Pročitano: 254
Hvala dragom Bogu, salavat i selam Njegovom poslaniku Muhamedu, a.s.
Draga braćo!
Danas govorimo o skladu u Božijem stvaranju i obavezi održavanja tog sklada.
Jedno od 99 lijepih imena Allaha, dž.š., El-Musavvir, što znači ”Onaj koji sve kreira”.
U suri El-Gašije, 17-20. ajeta, stoji:
”Pa što ne pogledaju kamile – kako su stvorene, i nebesa – kako su dignuta, i planine – kako su stamene, i Zemlju – kako je prostrta?!”
A u suri Et-Tin, 4. ajet, Allah, dž.š., kaže:
”Kad stvorimo čovjeka, najljepšeg je sklada.”
Sve, u kosmosu Allah, dž.š., je najljepšem u skladu stvorio. Red i ravnoteža, to je Božije djelo.
Među stvorenjima Božijim, kao i svjetovima vidljim i nevidljivim, samo je čovjek, onaj kome je Allah, dž.š., govorio i pravila ponašanja objavio. Allah dž.š., čovjeka poziva da ne čini ništa što narušava red i remeti ravnotežu. I u najtežim, vanrednim okolnostima, onim ratnim, Poslanik, a.s., zapovijeda čovjeku, ne pali usjeve, ne ubijaj nedužne, ne ruši hramove. Da ne bi iz prirode, remeteći ravnotežu, uzimao mnogo, Poslanik, a.s., želi obuzdati čovjekovu pohlepu i zabranjuje mu da sakuplja ono što ne može pojesti, da gradi ono u čemu neće stanovati. Da ne bi među ljudima inicirao sukobe, Poslanik, a.s., čovjeka upozorava da se ni sa kim ne sukobljava i ne svađa oko onoga što će svakako proći.
Čovjek nije stvoren da živi sam, društveno je biće. Stavarajući ljude različitim, svakom je čovjeku dao i različite sklonosti, sposobnosti kako bi se oni dopunjavali, pomagali i podupirali.
Čovjek ne može sam, pa je Allah, dž.š., od njega suprugu njegovu stvorio i brak naredio i pravila objavio kako bi tu zajednicu, za čovjeka nužnu, skladnom učinio.
Čovjek ne može sam, pa je Allah, dž.š., porod i porodicu čovjeku dao i prava i dužnosti u njoj Objavom uredio, kako bi ta osnovna ćelija društva bila zdrava i skladna.
Čovjek ne može sam, pa ga je Allah, dž.š., obavezao da rodbinske veze održava i čuva. Čuvanje tih veza je izuzetno dobro djelo, ali i grijeh ozbiljan ukoliko čovjek rodbinu zanemari i rodbinskim vezama leđa okrene.
Čovjek ne može sam, pa je i komšijske odnose vjera naša i uredila i naglasila. Komšiji ćeš i kurban odnijeti, čak je nevažno kojoj vjeri komšija pripada, a kraj komšijske djece ako su ona uskraćena nečim, nećeš pronijeti ni dinju, ni lubenicu, ni slatkiše, ako ih nećeš počastiti. Komšijski odnosi su toliko od voljenog nam Poslanika, a.s., naglašavani, da su ashabi pomišljali, da će biti propisano da će komšija moći naslijediti komšiju.
Čovjek ne može sam, pa mu je Allah, dž.š., naredio džemat. Allah, dž.š., nas je obavezao da se užeta Njegova čvrsto držimo i ni u čemu ne dijelimo.
Šta god narušava sklad džematski, vjera naša zabranjuje. Eto svi znamo dokle ide ta zabrana uznemiravanja u džematu da je nepoželjno da prije dolaska u namski saf jedeš luk, jer neugodan zadah bi mogao bihuzuriti brata do tebe. Tako je i sa znojem i svim drugim što može bihuzuriti tvog brata u safu. Da bi u džematu svi bili rahat i u njemu vladao sklad, Allah, dž.š., naređuje da se kad u džamiju krenemo lijepo obučemo, okupamo i namirišemo.
Koliko je Poslanik, a.s., vodio računa o džematskom skladu, o zajedništvu njegovih sljedbenika, možda najbolje svjedoči hadis kojeg bilježe i Buharija i Muslim, pa je njegova vjerodostojnost neupitna, a u njemu se kaže:
„Imam je postavljen da biste ga slijedili i nemojte se razlikovati od njega. Kada donese tekbir, donesite i vi. Kada učini ruku, učinite i vi. Kada rekne: Semiallahu limen hamideh, recite: Allahumme Rabbena leke-l-hamd. Kada učini sedždu, učinite i vi. Kada sjedi, sjedite i vi.“
Imam je dakako postavljen od nekoga ko je njegovu stručnost provjerio i ko nad ispravnošću njegovih postupaka bdije.
Nikome nije dato pravo da džematski sklad narušava. Jedinstvo u safu je osnov svakom, i u svim sferama životnim, jedinstvu našem. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku, a.s., kad sjediš dok džemat klanja. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku, a.s., ako ti se ibadetska praksa razlikuje od džemata u kojem si. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku, a.s., ako ne slijediš džemat u kojem klanjaš.
Koliko je važno to jedinstvo džematsko i koliko se ono reflektira na naše jedinstvo uopće govori i činjenica da naša ulema zahtijeva od svih da prakticiraju onaj mezheb i onu ibadetsku praksu koju prakticira džemat u kojem se nalaziš. Prof. dr. Salih Fevzan profesor na Islamskom univerzitetu Muhammed ibn Saud u Saudijskoj Arabiji je upitan: „Da li je musliman obavezan slijediti mezheb zemlje u kojoj živi ili treba da proučava neki drugi i njega slijedi? Odgovorio je: „Ako su stanovnici te zemlje sljedbenici jednog od sunijskih mezheba, ne treba biti drugačiji od njih. Ti mezhebi su dobro proučeni i ne treba izlaziti iz okvira mezheba koji se tu prakticira, ne treba se razlikovati i zbunjivati ljude“.
Umjesto zaključka, dovimo Gospodaru da nas uputi da čuvamo naš džemat i sklad u njemu, da imamo povjerenja u našu Zajednicu, koja stoljećima odolijeva iskušenjima i brine da naša lijepa vjera i sklad u Božijem stvaranju budu sačuvani.
