Pročitano: 14
Hvala Bogu Milosniku, Svemilosnom, salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, selam časnoj Poslanikovoj, a.s., porodici, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Poštovana braćo i sestre!
Danas je 15. ševval 1447. godine po Hidžri, odnosno 3. april 2026. godine po Miladu. Ramazan polahko odlazi u sjećanje, a sa njim i jedan datum, koji nema veze sa ramazanom, ali se ove godine podudario sa ulaskom u drugu trećinu mjeseca ramazana, pa mu nismo posvetili dovoljno pažnje.
Radi se 1. martu, Danu nezavisnosti naše domovine Bosne i Hercegovine.
Zato današnju hutbu posvećujemo Domovini.
Činimo to na pomalo neuobičajen način, posebno ako imamo na umu da se radi o hutbi.
O Bosni i Hercegovini govorimo tri dana nakon jedne njene velike pobjede.
Mi ovdje, naravno, nećemo govoriti o pobjedi nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine nad Italijom, kao sportskom događaju. O tome se ovih dana puno pričalo i analiziralo, a hutba svakako nije mjesto za to. Mi u ovoj hutbi govorimo o detaljima koji su, naizgled, nevažni, ali, ako bolje razmislimo, nisu ništa manje značajni od ove sportske pobjede.
Jedan takav detalj je hotel Malak u kojem je na Ilidži bila smještena naša reprezentacija. Ovaj hotel, naime, ima halal certifikat, a to znači da se u njemu ni od hrane ni od pića ne servira ništa što je po islamu haram.
Sljedeći detalj koji navodimo je način na koji su naši reprezentativci proslavili pobjedu.
I dok kod drugih reprezentacija u ovakvim prilikama sve pršti od šampanjca, piva i drugih alkoholnih pića, kod naših momaka se mogla primijetiti tek po koja flaša vode. Tako je bilo na terenu, u svlačionici, u autobusu po povratku iz Zenice, kao i na dočeku u Sarajevu.
Ponašanje naših momaka je posebna priča. Zadivljujuće je koliko su skromni i lijepo odgojeni, tako da serbez našoj djeci možemo preporučiti da se ugledaju na njih.
A šta bismo ljepše mogli preporučiti od izjave jednog od „Zmajeva“ koji, nakon pitanja novinara plaše li se Talijana, odgovara: „Mi se samo Boga bojimo“.
Toliko smo puta ovih dana od njih u intervjuima čuli one lijepe riječi „Ako Bog da“, „Hvala Bogu“…
Moramo ovdje spomenuti i naše navijače. Osim što su tako zdušno bodrili naše momke, i njihovo ponašanje je bilo za svaku pohvalu. Tako je bilo na obje utakmice. Tako je bilo i u svim drugim krajevima naše lijepe domovine, ali i u Sandžaku, gdje se Bosna i Hercegovina podjednako voli.
Sve u svemu, bilo je ovih dana puno razloga za osjećaj sreće i ponosa.
Zato, hvala momcima što su nam podarili tu sreću i ponos i nek im je sretno u Kanadi i Americi!
Molimo Gospodara svjetova da čuva našu domovinu i naš narod!
Pomozimo joj i mi. Za to imamo posebnu priliku ove godine, u kojoj nas očekuju opći izbori. Bez obzira koliko se to ponekad čini neznačajnim, svaki glas na izborima je važan.
Uskoro će i formalno biti raspisani izbori, a time i način kako se registrirati i učestvovati na izborima. Učinimo to blagovremeno!
Pored toga, nastavimo predstavljati našu domovinu na najbolji mogući način kao što smo to činili i dosada.
Budimo najbolji na svojim radnim mjestima, u svojim lokalnim zajednicama i na svakom drugom mjestu.
Neka naša djeca i omladina, naš ponos, uvijek budu najbolji među svojim vršnjacima, kao što su to uvijek bili.
Dragi Bože, pomozi nam da budemo dostojni Tvoje Riječi!
Amin, ja Rabbel-alemin!
Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 3. april 2026.
