Hutba – Dan džamija

بسم الله الرحمن الرحيم
DŽAMIJE SU CENTRI ZA USPJEH

إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللّهِ مَنْ آمَنَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلاَةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلاَّ اللّهَ فَعَسَى أُوْلَـئِكَ أَن يَكُونُواْ مِنَ الْمُهْتَدِينَ. (التوبة:18)
“Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje oni su, nadati se, na pravom putu.“ (Kur'an, 9:18)

U pomen na značaj džamije u tradiciji muslimani danas mogu ponosno pokazati svoju graditeljsku vrlinu utemeljenu na znanju, vještini i mudrosti koju oplemenjuje čisto i čvrsto vjerovanje.
Džamije su za muslimane centri za razvoj vrijednosti i vrlina sa kojima svaka osoba dolazi na ovaj svijet. Zato danas, u ramazanu, 07. maja na Dan džamija treba skrenuti pažnju na značaj i ulogu džamija za ljudski rod. Dan džamija u Bosni i Hercegovini se obilježava prema datumu rušenja Ferhad-pašine džamije u Banjaluci i datumu ponovne izgradnje porušenih džamija u proteklom ratu 1992-1995. godine. Naime, treba podsjetiti da su prije agresije u Bosni i Hercegovini postojale 1144 džamije, 557 mesdžida, 954 mekteba, 15 tekija, 90 turbeta i 1425 ostalih vakufskih objekata. Ovo je značajna materijalna vrijednost i još značajniji podatak o njihovim graditeljima i vakifima. Kako je samo plemenito srce graditelja, vjernika koji je posjećuje i brine o prostoru džamije. Uzvišeni Allah kaže u hadisi kudsijji: „Džamije na zemlji su moje kuće i njihovi posjetioci su moji gosti!“

Nazivi džamija pouka su umnim ljudima. Različite strukture graditelja: Ferhatpašina džamija, Careva, Begova, Čohadžina – gradio je čestiti musliman koji se bavio proizvodnjom i prodajom čohe; Čobanija – koju je sagradio čestiti musliman koji je opskrbu sticao čuvanjem i uzgojem stoke; Čekrčina džamija – koju je sagradio zanatlija – čekrčija, Saračeva – koju je sagradio čestiti sarač Ismail – zanatlija; Buzadžina itd., itd., do džamije Esma hanume u Jajcu koju je sagradila djevojka Esma – poznata po svojoj čestitosti, pa su je u narodu prozvali Sultanija. To je pokazatelj kvaliteta i jasan znak razboritim osobama da džamija pripada vjernicima, svakom dobronamjerniku – vjerniku i vjernici bez obzira na starost, porijeklo i rasu! To je prostor u kojem se treba i može naći mir i duševno zadovoljstvo.
To su duhovna središta koje oplemenjuje uputa Kur'ana Časnog i predstavljaju snagu i neprocjenjivu vrijednost za poboljšanje kvalitete života na ovome svijetu.

Džamija je temelj zdravih odnosa u zajednici i muslimani toga trebaju biti svjesni i razvijati takve vrijednosti svojim dolaskom u džemat, dnevno, sedmično i u svakoj prilici kada duša osjeti potrebu za Božanskom blizinom. Namaz je sadržaj koji obogaćuje a džamija je prostor koji osnažuje ljudsko biće. Džamije su centri znanja i mudrosti koju ovjeravaju prvoobjavljene riječi IKRE/UČI dostavljene u noći Kadr. Poziv na učenje koje se smješta u duhovne centre, džamije – Allahove kuće sagrađene širom svijeta potiču mogućnost da ljudski resusrsi podare mudrost u rješavanju životnih iskušenja. IKRE/UČI koje je poteklo u noći Kadr obasjalo je cijeli svijet i probudilo u čestitim osobama graditeljsku vrlinu koja se ovjerava uspjesima u svakoj generaciji muslimana.

