Pročitano: 358
Hvala Allahu, Uzvišenom, Milostivom, Samilosnom, Njega slavimo, Njemu robujemo i od Njega pomoć i uputu tražimo. Zahvalimo Mu na svim blagodatima kojima nas dariva. Salavat i selam Allahovom Miljeniku, prvaku svih vjerovjesnika, Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, vjernim ashabima i svim vjernicima do Dana Sudnjega.
Draga i poštovana braćo,
Svako od nas je u životu na ovome svijetu pred različitim izazovima. Šta god da planiramo nije lahko donijeti ispravne odluke. Zapravo je pitanje šta su prave i ispravne odluke. Često donosemo odluke za koje smo uvjereni da su prave, a život nas nauči da i nismo bili upravu. Ali ne treba očajavati, to je život, čovjek planira, a Bog određuje.
Najvažnije pitanje na koje čovjek treba odgovoriti samome sebi šta god da planira i šta god da radi jeste – da li to radim s ispravnom i čistom namjerom-nijjetom? Za vjernika muslimana od ključne važnosti je nijjet, jer Allahov Poslanik, a.s., nas podučava:
إنما الأعمال بالنيات
„Djela se vrijednuju prema namjerama.“
Kadi Ijjad kaže:
نِيَّةُ الْمُؤْمِنِ خَيْرٌ مِنْ عَمَلِهِ
„Vjernikov nijjet je bolji od njegovoga djela.“
Jer znamo da kada čovjek naumi dobro, u ime Allaha, dž.š., čistoga srca, Uzvišeni Allah piše mu dobro makar ga i ne uradio na dunjaluku.
Dakle, ključno je da odluke donosimo čistoga srca, s iskrenim nijjetom, želeći postići Allahovo zadovoljstvo, makar te odluke i ne polučile rezultate koje smo očekivali Allah, dž.š., će dati hajr jer su bile iskrene.
Šta god da radimo duboko se preispitajmo radi čega to radimo, šta želimo time postići? Radi čega klanjam? Radi čega idem na hadždž? Da li da ljudi kažu da sam hadžija? Radi čega učim Kur’an? Da li radi toga da ljudi kažu vidi doborg učača? Kada se raspravljamo, da li nam je cilj istina ili želimo pokazati da smo mi u pravu.
Često velika djela propadaju jer nisu iskrena.
Poslušajmo hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je čuo od Resulullaha, s.a.v.s., kako je rekao: “Prvi od ljudi kojem će biti presuđeno na Sudnjem danu je čovjek koji je pao kao borac na Božijem putu. Pozvat će se i biti upoznat sa blagodatima koje su mu date i on će ih prepoznati. Pa će biti upitan: “Šta si sa njima uradio?” A on će odgovoriti: “Borio sam se u ime Tebe sve dok nisam poginuo.” Pa će mu biti rečeno: “Nije istina, nego si se borio da bi za tebe govorili da si junak.” Pa će biti bačen u vatru. A onda će biti doveden čovjek koji se bavio naukom, druge poučavao i učio Kur’an i bit će upoznat sa blagodatima koje su mu date i prepoznat će ih. Pa će biti upitan: “Šta si sa njima uradio?” A on će odgovoriti: “Bavio sam se naukom, podučavao i učio Kur’an u Tvoje ime.” A On će mu reči: “Slagao si, izučavao si nauku da bi ti se kazalo da si alim, a učio si Kur’an da bi ti se reklo da si karija (dobar učač), pa će se narediti da ga bace u vatru. Zatim će biti doveden čovjek kojem je data vlast i sve vrste dunjalučkih bogatstava, pa će biti upoznat sa blagodatima koje su mu date i on će ih prepoznati. Pa će biti upitan: “Šta si sa njima uradio?” Nisam prestajao dijeliti imetak na Tvome putu, a dijelio sam samo u Tvoje ime.” A On će kazati: “Lažeš, činio si to da bi ljudi kazali kako si darežljiv. Pa će biti naređeno da bude bačen u vatru.” (hadis prenosi Muslim)
Dakle, kada kažemo da djela trebamo raditi u ime Allaha, dž.š., to znači da ne smiju biti s lošim nijjetom, s tajnim namjerama za koje ne bi voljeli da ih ljudi saznaju.
Normalno je da čovjek ima i više namjera, da jednim djelom želi postići više ciljeva. Važno je da konačni cilj bude Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i da ne prevlada pokvarena namjera.
Ovdje ne želimo relativizirati bilo čije djelo, prozivati i ciljati bilo koga. Mi možemo suditi prema onome što vidimo i ne trebamo zbog ovoga hadisa početi sumnjati u namjere drugih ljudi. Allah Uzvišeni kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِّنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَب بَّعْضُكُم بَعْضًا
O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, zaista su neka sumnjičenja grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte…
Vjernik misli dobro o drugim muslimanima. O tuđim namjerama ne treba suditi, jer ljudsko srce poznaje samo Allah Uzvišeni i sam čovjek.
Ovo je, zapravo tema o kojoj trebamo najiskrenije sa sobom razgovarati, sebe preispitivati, svoje srce čistiti. To nije jedno preispitivanje, to je proces koji traje čitav život, prije svakoga djela, prije svake odluke. Kada su Allahovi, dž.š., vjerovjesnici, Ibrahim, a.s., i njegov sin Ismail, a.s., gradili Kabu, čim su podigli temelje, čine dovu Allahu:
رَبَّنَا تَقَبَّلْ مِنَّا
„Allahu naš, primi od nas!“
Molimo Allaha Uzvišenog da očisti naše namjere, primi naša dobra djela i proživi nas u društvu našeg Poslanika, s.a.v.s.
Amin!
