Pročitano: 7.201
Hvala Uzvišenom Gospodaru i salavat i selam Njegovom poslaniku Muhamedu, s.a.v.s.
Draga braćo!
U današnjoj hutbi govorimo o smrti. O ovoj temi govorimo jer nam Poslanik, a.s., preporučuje da često razmišljamo i govorimo o rastanku s ovim svijetom. Osim toga, u proteklim ljetnim danima bili smo svjedoci nekoliko iznenadnih smrtnih slučajeva i ponovo se uvjerili da malo razmišljamo u pripremamo se za to.
A Kur`an nas često upozorava na neminovnost smrti.
U suri Ali Imran, 185. Ajet, stoji:
”Svako živo biće okusit će smrt, i tek na Kijametskome danu bit će vam izmirene vaše naknade. I onaj ko bude sklonjen od Vatre i u Džennet uveden, ostvario je pobjedu, a život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.”
A u suri El-Enbija, 35. ajet Gospodar Uzvišeni upozorava:
”Svako živo biće okusit će smrt, a zlo i dobro priređujemo vam radi kušnje, i Nama ćete biti vraćeni.”
I u suri El-Ankebut, 57. ajet, također, govori se o neminovnosti smrti:
”Svaka duša smrt će okusiti, zatim ćete Nama vraćeni biti.”
Konačno, navedimo i dio 34. ajeta iz sure Lukman:
…“i nijedan čovjek ne zna šta će sutra zaraditi, niti iko zna u kojoj zemlji će umrijeti.
Uistinu, Bog sve dobro i potanko zna.“
Draga braćo!
Riječ smrt je jedna od najčešće spominjanih riječi u Kur`anu Časnom. Nema gotovo nijednog glagolskog ili drugog gramatičkog oblika u kojem nije spomenuta. A poznato je koliko je arapski jezik bogat.
Muhamed, a.s., je o smrti mnogo govorio. Govorio je o svim njenim aspektima. Detaljno je objašnjavao šta se sve dešava kad melek smrti dođe da uzme čovjekovu dušu. Kako to izgleda kod vjernika, a kako kod nevjernika. Isto tako je govorio i o kaburskim ispitivanjima, kao i o životu u Berzahu.
Naravno, ovo ne navodimo da bi nekoga zastrašili i tako možda postigli suprotan efekat. Sve ovo navodimo kako bi na smrt mnogo više mislili i mnogo se bolje za njen dolazak pripremali.
Za smrt se trebamo pripremati iz najmanje dva razloga. Jedan je, uvjetno rečeno, ovosvjetski, a drugi je, opet uvjetno rečeno, ahiretski.
Važno je da sa svojim najbližim o smrti govorimo što otvorenije. Ukoliko imamo neki dug, ili bilo što drugo što bi moglo opterećivati naše nasljednike, to trebamo kazati.
S obzirom da živimo daleko od naše rodne grude, važno je da naši nasljednici znaju gdje bismo željeli da budemo ukopani. Naravno, bitno je da osiguramo i sredstva za to, kao što su to naši stari uvijek činili.
Kad je u pitanju ahiretski aspekt, ne smijemo ulaziti u uobičajenu grešku pa kazati da je rano razmišljati o smrti, jer time najčešće opravdavamo neke grijehe kojima smo skloni.
Neka nam je u tom smislu na umu 16. ajet sure Kaf u kojem stoji:
„Mi smo stvorili čovjeka i znamo šta sve njegova duša došaptava, i Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice.“
Ovu hutbu završavamo dovom Uzvišenom Gospodaru da nam pomogne da što više razmišljamo o smrti i da se za smrtni čas što bolje pripremamo.
Amin!
Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 19.06.2019.