Osvrt na nastrane i nedozrele osobe koje pokazuju rušilački nagon je samo za pouku. Aladža u Foči, brojne carske, azizije i druge džamije i mesdžidi do Ferhadije u Banjoj Luci porušili su nasilnici i bolesni umovi koje treba liječiti. Tokom povijesti je bilo onih koji su napadali na svetosti i pokušavali rušiti Allahove kuće na zemlji, džamije i bogomolje u kojima se Bog Uzvišeni veliča. Ebreha je sa slonovima pošao rušiti Kabu u Mekki, Nabukodonosr sa moćnom vojskom Vizantije je pokušao rušiti Aksa u Jerusalemu i svi su nestali sa lica zemlje a svetosti Allahovih kuća na zemlji ostale postojane. Tako i rušitelji bogomolja u Bosni i Hercegovini su ostali bez pomena a džamije se obnavljaju i u njima Allahovo ime veliča.
Ima li impresivnijeg prizora od Poslanikove džamije u čijem je okrilju našao smiraj i slobodu jedan Suhejb –Vizantinac, Selman- Perzijanac, Bilal-Abesinac i drugi?! Koje je to krilo bilo toplije od džamije da bi u njemu medinska zaraćena plemena našla mira, sigurnosti i slobode te ugasila svoju mržnju i netrpeljivost i postali istinska braća!? Šta je to tako čvrsto povezalo Muhadžire i Ensarije, da su više voljeli jedni drugima nego sami sebi? „Odricali su se u korist drugih, iako su i sami bili u potrebi!“ (K, 59:9) To je džamijski odgoj na principima islama kojem muslimani teže i mole svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha. Muslimani pokazuju jasnu terapiju za liječenje od nastranosti kroz čuvanje Allahovih kuća, bogomolja u kojima se Uzvišeni Bog veliča (K, 2:114), a potom gradnje, održavanja i stalnog uzdizanja (K,9:18).

Musliman je tvrđava čijem biću snagu daruje džamija koja vrlinama krasi plemenito tijelo. To je neosvojivi bedem za šejtana i njegove sluge. Časno mjesto pokornosti Uzvišenom Allahu iz svoga srca čestiti ljudi prenose u okruženje životnog prostora ukazujući na ljudsko dostojanstvo. Neko je primijetio da u svakom čestitom srcu muslimana postoji džamija. Srce jeste mjesto plemenitosti i pokornosti koju Uzvišeni Allah voli. Ta džamija iz srca vjernika prelazi u životni prostor graditeljskom vrlinom što ljudskom rodu trasira model ugodnijeg života. U ovoj činjenici je suštinska razlika između graditelja i rušitelja. Muslimani čuvaju graditeljsku tradiciju usprkos svim iskušenjima. Ko ruši bogomolje on ubija plemenite vrijednosti čestitih ljudi, ubija ljudsko dostojanstvo. Ubijanje ljudskog dostojanstva i plemenitih vrijednosti je teže nego srušiti zgradu Kabe, kaže Časni Poslanik, a.s. Danas, više nego ikada ranije, treba da se poštuje ljudsko dostojanstvo u osobi čuvanjem bogomolja u kojima se Bog Uzvišeni moli i vjernička duša oplemenjuje trajnim dobrom, što je objavljeno u Kur'anu Časnom (K, 22:40). Musliman odnosom prema džamiji u sebi razvija čistotu uvjerenja, a čuvajući džemat u zajedničkom namazu i drugim ibadetima izgrađuje svoju privrženost zajednici. (K, 9:108-109).

Uzvišeni Allah traži od čestitih ljudi da o džamijama u kojima se Allahovo ime spominje brinu, i da time svoju vjeru jačaju i razvijaju iskrene odnose u ljudskom rodu. To je smisao Poslanikove, a.s., poruke nakon gradnje džamije u Medini. To je poziv na podsjećanje muslimanima koji su preživjeli rušenja džamija, a danas su svjedoci njihove obnove.
„Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!“ (K, 9:112)

Objašnjavajući važnost činjenice da čovjek živi i hrani svoju porodicu od rada svojih ruku, Poslanik, a.s., je rekao: »Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada svojih ruku«. (El-Buhari) Ili: »Onaj ko omrkne umoran od posla s kojim traži halal zaradu, omrkne s oproštenim grijesima«. Također, Muhammed, a.s., je kazao: »Svaki musliman koji nešto posije ili posadi pa se od toga nahrani ptica, čovjek ili životinja, taj čin mu se smatra sadakom«. (El-Buhari) Podstičući muslimane na rad Časni Poslanik priželjkuje od muslimana da bude neovisan o drugima.

