Pročitano: 301
Hutba – Idriz-ef. Karaman, Malmö, 25.05.2018.
Hvala uzvišenom Gospodaru, salavat i selam Njegovom poslaniku Muhamedu, s.a.v.s.
Draga braćo!
Danas ponovo govorimo o ramazanu. Govorimo to nakon što, evo, pratimo prvu njegovu trećinu. U nadi da smo u ovim danima snažno osjetili Allahovu, dž.š., milost, ukazujemo na neke potencijalne opasnosti u pogrešnom razumijevanju ramazana i posta, kao njegovog centralnog ibadeta.
Podsjetimo se još jednom na ajet u kojem se propisuje post:
”O, vi koji ste uzvjerovali! Propisuje vam se post, kao što je propisan i onima prije vas – da biste se sačuvali.”
Dakle, post je propisan kako bismo se sačuvali, prije svega, o d grijeha, ali i svih drugih opasnosti koje život na ovome svijetu sa sobom nosi.
Da bi post postigao ovaj cilj potrebno je da mu pristupamo ozbiljno. Naime, često ljudi, na temelju hadisa po kojem su šejtani uz ramazan okovani, misle da nema nikakvih opasnosti od šejtana. Zato upzoravamo na riječi Muhameda, a.s.:
”Ko ne ostavi ružan govor i ružna djela, nema potrebe da ostavlja ni jelo i peće.”
”Ima postača koji od svog posta imaju samo glad i žeđ.”
Muhamed, a.s., nas dalje savjetuje:
”Kad zapostiš, neka poste uši tvoje i oči tvoje i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I učini da ti dan u kojemu postiš ne bude isti kao dan kad ne postiš.”
Tumačeći ovaj hadis, naš najveći alim rahmetli Đozo je rekao:
”Pravi post nije samo ne jesti i ne piti, pravi post znači post očima, a to znači kloniti se gledanja svega što ne valja, post ušima znači ne dozvoliti svojim ušima da slušaju ono što ne valja, post jezikom znači ne dozvoliti mu da ružno priča. Jednom riječju, čovjek posti cijelim svojim tijelom, oslobađajući svoju dušu ovosvjetskih stega.”
Draga moja braćo!
Obratimo pažnju na opasnosti kojima smo, dok postimo, svakodnevno izloženi. Vodimo računa šta gledamo, šta slušamo i, posebno, šta pričamo, da nam od posta ne ostane samo pusta glad i žeđ. Vodimo računa i šta radimo dok čekamo sehur. Iako ne postimo, u prilici smo da i tada učinimo još koje dobro djelo, ali i da se ogriješimo.
Ukazujemo na još nešto u čemu možemo pogriješiti.
Muhamed, a.s, je rekao:
”Ko priredi iftar postaču, imat će nagradu kao da je roba oslobodio i bit će mu oprošteni svi manji grijesi.”
Vođen ovm hadisom, značajan broj naših ljudi priprema iftare za svoju rodbinu, prijatelje i komšije. Naravno, veliki je to sevap i dobro djelo. Međutim, gotovo u pravilu sprema se puno hrane i u tome se nerijetko pretjeruje, pa se često bacaju velike količine nepojedene hrane. Treba li kazati da se time iz lijepog prelazi u loše djelo i grijeh.
Svedoci smo, također, da razne organizacije priređuju masovne iftare na javnim mjestima. U osnovi to nije loše, ali, nažalost, ti iftari pomalo liče na obične fešte. Uz to, na tim iftarima je puno onih koji uopće ne poste, a malo, ili nikako nema, recimo, siromašnih.
Zato bi bilo bolje da se, umjesto javnog demonstrianja raskoši, organiziraju iftari za povratnike i druge ugrožene kategorije, da ih se posjeti, druži sa njima i značajnije pomogne.
I na kraju, da kažemo koju riječ i o sadekatu-l-fitru.
Želimo ovdje ukazati na tobožnju brigu nekih kvazi alima-humanista po kojoj sadekatu-l-fitr treba dijeliti direktno siromasima, a ne na blokove Islamske zajednice, jer, biva, Islamska zajednica ova sredstva troši za svoje uposlenike i druge nenamjenske svrhe.
Zlonamjerna je to tvrdnja koja uopće nije tačna, jer se sredstva iz Bejtu-l-mala Islamske zajednice raspoređuju svim kategorijama, među kojima su siromasi veoma zastupljeni, upravo onako kako je to Kur`an predvidio
Ovu hutbu završavamo dovom da nam dragi Bog pomogne i sačuva nas svih iskušenja kojima bismo mogli okrnjiti naš post i naše druge ibadete.
