Pročitano: 1.681
Skrušenost ili poniznost pred Allahom Uzvišenim je srž i sama suština namaza. Sama forma namaza je manje bitna. Maloumne osobe možda mogu tačno obavljati namaz fizički i ispravno obaviti namaske ruknove, ali upravo zato što ne razumiju da je suština namaza osjetiti vezu sa Allahom, oni bivaju oslobođeni namaza.
Jeste da se namaz sastoji od suštine i forme, i da ne možemo formu potpuno zanemariti, tj. bilo kako obavljati namaz. Ali i pretjerano davanje pažnje formalnom djelu namaza može biti od šejtanovih zamki, jer ako čovjek usmjeri svu pažnju samo na tu formalnu stranu razmišljajući da li je svaki pokret bio pravilno odrađen, tada će njegovo prisustvo u namazu biti ograničeno, i izgubit će ono zbog čega i klanjamo namaz – izgubit će osjećaj da je stupio u vezu sa Allahom, dž.š.
Ko postigne skrušenost u namazu osjetit će slast ibadeta i imana, zato je Allahov Poslanik, a.s., govorio:
“Smiraj moga oka je u namazu.” (En-Nesai, 3940)
Namaz se smatra najboljim i najvrjednijim ibadetom, i najjače oružje vjernika, pa kaže Allah, dž.š., u Kur’anu:
Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju. (El-Mu’minun, 1.-2.).
Pa znamo i za hadis koji kaže da ćemo prvo biti pitani za namaz pa kod koga namaz bude ispravan, biće mu ispravna i ostala djela.
Kako postići tu skrušenost?
1. Priprema za namaz (abdest, odjeća, ambijent…)
Prije samog stupanja u namaz, treba pripazit na uzimanje abdesta, način oblačenja i odabir mjesta za klanjanje.
Abdest je prije svega sredstvo za smirenje. I Poslanik, a.s., je rekao da se vodom abdesta gasi vatra srdžbe. Dakle, na samom početku, abdest će nam donijeti duševnu smirenost, u kakvom god stanju da smo prije toga bili.
Kad je odjeća u pitanju – kako god pazimo na to šta ćemo obući na sastanak sa nekom važnom osobom, još više bi trebali paziti na to šta ćemo obući na razgovor sa Allahom Uzvišenim.
Što se tiče odabira mjesta, pored toga što je važno da bude čisto, trebali bismo prilagoditi mjesto tako da nas ono dodatno ne dekoncentriše, kao klanjati naprimjer pored upaljenog tv-a, ili gdje ima previše buke, ili gdje ima nekih predmeta ili figura ispred nas koji odvlače pažnju, i sl.
2. Ne dozvoliti šejtanu da nas udalji od namaza
Šejtan je sebi uzeo za zadatak da skreće ljude s Pravog puta, i trebamo biti svjesni da će se on više truditi oko nas što se mi više trudimo da držimo do namaza i ustrajemo na Pravom putu.
Poslanik, a.s., je rekao: „Čovjeku, kada počne klanjati, dođe šejtan i počne ga podsjećati na mnogošta, govoreći mu: ‘Sjeti se toga, sjeti se toga…’, i svega onoga čega se nije mogao sjetiti, tako da čovjek dođe u situaciju da ne zna koliko je klanjao.” (Buhari)
Dakle, šejtan će se boriti da nas udalji od namaza, i nažalost, niko od nas ne može kazati da je stalno i potpuno skoncentrisan u namazu, ali sve je dobro dok se vraćamo i dok smo svjesni da je to šejtanova spletka ne odustajući od te stalne borbe.
3. Ne žuriti sa namazom; Upotpunjavanje ruku’a i sedžde;
Svaki pokret treba obavljati polahko, bez žurbe. U žurbi se ne stigne puno razmišljati o toj vezi sa Allahom.
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Najgori kradljivac među ljudima je onaj koji krade od svoga namaza.” Prisutni su upitali: “O Allahov Poslaniče, kako to krade od svoga namaza?!”, a on odgovori: “Tako što ne upotpunjuje svoj ruku’ i sedždu.” (Ahmed)
Sedžda je zaista, nešto nadnaravno, tada smo najbliži Svome Gospodaru. Pa kako onda osjetiti slast ibadeta, ako požurimo sa njom.
A’iša, r.a., pripovijeda da je Poslanik, s.a.v.s., znao produžiti sedždu u tolikoj mjeri da se moglo proučiti pedeset ajeta iz Kur’ana prije nego bi on, s.a.v.s., podigao glavu. (Buhari)
A radi dodatne motivacije, evo šta naučnici kažu o sedždi:
Sedžda je poseban položaj zato što je to jedini stav pri kojem se mozak nalazi ispod nivoa srca i zbog toga, po prvi put, krv struji prema mozgu punom snagom, dok u svim ostalim položajima (čak i kad leži) mozak je iznad srca, koje tada mora raditi protiv gravitacije da bi otpremilo krv u mozak. U položaju sedžde, zbog povećane opskrbe krvlju, mozak prima više hrane, a to ima dobar učinak na pamćenje, vid, sluh, koncentraciju, psihu i sve ostale kognitivne sposobnosti.
Zato ljudi koji svoje namaze obavljaju redovno imaju jaču volju i u stanju su nositi se sa životnim poteškoćama na mnogo bolji način.
4. Naučiti značenje onoga što učimo
Ovo će puno olakšati pri postizanju koncentracije. Kada učimo arapski tekst, mi to mehanički samo izgovaramo, i ne razumijemo šta znači. Kad bi mi znali šta znači to što učimo na namazu, onda bi razmišljali o tome, o tim ajetima. Razumljivo je da je nama koji ne govorimo arapski jezik dosta teže naučiti prijevod onoga što učimo na namazu, ali puno lakše bismo postigli skrušenost u namazu kada bismo poznavali barem značenje Fatihe i nekih kraćih sura koje učimo u namazu.
5. Klanjati kao da nam je posljednji namaz
Zapitajmo se kako bismo klanjali naš namaz da znamo da ćemo sutra ili odmah nakon namaza umrijeti, i da nećemo imati više prilike da obavljamo namaz? Vjerujem da bismo se potrudili da sve uradimo besprijekorno od pripreme za namaz do predaje selama, a klanjali bi što duže i ništa nam ne bi bilo važnije ni prioritetnije od toga, zar ne?
Imajmo na umu da ćemo, kao što stojimo pred Allahom Uzvišenim na namazu, isto tako stajati pred Njim, u velikom strahu, na Sudnjem danu i da tada nećemo moći ništa uraditi za svoj spas. Još uvijek nam nije kasno.
A nikad ne znamo kad ćemo klanjati svoj posljednji namaz.
Molim Uzvišenog da nas učini od onih koji se Njemu skrušeno klanjaju i koji će svijetla lica stati pred Njega na Sudnjem danu. Amin!
