Pročitano: 238
Pred kraj kalendarske godine musliman svodi račune za proteklu godinu. Sagledava i procjenjuje sve ono što je u proteklom periodu uradio i u okviru vlastitih mogućnosti pokušava procijeniti izazove budućnosti. Iako nije gospodar vlastite sudbine, nijedan musliman u budućnost ne ide nepripremljeno, iracionalno i naslijepo. Nepoznavanje budućnosti nije isto što i neplaniranje budućnosti.
U 18. ajetu sure Hašr Svemilosni Allah, džellešanuhu, upozorava: „O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i neka svako od vas pogleda šta je za sutra pripremio. I Allaha se bojte! Allah je, doista, obaviješten o onome što radite!“
U planovima za narednu godinu neka se pred svima nama nađe jedna važna obaveza kojom ćemo iskazati vlastitu odgovornost i brigu za zajednicu muslimana. Planirajmo da obnovimo i nastavimo svoje članstvo u Islamskoj zajednici. Kada kažemo da obnovimo i nastavimo svoje članstvo u Islamskoj zajednici, time pretpostavljamo da se za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku aktivno članstvo u Islamskoj zajednici podrazumijeva. Onima koji, iz bilo kojeg razloga, još nisu postali članovi Islamske zajednice, poručujemo da učlanjenjem u Islamsku zajednicu i formalno postaju njeni svjesni i odgovorni članovi, postaju organizirani članovi Zajednice koja više od jednog stoljeća okuplja muslimane u jedinstvenu i na temeljima islamskih izvora moderno organiziranu i funkcionalno uređenu zajednicu muslimana.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je po svojoj strukturi i načinu organiziranja jedinstvena zajednica muslimana u svijetu, jer predstavlja komplementarno jedinstvo njenih članova i nosioca vjerskog autoriteta koji zajedno u organima Zajednice učestvuju u bitnim pitanjima vjerskog i tradicijskog identiteta.
Učlanjenjem u Islamsku zajednicu i aktivnim učešćem u radu naših džemata jedino je moguće savladati dva savremena globalna izazova koji kao nepremostiva prepreka stoje na putu očuvanja svake zajednice, pa tako i zajednice muslimana.
Prvi izazov je naglašena i sveprisutna pojava i manifestiranje individualističkog identiteta. Pobornici individualističkog identiteta osobno vjeruju u Boga, ali ne osjećaju želju, potrebu i važnost da budu i formalni članovi Zajednice. Oni se ne učlanjuju u Islamsku zajednicu, materijalno ne pomažu njeno funkcioniranje i taj čin općenito smatraju nevažnim. Taj fenomen se naziva – vjerovanje bez pripadanja. Muslimani koji zagovaraju individualistički identitet smatraju da su hramovi institucionalnih zajednica za njih preuski, i oni u džamijama klanjaju i obavljaju tjelesne ibadete, ali druge vrste ibadeta, posebno materijalne kao što su zekat i sadekatu-l-fitr oni najčešće i po vlastitoj procjeni izvršavaju izvan matične zajednice, jer se istinski s njome ne identifikuju i ne doživljavaju je kao svoju Zajednicu u punom smislu te riječi. Riječ je dakle o duhovnom životu pojedinaca koji zadržavaju distancu prema institucionalnom redu i poštovanju autoriteta zvanične Zajednice. Individualistički identitet vodi pojedinca ili pojedince u izolaciju i vaninstitucionalno organiziranje i djelovanje, a Islamsku zajednicu iznutra slabi, narušava i usporava njen razvoj i jedinstvo.
Drugi izazov je pojava kolektivističkog identiteta. Pristalice ovog identiteta formalni su članovi Islamske zajednice, ali oni individualno ne praktikuju islamske obrede i osim formalnog i materijalnog pomaganja zajednici ne osjećaju potrebu i važnost učestvovanja u aktivnom vjerskom životu muslimana u džematu. Taj fenomen se naziva – pripadanje bez vjerovanja. Osobno vjerovanje je važno jer omogućava moralni preporod. Pojedinac je nosilac čina vjere i povjerenja. Čin vjere je čin ljudske osobe. Kolektivizam onemogućava individualnu vjeru, jer onemogućava individualnu slobodu iz koje vjera nastaje. Samo oni koji su promijenili sebe mogu promijeniti i svijet oko sebe. Bez osobnog vjerovanja prijeti unutrašnje pustošenje čovjeka. Samo je od vanjskog totalitarizma opasnije čovjekovo unutrašnje, moralno propadanje.
U zapadno-evropskim zemljama danas vlada religiozni individualizam i religiozni kolektivizam. Stoga je važno da na kraju kalendarske godine podsjetimo da učlanjenje u Islamsku zajednicu nije formalni čin plaćanja mjesečnog iznosa, koji je najčešće simboličan izraz naše lojalnosti instituciji koja čuva naš osobni i kolektivni identitet od zastranjenja i zloupotrebe. Biti član Islamske zajednice znači biti svjestan da musliman uvijek stoji na dvije noge, u ravnoteži pojedinačnog i kolektivnog identiteta – osobnog vjerovanja i svjedočenja vjere i kolektivnog udruživanja i međusobnog pomaganja,
Preuzeto sa portala islamskazajednica.ba
