Pročitano: 52
U ljeto 1992., Prijedor grad na sjeverozapadu Bosne je postao mjesto velikih stradanja i ratnih zločina protiv čovječnosti. Tadašnje srpske vlasti nasilnim preuzimanjem vlasti kroz različite društvene kapacitete naredile su nesrpskom stanovništvu na dan 31. maja da na rukavu nose bijele trake ili bijele čaršafe na svojim kućama. To je bio znak za identifikaciju “neprijatelja”.
Svjesni smo da niko nema pravo označiti Bož'je stvorenje kao manje vrijedno.
Međunarodni Dan bijelih traka
je podsjećanje na 31.maj 1992.godine kada je Krizni štab opštine Prijedor primorao nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da nose bijelu traku oko ruke. Prijedorske bijele trake su utvrđene kao činjenica u više sudskih procesa za ratne zločine, od prve presude na MKSJ u Hagu Dušku Tadiću, pa do krovnih presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
Kao rezultat tog dehumaniziranja nastali su ogromni zločini koji u brojkama ovako izgledaju:
3.176 civila ubijeno u masovnim likvidacijama.
52.000 ljudi prognano iz svojih domova.
102 ubijene djece koja ni danas nemaju svoj Memorijal
256 ubijenih žena
Logori Omarska, Keraterm i Trnopolje postali su mjesta i sinonim za mučenje i smrt nesrpskog stanovništva a čija svjedočenja i danas izazivaju jezu generacijama i decenijama poslije a kroz čije kazamate je prošlo 30.000 hiljada bošnjaka i hrvata.
Bijela traka kao simbol nije bila samo komad tkanine – bila je znak dehumanizacije, prisiljavanja ljudi da sami označe svoju osudu. Danas ona predstavlja simbol traume, ali i otpora zaboravu i historijskom revizionizmu pojedinih institucija i pojedinaca u našem gradu. Svake godine, 31. maja, Prijedor obilježava Dan bijelih traka kako bi upamtili tu sramnu naredbu ljudima koji su nesrpske nacionalnosti. Dan Bijelih traka predstavlja ogromnu društvenu i historijsku hipoteku Grada Prijedora i tadašnjeg društva pod komandom srpskih paravojnih i parapolitičkih institucija, koju ni danas nema se snage kroz empatiju i razumijevanje da skine sa pleća ovog grada i društva.
Zato obaveza pričanja postaje sve veća o jednoj od najtežih stranica ljudskog stradanja u ovom gradu. Pred onim što se ne smije zaboraviti, jer zaborav u društvenom smislu jeste drugi oblik smrti. Bijele trake u Prijedoru su postale simbol koji je na ljeto 1992. godine postao znak smrti, poniženja i sustavne dehumanizacije nesrpskog stanovništva.
Allah nas podučava u Kur’anu:
‘Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.
Ovdje nisu bili jeftini samo životi – ovdje je ljudima oduzeto i dostojanstvo kao najljepša karakteristika ljudskog života. Naredilo se nesrpskom dijelu stanovništva da kroz bijele trake na rukavu kao znak “drugog”, “neprijatelja” ili “onog koga se smije ubiti” dodatno olakšaju put masovnim ubistvima. Jedan komad bijele tkanine postao je tjelesni i organski znak mržnje.
Ovo nije samo historija Bosne i Prijedora. Ovo dakako predstavlja opomenu ovom dijelu Evrope da zlo lahko dobije svoju institucionalnost kroz medije, i sve druge kapacitete društva.
Kad god jedna grupa ljudi drugima kaže: -Vi niste ljudi!
Kad god se netko uzdiže iznad Božjeg zakona
Kad god se mržnja institucionalizira –
Tad počinje nered na zemlji.
Allahov Poslanik (s.a.v.s.) nas je upozorio:
‘Čuvajte se zulma (nepravde), jer će zulum biti tmina na Sudnjem danu.’
Svake godine, 31. maja, Prijedor nosi bijele trake u znak sjećanja na žrtve bez ikakvog motiva da afirmira mržnju kao negativnu emociju; ne na strah ni od koga, već na živi otpor zaboravu i predstavlja svjetlo u toj tami Bijelih traka.
Bijele trake nas uče:
-Da nikad ne šutimo pred nepravdom čak i kad se plašimo.
-Da čuvamo dostojanstvo svakog čovjeka jer je Allah svakome dao hurmet svetost.
-Da pamtiti ne znači živjeti u prošlosti, pamtiti znači afirmirati svijest o sebi kako se nikom a posebno, nijednoj generaciji Bošnjaka više ne bi ponovio mrak Bijelih traka.
A arhivu zločina Prijedor za razne zločine u Prijedoru optuženo je 161 lica, sudski postupci se vode prema još 28 lica, a pravosnažno je osuđeno 65 lica. Statistika velika i za kontinent a kamoli za jedan mali grad poput Prijedora.
Ono što je počelo Bijelom Trakom
završilo je zeleno-bijelim cvjetićem.
Bijele trake danas nisu samo komad bijelog platna. Bijele trake su nametnuti zakoni, omeđena politička volja, jedan sistemski program dehumaniziranja i delegitimisanja kako pojedinca tako i kolektiviteta.
Neka žrtve Prijedora budu naša opomena, neka nas Bijele trake podsjete da niko nema pravo označiti Bož'je stvorenje kao “manje vrijedno“.
Gospodaru, primi šehide Prijedora u džennet svoj. Utješi majke naše koje su izgubile sinove. Daj nam snage da čuvamo istinu, da spriječavamo zulum, i da dok živimo borimo se za pravdu.
Amin.
Hutba povodom Dana Bijelih traka
Omer-ef. Redžić
imam Čaršijske džamije
Prijedor
