Pročitano: 618
Hvala Gospodaru Uzvišenom i salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, a.s.
Draga braćo,
Nekako u ovo doba, dakle, poslije ramazana, treće godine po hidžri odigrala se historijska bitka na Uhudu. Kao i za bitku na Bedru, Muhamed, a.s., se sa svojim ashabima temeljito pripremio, napravio plan i izdao zadatke svim jedinicama. Posebno se obratio strijelcima koje je postavio da štitie zaleđinu borcima na prvoj liniji. Bila je to striktna naredba da ne napuštaju položaj, kako je Poslanik, a.s., rekao, čak i ako ugledaju ptice kako kljuju oči mrtvacima našim.
Desilo se, međutim, da je bitka otpočela izuzetno uspješno za muslimanske borce. Neprijatelj je imao velike gubitke, pa se veliki broj njihovih boraca dao u bijeg. Vidjevši sve to, strijelci su napustili svoje položaje kako bi se priključili raspodjeli ratnog plijena. Tada je nastao pravo haos. Idolopoklonici su se sabrali i upravo sa te strane, gdje su bili raspoređeni strijelci, napali muslimansku vojsku, nanijevši im ogromne gubitke. U bici je ranjen i sam Muhamed, a.s., a bilo je puno i šehida, među kojima je bio gazija hazreti Hamza, amidža Muhameda, a.s.
Tog dana u Medini se pronijela vijest da je Muhammed, a.s., je ubijen. Nastupili su plač, jauci i vapaji. Svi su bili na ulicama raspitujući se o događajima na bojnom polju. Zabilježen je jedan fascinanatan događaj. Hazreti Sumejra, jedna od Ensarijki, dobila je vijest o smrti dvojice sinova, oca, muža i brata, ali na to nije obraćala pažnju, već je brinula o tome šta je sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Kada je vidjela ashabe koji su se vraćali iz boja, pitala je: Šta je sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s? Hvala Allahu, on je dobro! Živ je – rekli su. Moje srce se neće smiriti sve dok ga ne vidim! – rekla je Sumejra – Odvedite me k njemu! Kada je vidjela Allahova Poslanika, s.a.v.s., uhvatila je za rub njegove odjeće i rekla: Preči si mi od oca i majke, Allahov Poslaniče! Kada si ti dobro, ja se ne brinem ni za što drugo!
U muslimanskom kalendaru Uhud je nezaboravni podsjetnik koji glasno opominje da se ne može živjeti od minulih uspjeha, od bedranske hrabrosti i slave. Oglušiti se o upozorenje Poslanika, a.s., otkazati lojalnost pravednim predvodnicima – to je put kojim se unosi razdor, nemir i nesigurnost u redove muslimana. Ranjivost muslimana i mogućnost da postanu lahak plijen svojim neprijateljima povećava se nespremnošću da se uhvate u koštac sa širenjem dezinformacija kao i neselektivnim prihvatanjem vijesti od osoba sklonih neistinama i senzacionalizmu. Uhud je sinonim za lahkomislenost, neopreznost i nemar u sudbonosnim i odsudnim trenucima borbe za opstanak. Uhud asocira na opasnosti pohlepe i žudnje za ratnim plijenom prije nego što se bitka privede kraju. Muslimani su dužni neprestano učiti iz ove bitke. Svaka generacija muslimana pozvana je da sagleda poraz na Uhudu u perspektivi slabosti koje je iscrpljuju pred vidljivim i nevidljivim neprijateljima. Uhud je jedna od najvažnijih i najtežih životnih lekcija koju muslimani uvijek iznova i iskustveno proživljavaju kada god je potisnu iz živog i aktivnog sjećanja.
Uhud i nama u ovom vremenu krize može biti opomena. Kao i uvijek, i u ovoj situaciji smo dužni slijediti upute nadležnih. Bez obzira kako nam ponekad zvuče i šta mi mislimo, moramo ih slušati i slijediti. Neka nam u tom smislu vodilja bude 36. ajet sure El-Ahzab u kojoj Gospodar svjetova kaže:
”Kad Bog i Njegov Poslanik nešto odrede, onda nijedan vjernik niti vjernica ne mogu birati šta da učine, i ko se ne pokori Bogu i Njegovu Poslaniku, taj je očito zalutao.” (El-Ahzab, 36)
Dragi Bože, pomozi nam da smo uvijek pokorni samo Tebi i Tvome Poslaniku, a.s.
Amin!
Idriz-ef. Karaman,
Malmö. 12. juni 2020.