Pročitano: 1.159
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, salavat i selam poslaniku Muhamedu,s.a.v.s.
Draga braćo,
Namaz je temelj naše vjere. Uzvišeni Allah, dž.š. u više kur’anskih ajeta naređuje nam namaz kao strogu vjersku dužnost, fard-ajn.
On nam propisuje:
”Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!”(El-Bekare, 43.)
Namaz se obavlja u kućama, u džamijama, na poljima, na putovanju i gdje god nas stigne namasko vrijeme.
Namaz je veliki Božiji dar. On donosi čovjeku radost i zadovoljstvo, najbolja je hrana i lijek za našu dušu. Njime postižemo duhovnu i tjelesnu čistoću.
U mektebima se djeca prvo podučavaju namazu i namaskim šartovima. Roditelji bi govorili hodži: ”Nauči ti njega prvo da zna abdest uzeti i namaz klanjati, a ostalo što stigne.” Znaju to svjesni, a ko su to svjesni? Oni koji riječ Božiju čitaju, u kojoj On propisa do Kijametskog dana: ”Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome”. (Ta-Ha, 132)
Namaz je jedna od najbitnijih odlika vjernika, po ćemu se upravo vjernik prepoznaje. On je najbolji način zahvalnosti i pokornosti Allahu, dž.š. Naš učitelj svijeta, Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
”Nema imana onaj u koga se nema povjerenja, niti ima namaza onaj ko klanja nečist, niti ima vjere onaj ko nema namaza. Mjesto namaza u islamu je onakvo kakvo je mjesto i uloga glave u čovječijem organizmu.”
Uzvišeni Allah, dž.š., nas poziva da postignemo ono što želimo, za to nam pokazuje i put, pa kaže:
”O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.”(El-Hadždž, 77)
Namaz je ugovor između roba i Rabba. Pa ko ga ostavlja krši taj ugovor.
Ovisno o našem odnosu prema namazu, zavisi i naše mjesto na Ahiretu. Mi smo ti koji sebi pripremamo i određujemo svoje mjesto. Svojim djelima pripremamo sebe za nagradu ili kaznu, što nam potvrđuju Božije riječi:
”One koje vjeruju i čine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju čeka nagrada kod Gospodara njihova; i ničega se oni neće bojati i ni za ćim oni neće tugovati.”(El-Bekare, 277.)
Hatim Zahid je ušao kod Isam bin Jusufa i Isam ga upita: „Hatime, znaš li ti da klanjaš ispravno“? „Znam“: reče. Isam nastavi: „A kako klanjaš“? Hatim odgovori: „Kada se približi namasko vrijeme, uzmem abdest na najljepši način. Zatim stanem na mjesto gdje ću klanjati i smirim se u potpunosti. Zamislim da je pred mojim očima Kaba, da mi je Mekami Ibrahim ispred pred mene, a u srcu mi je Allah. Zamislim da su mi noge na Siratu, da mi je Džennet s desne a Džehennem s lijeve strane. Zamislim da mi je Melek smrti iza leđa, i zamislim da mi je to zadnji namaz. Tada izgovorim početni tekbir uz punu poniznost i poštovanje, a potom učim Kur’an, razmišljajući o značenju ajeta. Učinim ponizno i po propisu ruku i sedždu, a na Ettehijjatu sjedim s puno nade i straha. Tu između nade i straha obavežem se na ustrajnost“. Isam ga upita: „Hatime, zar je takav tvoj namaz“? On mu reče: „Jeste, tako ja klanjam“. „Koliko već klanjaš na takav način“? „Trideset godina“, tada Isam zaplaka i reče: „Nikada ni jedan namaz nisam klanjao na takav način“.
Opominje nas Poslanik: ”Namaz je prvo za što će čovjek račun polagati.” Jesmo li se kad upitali, da li namaz kako treba obavljamo? Je li on upotpunjen ili je formalno obavljen? Je li spreman za provjeru ili treba biti bolji?
Prenosi se da je Ebu Derda, r.a., rekao: “Najčasniji ljudi kod Allaha su oni koji vode računa o kretanjima Sunca i Mjeseca.” Prisutni upitaše: “Ebu Derda, misliš li na mujezine?” On odgovori: “Mislim na svakoga muslimana koji vodi računa o namaskim vremenima.”
Hazreti Husejn, r.a. još kao beba jednom se razbolio i čitavu noć nije spavao. U sabah se malo smirio, a tada hazreti Fatima uhvati priliku klanja sabah i leže u postelju. Poslanik, s.a.v.s. po običaju navrati u kuću kćerke Fatime kako bi je probudio na sabah-namaz. Vidjevši je kako spava, pomisli da nije klanjala te reče:”O kćeri Fatima, nemoj slučajno da napustiš namaz u nadi da ćeš se spasiti jer si pejgamberova kćerka. Kunem se Allahom koji me poslao kao pejgambera, ne misli da ćeš ući u džennet ako ne budeš klanjala namaz na vrijeme!”
Učinak namaza je ogroman. On briše učinjene grijehe kao što voda uništava vatru. Zato ga Allah, dž.š., naređuje pet puta dnevno. Namaz nam podiže ugled. Ugled kod Allaha, dž.š.! A zar nam ima važnijeg ugleda? Svojim koracima prema mesdžidu, čistimo svoje grijehe i podižemo svoje deredže (stepene) kod Uzvišenog Allaha dž.š.
Onaj ko ne klanja redovno namaze treba da razmisli o svom stanju. Neka se podsjeti da je šejtan otjeran iz Allahove milosti zbog jedne neizvršene zapovjedi. A čovjek neklanjajući namaz pet puta u danu odbija da izvrši Božiju zapovjed.
Imam Gazali, tumačeći jedan hadis reče: “Onome ko vodi računa o namazima u džematu, Allah će dati pet osobina: otklonit će mu krizu u životu, otklonit će od njega kabursku patnju, dat će mu knjigu njegovih djela u desnu ruku, preko Sirata će preći brzo, kao svjetlica, i ući će u Džennet bez polaganja računa. Onome koji olahko pristupa namazu u džematu Allah će dati dvanaest kazni, tri na dunjaluku, tri prilikom smrti, tri u kaburu i tri na Kijametskom danu. Tri na dunjaluku su: podignut bereket iz zarade i opskrbe, neprimljena ostala dobra djela i uklonjena dobrota s lica, pa će biti odvratan i mrzak ljudima. Tri kazne prilikom smrti su: duša će biti uzeta u velikoj žeđi, gladi i teško će izaći. Tri kazne u kaburu su: ispitivanje Munkira i Nekira, tmina u kaburu i njegova tjeskoba. Tri na Kijametskom danu su: teškoća polaganja računa, Gospodarova srdžba i kažnjavanje Džehennemom.”
Allahu, Ti si naš Gospodar, pomozi nam da budemo dobri vjernici i oni koji će biti sretni na oba svijeta. Amin!
Halmstad, 2017-02-10
Almedin-ef. Spahić,