Na ovim prostorima muslimani stoljećima nastoje živjeti toleranciju kroz učenje i pobožnost u džamijskom prostoru. Štaviše, taj duhovni korijen na kojem opstoji stablo našeg vjerovanja i na kome se poput razgranate krošnje rađaju raznovrsni plodovi naših dobrih djela, postao je jači i čvršći.
Kao što su porušene džamije svojom obnovom i izgradnjom na svojim vjekovnim temeljima nadživjele svoje rušitelje, tako i ova zemlja i njeni čestiti ljudi snagom svoje čelične volje i ustrajnosti uspijevaju nadživjeti ostrašćene sile zla i uništenja. Milostivi je u svojoj Knjizi, u kojoj nema sumnje i protuslovlja, ohrabrio vjernike da će ih, ukoliko sačuvaju svoje duhovne korijene, ukoliko obnove i izgrade svoje džamije, osnažiti Svojom sigurnom i jasnom Uputom, hidajetom, koja će im jamčiti da su na ispravnoj životnoj stazi.
Stoga je dobro podsjetiti da je u posljednjoj trećini ramazana Lejletu-l-kadr koju muslimani tradicionalno obilježavaju u 27- oj noći kada se otvara prilika da ljudska srca probude usnuli razum ljudi kojima je objavljena uputa. Dove čestitih ljudi u ovoj noći bile su da postignu cilj ovosvjetskog života hodeći stazama u kojima neće biti iskušenja koja ne mogu podnijeti.
Dakle, poruka iz noći Kadr, noći objave Kur'ana časnog je sasvim jasna u odnosu na proučene ajete u hutbi: ići ispravnim putem je moguće jedino sa Kur'anskim sadržajem, a svako zanemarivanje je put u zabludu! Noć objave je prilika da skrenemo pažnju na prvoobjavljene ajete koji započinju naređenjem uči. Dakle, čitaj, proširuj i primjenjuj saznanja da bi ostvario željeni cilj. Ko ovu priliku nije iskoristio nije izvjesno da će imati novu, isto kao i onaj koji je propustio ramazanske ibadete koji se bliže svome kraju.

Objava koja je potekla u ramazanu, odnosno u noći Kadr, je suštinski lijek i najkorisnija uputa za nadgradnju ljudskih vrijednosti. Uzvišeni Allah je objavio: „Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“ (Kur'an, 17:82)
Neprocjenjiva vrijednost upute je potekla u najodabranijoj noći Kadr koju muslimani koriste za jačanje vlastitih vrijednosti u stvorenome svijetu.

Ramazan je poseban doživljaj za svakog pojedinca u kojem musliman može uzeti pouku za vlastiti boljitak. Jednu od takvih poruka Poslanik, a.s., je uputio muslimanima kada je rekao:
“Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur’ana, u odnosu na one koji ga čitaju. Mnogo više ljudi živi po Kur’anu i čuvaju njegove propise u odnosu na one koji vode računa o njegovim slovima. Ima malo prosjaka, u odnosu na one koji dijele. Ljudi u ovom vremenu mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju. Rade više nego govore.
Doći će vrijeme, kada će biti manje onih koji razumiju Kur’an, u odnosu na one koji ga čitaju. Tada će se voditi računa o njegovim slovima, a ne propisima Kur’ana. Biće više prosjaka u odnosu na one koji dijele. Trošiće se mnogo vremena u razgovoru, a malo u namazu. Malo će raditi trajna dobra, a mnogo udovoljavati svojim strastima.” (Muveta’:379)

Zgradu islama treba graditi samo na čvrstoj podlozi. To je put uspjeha muslimana u povijesti do današjih dana. Danas na ‘Dan džamija’ u Bosni i Hercegovini sjećanjem na skladno zdanje džamije u Banjoj Luci koja je porušena 07. maja 1993. godine muslimani svojom solidarnošću i dobrovoljnim prilozima podržavaju obnovu i gradnju.
U posljednjim danima ovogodišnjeg ramazana treba preispitati vlastiti odnosi spram Upute koju je Uzvišeni poslao ljudima i podsjećanje na ramazanske obaveze, posta, sadekatu-l-fitra, zekata i bajrama koji je u četvrtak 13. maja 2021. godine.
Uzvišeni Allahu, molimo Te da nam podariš snagu čiste vjere i dobrih djela kojima ćemo se ponositi na dan susreta sa Tobom. Amin.

Ismail-ef. Smajlović, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ

Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, 7. maj 2021. godine