Pročitano: 1.065
Muftija sarajevski i Fetvai-emin dr. Enes ef. Ljevaković održao je jučer u Begovoj džamiji u Sarajevu hutbu posvećenu zekatu. Ovu hutbu prenosimo cijelosti:
– Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Svemilosnom, Samilosnom, Vladaru Dana sudnjega. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov odabranik i vjerovjesnik.
Poštovani džema’ate,
Ovo je treća džuma u mubarek mjesecu ramazanu. Danas je devetnaesti dan mjeseca posta. Prije dva dana obilježili smo Dan veličanstvenog uspjeha i pobjede prvih muslimana na Bedru. Isti dan kod nas tradicionalno se obilježava kao Dan povratničkih džemata, čime ukazujemo na izuzetnu važnost povratka prognanih u svoje džemate i domove. Sutra ćemo, ako Bog da, obilježiti i prisjetiti se Fetha Mekke, oslobađanja Mekke od idolopoklonstva i povratka muhadžira u rodno mjesto, a u zadnjoj trećini ramazana slijedi najodabranija noć – Lejletul Kadr. Mnogobrojni presudni događaji u historiji islama, među kojima su najvažniji pobjeda na Bedru i oslobađanje Mekke, desili su se u mjesecu ramazanu, mjesecu posta, odricanja i strpljivosti, mjesecu najintenzivnije unutrašnje borbe protiv vlastitih slabosti, strasti i poriva, mjesecu samoobračuna i preispitivanja, mjesecu solidarnosti i saosjećanja sa slabima, nemoćnima i gladnima, mjesecu Kur’ana, kao trajan znak i putokaz vjernicima kojim putem treba ići, šta i kako raditi da bi se uspješno položio ovozemaljski ispit. Neka nam Svevišnji Allah pomogne da sve ove mubarek događaje, Allahove darove i znakove pravilno shvatimo, dokučimo njihov smisao i poruku i da slijedimo njihov smjerokaz.
Ramazan je vrijeme u kojem se obavljaju najvažniji ibadeti u islamu, kako oni tjelesne tako i oni imovinske naravi, osim obreda hadža. Ovim ibadetima se vjernici duhovno uzdižu i približavaju Uzvišenom Allahu, čiste svoje duše, srca, imetak i okolinu od natruha i zagađivača. U prethodne dvije ramazanske hutbe u ovoj džamiji bilo je govora o važnosti ibadeta posta, kao efikasnog odgojnog metoda kojim se čiste ljudska srca i duše, prosvjetljuju umovi i senzibiliziraju vjernici za sveukupne potrebe zajednice i društva. U današnjoj hutbi govorit ćemo o posebnoj vrsti ibadeta, zekatu i sadekatul-fitru, koji se u islamskom učenju označavaju kao imovinski ibadet, čija je svrha očistiti ljudsku dušu i imetak. Ibadet, odnosno obaveza izdvajanja zekata najčešće se izvršava u ramazanu, ali može i u drugim mjesecima, ovisno o proteku zekatske godine, koja započinje posjedovanjem nisaba, dok se sadekatul-fitr daje isključivo tokom mjeseca ramazana, odnosno prije klanjanja Bajram-namaza.
Zekjat, kao što je općepoznato, spada u glavne islamske dužnosti – šarte kojima se iskazuje i potvrđuje pripadnost islamu i muslimanskoj zajednici.
