Pročitano: 300
Ispraćamo drugu polovinu blagoslovljenog mjeseca ša’bana. Postom i drugim ibadetima u ša’banu vjernici se nastoje prikučiti neizmjernoj Milosti Božijoj koja se naročito raskošno pokazuje u odabranim i blagoslovljenim mjesecima. Mjesec ša’ban učvrščuje vjernike u uvjerenju da konačna riječ i presuda pripada isključivo Bogu, Gospodaru svjetova.
Budući da On, Svevišnji Gospodar, poznaje vidljivo i nevidljivo i da Mu ništa skriveno nije, vjernici nimalo ne sumnjaju niti gube nadu da će konačni ishod ovozemaljskih događaja biti upravo onakav kako to Svevišnji odluči i presudi.
Upravo u mjesecu ša’banu Poslaniku Muhammedu a.s., i njegovim čestitim drugovima, ashabima obznanjena je jedna takva spoznaja: dugo očekivana vijest o promjeni Kible.
Objava bilježi potištenost i žudnju Alahovog odabranika Muhammeda a. s. u iščekivanju Božije odluke da se vjernici prilikom obavljanja namaza ponovo okrenu Časnom Haremu u Meki. Nakon što su se prvi muslimani prilikom obavljanja namaza okretali prema Haremu u Jerusalemu, šesnaest mjeseci nakon Hidžre u mjesecu ša’banu Poslaniku Muhammedu a.s. objavom je napokon saopštena sretna vijest.
„Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu i Mi ćemo sigurno učiniti da se okreneš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Mesdžudu-l-Haramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu! Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova, a Allah motri na ono što oni rade.“ (El-Bekare: 144)
Prenosi El-Berra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao okrećući se prema Bejtu-l-Makdisu, šesnaest ili sedamnaest mjeseci, a želio je da njegova kibla bude Ka’ba, pa je prvi namaz koji je klanjao (cio) prema Ka’bi ikindija namaz, a sa njime je klanjao jedan broj ashaba, pa je jedan od njih prošao pored mesdžida dok su ovi bili na ruku’u i rekao: “Allah mi je svjedok, da sam klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pravcu Ka’be, pa su se svi okrenuli prema Ka’bi!”
U svim vremenima Istina dolazi sa istog Izvora, iz istog pravca. Željni i žedni Istine neprestano okreću srca i lica svoja prema Časnom Hramu, znajući da bez Njegove upute i utjehe srce ne može biti mirno, a duša spokojna.
Opominjući nas u Časnoj Knjizi da ustrajemo u okretanju lica prema Kibli i Časnom Hramu u Meki, Dragi Bog nas poziva da se neodložno suočimo sa svim bespotrebnim, nestvarnim i samonametnutim strahovima i zebnjama- „Njih se ne bojte, Mene se bojte“, hrabri nas Milostivi.
Neko je s pravom primjetio: „Od kako se prestao bojati Boga, čovjek se boji svega ostaloga. Problem je naše epohe što se sistematski proizvode strahovi koji nemaju nikakve veze sa temeljnim ljudskim strahovima, koji nemaju stvarnog izvora, nemaju stvarnog razloga nego se samo proizvode zastrašujućim slikama, koje nam uskraćuju svako stvarno iskustvo. „
Blagoslovljeni ša’ban još jednom dolazi kao podsjetnik da strah prema Bogu oslobađa čovjeka nepodnošljivih i izmišljenih strahova. Suštinu tog oslobađajućeg straha sažeo je poslanik Muhammed, a.s., u čuvenom savjetu Ibn Abbasu.
Imam Ahmed bilježi od Haneša es San’anija da je Ibn Abbas radi Allahu anhu rekao: “Jahao sam iza Vjerovjesnika, s.sv.s., pa je rekao: ‘Mladiću, da te poučim nekim riječima sa kojima će te Allah okoristiti?’ Rekoh: ‘Svakako’. Pa reče: ‘Čuvaj Allaha – čuvat će te. Čuvaj Allaha – naći ćeš Ga pred sobom. Znaj za Allaha u izobilju – znat će za tebe u oskudici. Kada moliš – moli od Allaha. A kada pomoć tražiš – traži je od Allaha. Pero je presahlo za ono što će biti, pa kada bi sva stvorenja htjela da ti neku korist, koju ti Allah nije odredio, pribave – ne bi bili to u stanju. I kada bi htjeli da ti neku štetu, koju ti Allah nije odredio, nanesu – ne bi bili u stanju. Znaj da je u strpljivosti na onome što ti je mrsko – veliko dobro. I da je pobjeda sa strpljenjem. A da je razgala sa teškoćom. I da je sa mukom olakšanje.’”
