Pročitano: 327
Hvala Uzvišenom Allahu, salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku i miljeniku Muhammedu, s.a.v.s.
Poštovana i cijenjena braćo,
Vrijeme je godišnjih odmora i zato ćemo u današnjoj hutbi govoriti o pogledu islama naspram vremena kao Božije blagodati i potrebi njegova adekvatnog korištenja.
U tom smislu, trebali povesti računa o nekoliko činjenica.
Prije svega, vrijeme koje nam je Uzvišeni Allah dao na raspolaganje govori o povjerenju koje je On, kao Sveznajući Gospodar svega znanog i neznanog, imao u ljudski rod. Pa, blago li se onome ko povjereno ne iznevjeri, ko svome Gospodaru svojim životnim postupcima dokaže svoju istinsku vrijednost, ko blagodatima ovoga prolaznog vremena kupi vječne i neprolazne vrijednosti budućega svijeta, ko bude dobitnik, a ne gubitnik. Sve navedeno moguće je postići ispravnim vjerovanjem u Allaha, dž. š., popraćenim činjenjem dobra, ustrajavanjem na istini i spremnosti podnošenja životnih poteškoća, kako smo tome i podučeni u nama znanoj suri “El-Asr”.
Pored navedenog, vjernici uvijek treba da imaju na umu i činjenicu da se naši ovodunjalučki životi završavaju u nama neznanom trenutku, koji je svakome od nas toliko blizu da Allah, dž.š., kaže: “Mi smo stvorili čovjeka i znamo šta sve njegova duša došaptava, i Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice.” (Kaf, 16)
Uzimajući u obzir tu nepredvidivu tanku nit koja nas dijeli od budućeg svijeta, mi se u potpunosti moramo uozbiljiti i što bolje i kvalitetnije upotrijebiti svaki trenutak našeg života. U tom pogledu veoma je bitno da imamo na umu da se naša svakodnevica uglavnom sastoji od tri vrste vremena: radnog, slobodnog i vremena za ljudske potrebe. Prema našem, islamskom učenju ispravno iskorišteno vrijeme nije samo ono koje provedemo izvršavajući klasične ibadete, poput namaza, raznih zikrova i sličnoga, već i vrijeme koje provedemo radeći svakodnevne halal poslove kojima osiguravamo egzistenciju sebi i svojoj porodici. O navedenom nam posebno lijepo govori predaja u kojoj Muhammed, a. s., za čovjeka koji privređuje za svoju porodicu kaže: “Ako je izišao da bi zaradio za svoju malehnu djecu – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za svoje stare roditelje – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za sebe, da ne traži od drugog – on je na Allahovu putu”
Također, vrijeme koje provedemo izvršavajući ljudske potrebe, to jest odmarajući se, spavajući, jedući i pijući, isto tako se ubraja u ispravno iskorišteno vrijeme, jer se njime udovoljava pravima našeg tijela. Svakako, pod uvjetom da u bilo čemu od navedenog ne pretjerujemo, te da nas to ne udaljava od pokornosti Uzvišenom Allahu.
Na kraju, ostaje nam slobodno vrijeme. O njemu vjernik treba najviše povesti računa. U njemu se kriju najopasnije zamke u koje se može veoma lahko upasti. Rekli bismo da nam upravo ono predstavlja najznačajniji izazov i da ćemo za njega najteže položiti račun na Sudnjem danu, jer u njemu ponajbolje dokazujemo koliko nam je stalo do kojih djela. Ono nam omogućuje da ga s lahkoćom, neopterećeni bilo čime drugim, iskoristimo čineći dobro ili loše. Samim time, ko slobodno vrijeme koristi čineći dobro, takav sebe u dobre ubraja, a ko ga u grijehu provodi, takav sam sebe svrsta u griješnike.
Kur'an, a. š., govori o posljedicama tih naših djela kad veli: “Ko čini dobro, u svoju ga korist čini, a ko zlo čini, na svoju ga je štetu učinio, jer tvoj Gospodar nije nepravedan prema Svojim robovima.” (Fussilet, 46); te konkretizira posljedice neprimjerene upotrebe vremena opisujući stanovnike najdubljih džehenemskih provalija kao one koji će na budućem svijetu priznati da ih je u navedeno stanje dovelo i to što su “besposličili s onima koji su besposličili”. (El-Muddessir, 45)
Pored već rečenoga, da bismo kao vjernici na odgovarajući način spoznali stvarnost dunjalučkoga vremena, te da bi se, na koncu, potrudili da ga što bolje iskoristimo, moramo biti u potpunosti svjesni da ono bespovratno teče, kako to lijepo opisa i čuveni Hasan el-Basri u sljedećim riječima: “Zbilja, vrijeme svako jutro poziva čovjeka: ‘O čovječe, iskoristi me, jer ja ti se, tako mi Allaha, nikad neću vratiti!'”
Ukoliko ovaj segment danog vremena ispravno pojmimo, nećemo sebe dovesti u bezizlaznu situaciju na koju smo u Kur'anu upozoreni riječima:
“Tek kad nekom od njih dođe smrt, on rekne: Gospodaru moj, povratite me, kako bih radio dobro u onom svijetu što sam ga napustio! Ma kakvi, to on samo priča! Iza njih nalazit će se berzah sve do dana kada će biti oživljeni.” (El-Mu’minun, 99-100)
Molimo Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji će blagodati vremena iskoristiti u svoju korist, a ne na svoju štetu, te da proživljeno vrijeme na ovome svijetu bude svjedokom naše pokornosti Allahu, dž. š., i Njegovu poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.
Amin ja Rabbe-l-alemin!
Idriz-ef. Karaman, Malmö, 25. juni 2021.