Kao jedan od temelja vjere, zekjat je, uz namaz, označen kao uvjet ulaska u islam i muslimansku zajednicu:,,Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekjat davali, braća su vam po vjeri.” (Et-Tevbe, 11)
Glavni smisao ustanove zekata jeste iskazivanje zahvalnosti Allahu na blagodati imetka putem povinjavanje Njegovoj naredbi o izdvajanju zekata na određene vrste imovine. Ibadetom zekata duša se čisti od pokuđenih osobina škrtosti, sebičnosti i pohlepe za prolaznim dunjalučkim dobrima, a imovina se njime čisti, štiti i uvećava. Svevišnji Allah kaže:و ما أنفقتم من شيئ فهو يخلفه و هو خير الرازقين
,,…što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje“. (Sebe’,39)
و ما آتيتم من زكاة تريدون وجه الله فأولئك هم المضعفون
,,A za zekjat koji izdvojite da biste Allahovo zadovoljstvo stekli – takvi će dobra djela Svoja umnogostručiti.” (Er-Rum, 39)
Poslanik s.a.v.s. kaže: ,,Kada izdvojiš zekjat iz svog imetka, štitiš ga i odstranjuješ iz njega ono što je po tebe zlo u njemu.“ (El-Hakim) Zabilježeno je da je Muhammed a.s. rekao: ,,Zaštitite svoj imetak davanjem zekjata. “ (Ebu Davud)
S druge strane, u Kur’anu i sunnetu navodi se veoma oštro intonirano upozorenje onima koji ne izvršavaju ovu obavezu. U suri Et-Tevbe Svevišnji upozorava: „Onima koji zlato i srebro (tj. novac i ostale vrste imovine) gomilaju i ne troše ih na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju. Na dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. „Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali.“ (34-35) Komentirajući ova dva ajeta i upozorenje sadržano u njima, ulema naglašava da se ono odnosi na imovinu iz koje se ne izdvaja zekat, ne i na imovinu iz koje se izdvaja zekat. Kada izdvoji zekat, vjernik je izvršio ono što se od njega traži u pogledu imovine koja doseže iznos nisaba. Muhammed a.s. je, objašnjavajući navedeno kur’ansko upozorenje, kazao da će vlasnik zlata i srebra (zekatske imovine), koji ne izvršava obavezu zekata, biti izlagan žestokoj kazni na Dan suđenja, koji će trajati pedeset hiljada godina, sve dok se suđenje na završi.
Od Enesa ibn Malika se prenosi da je neki čovjek došao Poslaniku, a.s., i rekao mu: ,,O Božji Poslaniče, ja posjedujem veliki imetak a imam brojnu porodicu i rodbinu, pa me uputi kako da postupam sa tom imovinom? Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ,,Izdvoji zekjat iz tvog imetka jer se time on čisti, pazi svoju rodbinu, ne zaboravi pravo siromašnoga, komšije i onoga koji prosi!” (Ahmed) U citiranom hadisu Poslanik a.s. je jasno razlučio između obaveze izdvajanja zekjata i obaveze individualnog pomaganja rodbine i sirotinje putem obične sadake i sl.
Od momenta propisivanja obaveze zekata, Zajednica muslimana je, na temelju kur’anskih zapovijedi i Poslanikove upute, preuzela na sebe organizaciju prikupljanja zekata u Bejtul-mal a potom njegove raspodjele Kur’anom definiranim korisnicima. Od samog početka je bilo jasno da je to obaveza i pravo Zajednice, o čemu nije bilo sporenja među prvim muslimanima.
Na obavezu organiziranog prikupljanja zekjata ukazuju kur’anski ajeti, sunnet Allahovog poslanika i praksa hulefai-rašidina. U 103. ajetu sure Et-Tevbe, utemeljena je obaveza organiziranog prikupljanja zekata u Bejtul-mal: “خذ من أموالهم صدقة تطهرهم و تزكيهم بها“ „Uzmi iz imovine njihove zekjat da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš“. Tako je Vjerovjesnik a.s. razumio i u praksi primijenio citiranu Allahovu zapovijed kroz instituciju organiziranog prikupljanja zekata u Bejtul-mal putem ovlaštenih prikupljača (su’at).
Gore citirana kur’anska naredba je izravno upućena Vjerovjesniku a.s., kao čelniku Zajednice, što znači da se odnosi i na sve kasnije njene predvodnike. Ajet ovlašćuje i zadužuje Vjerovjesnika a.s., a poslije njega sve one koji budu predvodili muslimansku/islamsku zajednicu, da organizira prikupljanje i raspodjelu zekjata sukladno kur’anskim odredbama sdaržanim u 60. i 103. ajetu sure Et-Tevbe.
Jasno je da vjernici imaju obavezu da svoj zekjat predaju prikupljačima ovlaštenim od islamske vlasti, jer, u protivnom, kur’anska obaveza i zapovijest o organiziranom prikupljanju i raspodjeli zekata ne bi bila izvršena.
Budući da ovaj ajet pojašnjava i ograničava sve ajete koji u općenitoj formi naređuju izvršenje obaveze zekjata: „و آتوا الزكاة…“, oni se trebaju razumijevati i tumačiti u duhu spomenutog pojašnjenja i ograničenja.
