Pročitano: 160
Hvala pripada Allahu. Od Njega pomoć i oprost tražimo i Njemu se utječemo od zla naših duša i naših ružnih djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočimo da nema Boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočimo da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, neka su na njega Allahov blagoslov, milost i mir, i na njegovu časnu porodicu i ashabe.
Allah Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi poručuje:
,,Ono što žele – vjernici će postići. To su oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 1–11)
Život na ovom svijetu je samo prolazni užitak, a Ahiret je kuća vječnosti.
Između djela i njihovih posljedica postoji neraskidiva veza: budućnost dobročintelja je svjetla, makar njegova sadašnjost bila tegobna, a budućnost zločinitelja je tmurna, makar njegova sadašnjost izgledala blistava. Ljudi su, obično, vezani za sadašnji trenutak i sve njihove brige su usmjerene na njega, a to je upravo barijera prema istini i zamka u koju se hvataju lahkomisleni i nemarni. ,, Pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.“ (Lukman,33)
U Allahovoj knjizi postoji sura koja se zove “El-Felah”, a u mushafima poznata kao sura “El-Mu’minun”, koja ljudske ambicije i stremljenja usmjerava prema Ahiretu, ulijeva nadu vjernicima u sigurnu i lijepu budućnost, a nevjernicima nagovještava bolnu patnju.
Allah, dželle šanuhu, počinje i završava ovu suru spominjanjem uspjeha. Na početku sure, kaže: “Kad eflehal-mu’minun” – ono što žele vjernici će postići, uspjet će, spasit će se vjernici, a na kraju: “Innehu la juflihul-kafirum” – nevjernici ono što žele neće postići, neće uspjeti i neće se spasiti. Svojstva spašenih, spomenuta u navedenim ajetima, predstavljaju spoj čvrstog ubjeđenja i vjerovanja, moralnih vrlina, izvršavanja propisanih ibadeta i međuljudskih odnosa. Onaj ko se bude okitio ovim svojstvima, obećan mu je spas: “koji će Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 10-11)
Draga braćo,
“Ono što žele – vjernici će postići.“ Danas je ovu radosnu kur’ansku poruku vjernicima potrebno često isticati jer svuda oko nas buja pesimizam i osjećaj bespomoćnosti spram zla. Pojedincu mogu pred očima lebdjeti kojekakvi ciljevi, nakane i izgledi iz kojih crpi imotive za velike napore: za studiranje, ženidbu, podizanje doma i porodice.
Ali ako onom neosobnom oko njega, samom vremenu, u biti nedostaju nade i izgledi, ako mu se njegov napor pokaže kao nešto beznadno, bezizgledno i bespomoćno, i ako mu se na pitanje postavljeno svjesno ili nesvjesno, svejedno na koji način, o nekom krajnjem, više nego osobnom, apsolutnom smislu svih napora i sve aktivnosti, odgovori pustom šutnjom, onda će takvo stanje stvari gotovo neizostavno paralizirati upravo poštenog čovjeka, a taj se učinak preko duše i morala može protegnuti i na fizičku i organsku stranu pojedinca.
Put spasa koji je spomenut u suri El-Mu’minun olakšat će nam dova dova: “Kad su neki robovi Moji govorili: ‘Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!’” To je dova skrušenog srca, poniznog jezika i plačnog oka da nas Allah uputi putem “muflihuna” – spašenih i da nas učvrsti u islamu do susreta sa Njim. Rekao je Huzejfe, radijallahu anhu: “Doći će vrijeme kada se niko od ljudi neće moći spasiti, osim onaj ko Allahu upućuje dovu poput utopljenika.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu: “O Ti Koji okrećeš srca, učvrsti moje srce na Tvojoj vjeri.”
Dova je posebno potrebna u današnjem vremenu kojeg odlikuju smutnje i prevrtljivost.
Allahu moj, učini nas od Tvojih spašenih i dobrih robova koji se ničega neće bojati i ni za čim neće tugovati. Allah podario meni i vama blagoslov u Časnom Kur’anu i uputio nas na Pravi put. Rekoh ovo i od Allaha tražim oprost za sebe i vas.
(Preuzeto sa portala IZ u BiH)