Pročitano: 1.312
Draga braćo u islamu!
Zaista smo svi različiti. Fizički izgled svakog čovjeka je unikatno Božije djelo. Naše želje i htijenja, naši karakteri, različiti su, također. Ne zanimaju nas iste stvari u životu; neki vole lov i članovi su nekog lovaökog društva i u svoj hobi, između ostalog, ulažu i članarinu, neki su ribari i učlanjujući se u ribarsko društvo ulažu dio svog imetka u svoju rekreaciju, neki su sportisti, a neki žele da im to i djeca budu, te se u sportska društva i klubove učlanjuju i treninge plaćaju.
To je pohvalno i poželjno, jer je sve nabrojano i još mnogo hobija i dopušteno i poželjno. Ulažemo u spomenute, ali i mnoge druge rekreativne djelatnosti i to je uglavnom ulaganje u dunjaluk. Vjerniku treba dunjaluk, na njega ima pravo, a i Allah, dž.š., kaže:
„A ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu“./Kasas,77/
Vjernik jednako, ali istinski i više, misli i ulaže u Ahiret, jer Uzvišeni veli:
„A onaj svijet je bolji i vječan je.“ /El-Gašije,17/
Vjernik – musliman; rado ulaže u ono što mu donosi na oba svijeta korist. Biti član Islamske zajednice, svog džemata, redovno plaćati članarinu takvo je ulaganje. Ulaganje i u Dunjaluk i u Ahiret.
Allah, dž.š., ljude koji članarinu plaćaju, koji brinu o svom džematu i džamiji, koji su aktivni u svojim džamijama spominje u Objavi: „Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji klanjaju i zekat daju i nikoga se osim Allaha ne boje, oni su, nadati se, na pravom putu“. /Tevbe,18/
Džamiju je zaista lakše sagraditi ili kupiti, nego održavati. Održavati je znači biti njen život svaki dan. Džamija će svima koji joj život znače biti svjedok u vječnom životu. Zahvaljujući našoj članarini imamo žive džamije, mjesta sedžde imamo, džamije koje nas orijentiraju i odgajaju svaki dan.
Mekteb je centralno mjesto džemata. Najvažnije u opisu imamskoga posla, a najpreče u brizi džematskog odbora, a svima nama obaveza proizašla iz prve i objave uopće. Islam je rijeka, a mekteb mu je glavna pritoka. Naša članarina je uzrok pa u mektebima niče, raste i stasava nova lijepa generacija – trajno dobro. Dobro koje će produžiti život džamiji i džematu, ali i ono dobro koje će roditeljima donositi korist i nakon njihove smrti. Koliko djece prođe kroz mekteb toliko je svjedoka o tvom dijeljenju i borbi na Božijem putu. Kad se na Ahiretu sakupimo, a u to ne sumnjamo, izaći će to djelo koje se članarina zove pred nas u liku te mektebske djece i svjedočiti; on je pomogao da naučim vjerovati, da znam šarte imanske, da naučim vjeru prakticirati, da znam šarte islamske.
Članarina džematu omogućava članu i porodici pristup obredima i institucionalno predstavljanje naše uzvišene vjere. U njoj postoje obredi koji se mogu obaviti samo u džematu. Evo, džuma je takav obred i da nije onih koji džamije održavaju, svoju članarinu plaćaju, gdje bi je i s kim obavili??
Članarina nije, kao što se, nažalost, pogrešno poima kod priličnog broja naših ljudi, ulaganje u smrt. Naprotiv, ona je ulaganje u život, kako dunjalučki; jer zahvaljujući njoj naša sela i gradovi (u Domovini i dijaspori) imaju žive džamije, tako i u ahiretski; onaj stvarni, jer je ona dobro djelo, ona je borba na Božijem putu sa imetkom, ona je istinsko ulaganje u naš ahiretski život jer se dijeljenje u islamu definiše kao, davanje “od sebe sebi”. Zato, dragi brate kad plaćaš članarinu ti ne daješ nikom, nego sebi. Kroz nju sebe i našu zajednicu na Dunjaluku jačaš, a samo sebi za Ahiret uplaćuješ, jer je kako Poslanik veli: „Ono što podijelimo; to je naše“. Kao što je Allah, dž.š., u pozitivnom kontekstu spomenuo one koji članarinu plaćaju, koji su dio zajednice, koji su dio svog džemata, Poslanik, a.s., je one kojih za nju nije briga spomenuo, također. Evo kako: „Ko se ne brine za opće potrebe muslimana ne pripada nama“.
Naši preci, djedovi i očevi su znali gdje pripadaju i u vrlo teškim vremenima (u Domovini, a onda i po dolasku u dijasporu) brinuli su se i džamije održavali i mekteb od svih napada i nasrtaja sačuvali. Nama su to predali sa jasnim očekivanjem da to čuvamo, unaprjeđujemo i djeci našoj predamo, koja će sada zahvaljujući našoj brizi u mektebima biti naučena i osposobljena preuzeti brigu o džamiji, džematu i Islamskoj zajednici.
Dragi brate, ako još nisi član IZ-e i našeg džemata; pridruži se, tako ćeš ojačati sebe džematom, a džemat sobom. Sve nas pozivam da svoj odnos prema našoj zajedničkoj stvari, našoj Islamskoj zajednici, našem džematu, preispitamo… Uzvišeni Bože, pomozi nam da razumijemo da je briga o džamiji i džematu, briga o nama samima i da je to djelo kojem ćemo se na Ahiretu obradovati.
Na početku godine kad se svode računi iz prošle i kad se planira iduća godina, ovom hutbom želimo postaviti pitanje: Šta je nama Islamska zajednica?Dobrom dijelu naše braće i sestara ništa.
Ali zapamtite uvijek … svi vi koji ste redovni članovi i koji svoj prilog kroz članarinu dajete; vi ste zaslužni, vi ste omogućili; da nikome džamija nije zatvorena i ničijem djetetu mekteb nije nedostupan. Svima je usluga Islamske zajednice tu, na dohvat ruke … bujrum da je koriste, a sevapi vama upisuju.
Za kraj podsjetimo sebe na hadis Poslanika, a.s., koji je, zaista, jasan i sve ovo gore rečeno zaokružuje u jednu cjelinu, jer naša osobnost, ljudskost, vjera, ponašanje … sve lijepe karakteristike dolaze do izražaja samo kada smo dio Zajednice, dio svog džemata.
Poslanik, a.s., kaže: “Zaista je Allahova milost i pomoć sa džematom.”
Molimo Allaha Uzvišenog da nas pomogne, učvrsti i uputi na Pravi put, put zajedništva, džemata i sloge. Amin.
