Pročitano: 47
Hvala Allahu Milosnom Svemilosnom. Salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, Poslanikovoj, a.s., časnoj porodici, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Poštovana braćo i sestre!
Danas je 17. oktobar 2025. godine, odnosno, 25. džumadel-uhra 1447. H. godine. Za dva dana bit će 32 godine od smrti prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine. Tim povodom, u današnjoj hutbi podsjećamo se na čuveni govor predsjednika Izetbegovića na obnoviteljskom Saboru Islamske zajednice u Republici Bosni i Hercegovini, održanom 28. aprila 1995. godine.
Obnoviteljski Sabor se smatra početkom organiziranog djelovanja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na njenoj cijeloj teritoriji, jer je to zbog agresije na našu domovinu bilo znatno otežano.
„Draga braćo i sestre, dragi sabornici, poštovani reis-efendija,
došao sam da vas pozdravim našim pozdravom esselamu-alejkum i da vašem Saboru zaželim sretan i uspješan rad.
Kada se već našao pred ovako eminentnim skupom, iskoristio bih priliku i da kažem nekoliko riječi. Vrijeme je ograničeno, pa ću iz obilja tema izdvojiti tri.
Prva se tiče tzv. fundamentalizma u Bosni. Kada je prije tri godine počeo napad na Bosnu, neki od vas su uzeli puške u ruke. Fotografije ljudi s ahmedijom na glavi i puškom u ruci prošle su svijetom i koristile kao krunski dokaz fundamentalizma u Bosni. I mi, i s nama svi dobronamjerni ljudi na svijetu, znamo da se ne radi o fundamentalizmu, nego o borbi za goli opstanak naroda kojem je, i svemu onom što je vezano za taj narod, bila izrečena smrtna presuda.
Digli su ruku na naš narod, svoju prljavu, ubilačku ruku, pobili su našu nejač, protjerali stotine hiljada ljudi s njihovih vjekovnih ognjišta i porušili stotine džamija i mesdžida.
A onda, kada smo se digli da branimo goli život, proglasili su to fundamentalizmom. Pustite ih neka pričaju što im je volja. Čestitam svakom od vas koji je uzeo oružje u ruke i branio našu nejač i svetinje.
Druga tema tiče se položaja islama u našoj zemlji. Islam nije državna vjera u Bosni, ne može to da bude i, štaviše, ne treba to da bude. Samo slabi ljudi i slaba učenja traže zaštićen, privilegiran položaj.
A islam je snažno učenje, živa vjera, prema nekima, danas jedina živa vjera u svijetu. Umjesto privilegija, islam u Bosni treba tri stvari: slobodu, uvjete za djelovanje i dostojanstvo vašeg poziva. Prvo dvoje treba da mu osigura država, a ovo posljednje vi.
Kad kažem dostojanstvo vašeg poziva, mislim na obrazovanje i moralni lik predstavnika vjerske zajednice, imama i alima. Morate biti učeni, obrazovani ljudi i morate biti moralni autoriteti u svojoj sredini.
Ovo posljednje postiže se saglasnošću između onoga što govorite i onoga što radite. Narod gleda kako vi živite i jeste li spremni da s njim dijelite dobro i zlo i da gladujete, ako on gladuje itd. To narod gleda i sudi i od tog suda niko vas ne može izuzeti i spasiti.
I konačno, treće pitanje koje bih ovdje spomenuo tiče se jedinstva unutar našeg vjerničkog korpusa. Do mojih ušiju dopiru priče o nekakvim novim mezhebima o Bosni. Nama ovdje trebaju islam i vjera i nikakvi novi mezhebi. I kao što to obično biva, nađu se kojekakvi demagozi koji podmeću formu umjesto suštine, neku novu gimnastiku ili mehaniku vjere umjesto morala i istinskog učenja.
Dok se vodi borba za život i smrt i dok se rješava naše biti ili ne biti, oni nameću „učene“ rasprave o dužini brade ili o tome kako treba držati ruke ili noge u namazu i sl. Na tome se unose razdori i podjele u džematima.
Ima čak i fizičkih sukoba. Mladi obrazovani ljudi to slušaju i isčuđavaju se. Ljudi su žedni istinske vjere, njenih vjerskih i moralnih poruka, a ne jalovih i besplodnih rasprava. Takve stvari odbijaju mlade ljude od vjere i nanose ogromnu štetu.
Zato se pozabavite tim pojavama i spriječite širenje gluposti u njeno ime.
I na kraju, hvala vam što ste ostali sa svojim narodom. Čineći to, izvršili ste svoju najvišu vjersku dužnost. Neka vas Bog čuva i pomogne“,
Alija Izetbegović rođen je 1925. godine u Bosanskom Šamcu.
Bio je prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu.
Dženazu Aliji Izetbegoviću u Sarajevu predvodio je tadašnji reisul-ulema Mustafa-ef. Cerić, a procjenjuje se da joj prisustvovalo više od 100.000 ljudi, kao i veliki broj bosanskohercegovačkih i međunarodnih zvaničnika.
