Pročitano: 582
I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu (En-Nisa, 36)
Ibn Omer i hazreti Aiša vele, da je Božiji Poslanik, a.s., jednom prilikom rekao: ,,Nikada mi nije došao melek Džebrail, a da mi nije preporučio da pazim na prava komšije. Konačno, počeo sam pomišljati da će staviti komšiju u red zakonskih nasljednika:”
Upućenost na komšiju, potreba da komuniciramo s ljudima u našem neposrednom okruženju realnost je svakog čovjeka. Nije riječ samo o tome da su nam ljudi neophodni i potrebni zbog različitih i svakodnevnih potreba i usluga. Riječ je o iskonskoj potrebi čovjeka za čovjekom, o prirodnoj potrebi da budemo povezani s drugim ljudima. Čovjek je društveno biće i po svome emocionalnom i socijalnom usmjerenju čovjek ne može normalno živjeti bez blizine, kontakta i interakcije drugog čovjeka.
U našoj bosanskoj narodnoj tradiciji zabilježeni su brojni citati o značaju komšiluka kao svojevrsne društvene institucije bez koje nema skladnog i ispunjenog društvenog života: ,,Ne kupuj kuću, već komšiju. Dobar komšiluk – dobar spahiluk. Ko se s komšijom slaže, i sebe i komšiju pomaže.”
Primjetno je da tradicionalni koncept komšiluka postepeno blijedi, slabi i gubi na težini. Komšije se međusobno slabo ili nimalo poznaju. Rijetko se susreću i posjećuju. Nerado se jedni drugima obraćaju za pomoć. Istina, još jedni drugima iskazuju poštovanje u žalosti i čestitaju radosne životne trenutke. Ali, sve je to svedeno na simboličke i formalne mjere i mehaničke navike. Tome najviše pogoduje sve prisutniji individualizam. Umjesto okrenutosti drugome sve izraženije je okretanje samom sebi, vlastitom egu. Umjesto pažnje i dobrote spram drugoga vlada opsjednutost sobom, vlastitim izgledom, dobrom tjelesnom formom, ličnim užitkom.
Narcizam i egoizam novog doba ne pruža puno prostora za drugoga. U horizontima savremenog individualizma riječi poput komšija i susjed zadobijaju konzervativno i apstraktno značenje.
Ipak, i pored sveprisutnog otuđenja tradiciju komšijskih veza i odnosa nemoguće je tako jednostavno, jednostrano i naglo prekinuti. Komšija je i danas itekako potreban. U najmanju ruku da osluhne hoće li kada nisi u kući provalnik nahrupiti na tvoja vrata!?
Iako o tome ne razmišljamo, u nemirnim i nesigurnim uvjetima života dobar komšija je važniji od kvalitetne internet konekcije, policije i zaštitarske agencije. To, usotalom, ponajbolje primjetimo i osjetimo kada nas sudbina stavi na iskušenje sa lošim komšilukom. Zao, pokvaren, neodgojen i zavidan komšija otvori nam oči pred činjenicom koliko usitinu vrijede ljudi u našoj neposrednoj blizini od čijeg jezika i ruku smo mirni i sigurni.
Ebu Hurejre veli da je jednom prilkom Muhammed, a.s., rekao: ,,Molite Allaha da vas sačuva od tri stvari. Molite ga da vas sačuva od zla i loša susjeda; ako kod tebe vidi kakvo dobro, pravi se da ga nije vidio, a ako vidi kakvo zlo, želi da svakoga o tome obavijesti. Molite ga da vas sačuva od loše žene koja koja bezrazložno vrijeđa i napada muža kada dođe kući i koja ga vara kada je odsutan. Molite ga da vas sačuva od pretpostavljenog koji ti ne priznaje urednost i valjanost u poslu i kada pogriješiš neće da ti oprosti.”
Dobar košija se ne postaje rođenjem. Dobrog komšiju valja izgraditi i zaslužiti. Za dobrog, čestitog i odgovornog komšiju koji će nam biti garant mira i oslonac u teškoći potrebno je ulagati simbolični kapital koji se sastoji u njegovanju zaboravljenih vrlina i vrijednosti.
Muhammed . a.s., govorio je ashabima: ,,Ko vjeruje u Allaha i ko vjeruje u odgovornost na budućem svijetu, neka dobro pazi svog susjeda i neka mu čini svako dobro.”
Kada je Muhammed a.s., izgovorio gornje riječi prisutni ashabi ga zapitaše: ,,Božiji Poslaniče! (Reci nam) kakve su dužnosti i obaveze susjeda prema susjedu?” -Na šta im on odgovori: ,,Ako te zamoli da mu nešto dadneš – podaj mu; ako te zamoli da mu nešto pomogneš – pomozi mu; ako zatraži da mu nešto pozajmiš – pozajmi mu; ako te pozove kod sebe – otiđi mu; ako se razboli – obiđi ga; ako umre, isprati ga do kabura; ako ga zadesi kakva žalost i nesreća-izrazi mu saučešće i razgovori ga.”