Na važnost organiziranog prikupljanja zekjata u Bejtul-mal ukazuje primjer prvog halife Ebu Bekra, koji je odlučno i autoritativno odbacio kvaziargumente i tvrdnje nekih plemenskih prvaka, izrečene nakon smrti Allahovog poslanika a.s., da će se držati obaveze klanjanja namaza, ali ne i obaveze izdvajanja zekata u Bejtul-mal, jer je ta obaveza, prema njihovom shvatanju, vezana za Poslanika a.s., ali se ne odnosi na halife poslije njega. Jasno ističući svoju odlučnost slijeđenja prakse Vjerovjesnika a.s., hazreti Ebu Bekr je kazao: ,,Tako mi Allaha, boriću se protiv onoga ko pravi razliku između namaza i zekjata. Borit ću se protiv svakog ko odbije izdvajanje zekjata koje je činio u vrijeme Poslanika.”
Treba napomenuti da se argumenti koji govore o šerijatskoj utemeljenosti organiziranog prikupljanja zekjata izravno odnose na ustanovu zekjata, ali se, prema tumačenju hanefijskog mezheba, isti propis primjenjuje i na sadekatul-fitr na temelju analogije, a što je u našoj Zajednici prihvaćeno i potvrđeno fetvom nadležnih organa, budući da su korisnici sadekatul-fitra, prema propisu u našem mezhebu, isti kao i korisnici zekjata.
Na temelju Poslanikovog sunneta i prakse Hulefai rašidina jasno je da je islamska vlast nadležna da određuje prioritete prilikom raspodjele prikupljenih sredstava, a ne pojedinci – obaveznici zekata sukladno njihovim individualnim, subjektivnim procjenama i željama. Oživljavajući i afirmirajući autentičnu Vjerovjesnikovu praksu institucionalnog pristupa pitanju prikupljanja i distribucije zekata i sadekatul-fitra, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je za relativno kratko vrijeme ostvarila značajne uspjehe i rezultate na svim poljima svoga rada i djelovanja, posebno u oblasti islamskog odgoja i obrazovanja te na planu izgradnje neophodnih infrastrukturnih objekata, što je, uz Božiju pomoć, bilo presudno u očuvanju i napretku islama i muslimana na ovim prostorima. U savremenim okolnostima, u tumačenju naše uleme, kategorija korisnika zekata i vitara definirana kur’anskim pojmom „fi sebilillah“ (na Božijem putu u najširem smislu) zadobila je primat u odnosu na druge kategorije korisnika, budući da je savremena država preuzela na sebe brigu o socijalnom sektoru, a vjernici, zajedno sa ostalim građanima, plaćajući poreze, participiraju u rješavanju socijalnih problema u društvu. Ovi porezi ne mogu biti zamjena za zekat, jer su to davanja potpuno drugačije prirode po svim parametrima. Uvažavajući činjenicu sve izraženijeg socijalnog raslojavanja u našem društvu te nedostatne brige države o siromašnim osobama, iz Bejtul-mala se u zadnjih nekoliko godina izdvajaju značajna sredstva u fond za društvenu brigu, odnosno pomoć siromašnim osobama, za stipendiranje učenika i studenata, za podršku povratničkim džematima itd.
Na kraju ove hutbe podsjećam na fetvu reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića u kojoj je, na temelju Kur’ana i sunneta, u svojstvu poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini po ovlastima iz menšure, po kojoj su muslimani u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, te Bošnjaci izvan domovine članovi jedne Zajednice, obznanio „da je izdvajanje zekata i sadekatu-l-fitra u fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obaveza svakog muslimana i muslimanke, proistekla iz Kur’ana, sunneta i idžma’a (koncenzusa) naše Zajednice. U tim sredstvima je pravo siromaha i slabih, te pravo ispunjavanja potreba očuvanja, funkcioniranja i unapređenja rada institucija i ustanova Islamske zajednice, koje iziskuju vrijeme i mjesto.“
Izdvajajući zekjat i sadekatul-fitr u Bejtul-mal, vjernici izvršavaju svoju obavezu potvrđujući time odanost vjeri i Zajednici, a nadležni organi Islamske zajednice preuzimaju odgovornost za pravilnu raspodjelu prikupljenih sredstava na način kako je to Kur’an časni definirao.
Nadamo se da će vjernici i ove godine, kao što su to činili i prethodnih godina, izvršiti svoje imovinske ibadete na propisani način moleći Allaha, dž.š., da ih nagradi Svojom neizmjernom nagradom.
Milostivi Allahu, smiluj nam se u odabranom danu ovog odabranog mjeseca, mjeseca posta, mjeseca Tvoje milosti i oprosta, oprosti nam grijehe, zaštiti nas od džehennemske vatre i uvedi nas u obećani Džennet. Amin, ja Rabbel-alemin!
