Pročitano: 101
Hvala Gospodaru svjetova, Milosniku, Svemilosnome, salavat i selam Posljednjem Poslaniku, njegovoj časnoj porodici, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Draga braćo, poštovane sestre!
Danas je 19. džumade-l-uhra 1446. hidžretske godine. Polahko, ali sigurno ova 2024. godina po Miladu bliži se kraju. Obično u ovo vrijeme analiziramo godinu na izmaku. Mi danas, međutim, govorimo o jednoj drugoj temi. Danas govorimo o značaju čuvanja jezika, odnosno, važnosti da dobro razmislimo šta, kad i koliko pričamo, jer većina problema u međuljudskim odnosima dolazi nakon viška riječi. Tako je to u privatnom porodičnom životu, a tako je i izvan porodice, u komšiluku, džematu, na poslu i svugdje oko nas.
O današnjoj temi govorimo Kur`anom i hadisom, a navest ćemo i nekoliko mudrih izreka o ovoj temi.
U suri Ibrahim od 24. do 27. ajeta Allah, dž.š., kaže:
„Zar ne vidiš kako Bog navodi kao primjer lijepu riječ, koja je poput lijepog drveta, čija osnova je čvrsta i nepomična, a grane iznad zemlje u zraku. Ono, s dopuštenjem svoga Gospodara, sve vrijeme daje svoje plodove – i Bog navodi ljudima primjere, kako bi se prisjećali.
Ružna, pak, riječ – ona je poput ružnog drveta izvaljenog iz zemlje, tako da ni na koji način ne može opstati.“
Muhamed, a.s., nam je, kao i u svemu drugom, najbolji primjer. Tako je zabilježeno da se Poslaniku nekom prilikom obratio jedan čovjek riječima:
„Božiji poslaniče, posavjetuj me štogod!“ Muhamed, a.s., reče: „Budi svjestan odgovornosti za emanet kojim te je Uzvišeni Bog zadužio, jer u tome je svako dobro i trudi se da u Njegovo ime budeš izdržljiv prema neprijatelju. To je osobina pravog muslimana. Budi stalno u zikru i puno uči Kur`an, jer će ti biti svjetlo u životu na ovome svijetu. Čuvaj svoj jezik, i govori samo ono što je dobro i tako ćeš pobijediti neprijatelja šejtana.“
Prenosi se, također, da je Muhamed, a.s, rekao:
„Ko vjeruje u Boga i Sudnji dan, neka postupa lijepo sa svojim komšijom, neka se pozahmeti oko svog musafira, a kad govori, neka o dobru govori, ili neka šuti.“
O našoj današnjoj temi govorili su brojni mudri ljudi. Tako su pitali mudrog Lukmana čime je postigao znanje, pa je odgovorio: „Tako što sam uvijek istinu govorio, vodio računa o emanetu i ostavljao ono od čega nema koristi.“
Jedan drugi mudrac je rekao:
„Nauka je nakit, a šutnja selamet, pa kad govoriš, nemoj brbljati. U šutnji, ako i pogriješiš, kajat ćeš se jedanput, ali za pogrešan govor ćeš se uvijek kajati više puta.“
Prenosi se da je Hasan Basri rekao:
„Ko puno govori, puno pada, ko puno gomila imetka, puno griješi, ko je ružne ćudi, on je sam sebe kaznio.“
A sljedeće riječi pripisuju se Isa, a.s:
„Nemojte puno govoriti prazna govora, jer će to otvrdnuti vaša srca, a svaki tvrdac je daleko od Allaha, dž.š, ali vi to ne znate.”
Navedimo i izreku jednog ashaba Muhameda, a.s:
„Ako vidiš da ti je srce otvrdnulo i vidiš da ti je tijelo oslabilo i vidiš da si slabe nafake, znaj da puno govoriš u besposlici.“
Umjesto zaključka, zamolimo Gospodara svjetova da nam učvrsti vjeru, da nam osnaži takvaluk, odnosno, svijest o emanetu sa kojim smo došli na ovaj svijet, pa će nas to čuvati od viška u govoru i drugom griješenju.
Amin, ja Rabe-l-alemin!
Idriz-ef. Karaman, Malmö, 20. decembar 2024.
