Kur`an govori na nekoliko mjesta. Čak je i jedna sura dobila ime upravo po o ovom događaju. To je sura El-Isra, u kojoj se u prvom njenom ajetu kaže:
„Slava Onam Koji je dao Svom robu da u jednoj noći proputuje od Svetoga hrama u Hram daleki, čiju smo okolicu blagoslovili, kako bismo mu neka Naša znamenja pokazali. On je, uistinu, Onaj Koji sve čuje i Koji sve vidi.“
Riječ „isra“, inače, znači noćno putovanje, a riječ „mi`radž“ ispeti se u visine, uzdignuti se.
Dakle, danas govorimo o čudnovatom ekspresnom noćnom putovanju Muhameda, a.s., iz Mekke u Jerusalem, a nakon toga i njegovom uzdignuću na nebesa.
Ovaj događaj zbio se 19 mjeseci prije Hidžre, a poslije godine žalosti, u kojoj je Muhamed, a.s., izgubio svoju suprugu h. Hatidžu i amidžu Ebu Taliba.
Allah, dž.š., je ovom mu`džizom (nadnaravnim djelom) želio ohrabriti Muhameda, a.s., nagraditi ga za sav dotadašnji trud i žrtvu, te najaviti uspjeh njegovog poslanstva.
Sljedbenicima Muhameda, a.s., bio je to dokaz poslanstva i trajna poruka.
Na Mi`radžu je Muhamed, a.s., imao priliku susresti Adema, a.s., Jahja, a.s., Isa, a.s., Jusufa, a.s., Idrisa, a.s., Haruna, a.s., Musa, a.s. i Ibrahima, a.s.
Nakon susreta sa poslanicima Muhamedu, a.s., je ukazana čast da vidi Džennet, a onda je stigao do Sidretu-l-muntehaa i granica dokle niko drugi nije imao čast doći. Konačno, susreo se i Allahom, dž.š. Tu su mu objavljena posljednja tri ajeta sure El-Bekare, obećan Džennet za njegove sljedbenike i propisan namaz.
Muhamed, a.s., je rekao:
„Namaz je mi`radž vjernika.“
Ovim riječima Poslanik, a.s., kao da nam kaže: Vi niste počašćeni mi`radžom, ali imate mogućnost susreta sa Allahom, dž.š., svaki dan pet puta.
Zbog toga je veoma važno da namazu pristupamo upravo sa ovim osjećajem. Kad izgovaromo početni tekbir i dižemo ruke, treba da ostavimo sve drugo. Kad učimo Fatihu, treba da smo svjesni da je to najljepša dova i da tu dovu učimo iskreno, a to znači da MU se iskreno zahvaljujemo, da Ga iskreno molimo po pomoć i uputu. Kad smireno i polahko padamo na ruk`u i sedždu, izgovarajući riječi slave Allahu, dž.š., treba da smo svjesni da je to najveća blizina uzvišenom Gospodaru.
Kad sjednemo i učimo Ettehijjatu, ponavljamo, zapravo, razgovor između Allaha, dž.š., i Muhameda, a.s., upravo na Mi`radžu.
Ushićen susretom, Muhamed, a.s., je uzviknuo:
„Ettehijjatu lillahi vessalavatu vettajjibatu.“ (Svi pozdravi, blagoslovi i sve ljepote pripadaju Allahu).
Allah, d.š., mu je odgvorio:
„Esselamu alejke ujjuhennebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu.“ (Selam tebi, Božiji poslaniče, i milost Njegova i blagoslov Njegov).
Muhamed, a.s., je proučio:
„Esselamu alejna ve ala ibadillahissalihin“. (Neka je mir i spas nama i svim dobrim Božijim robovima).
Melek Džibril je posvjedočio:
„Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.“
(Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhamed, a.s., Njegov rob i Njegov poslanik).
Pristupimoli ovako svakom namazu, pruža nam se prilika da se svaki dan pet puta susretnemo sa Allahom, dž.š.
Neka nam u tom smislu naumpadne preporuka hazreti Alije, r.a., da svakom namazu pristupamo kao da nam je posljednji u životu.
Ovu hutbu završavamo kur`nskom dovom:
„Rabbidž`alni mukimessalati ve min zurrijjeti, Rabbena ve tekabbel dua`.“
(Gospodaru, daj mi da redovno obavljam namaz, ja i moje potomstvo! Gospodaru naš, uslišaj dovu)!
Amin!
