Pročitano: 183
»Ako ga vi ne pomognete, pa Allah ga je pomogao onda kada su ga oni koji ne vjeruju prisilili na seobu, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bila u pećini i kad je on rekao svome drugu: »Ne brini se, Allah je s nama« pa je Allah spustio svoju smirenost na njega i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude – donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. Allah je moćan i mudar«, (Et-Tevbe, 40).
Obilježili smo početak nove 1445. hidžretske godine. Prisjetili smo se Hidžre, veličanstvenog događaja koji za muslimane predstavlja prekretnicu u njihovom duhovnom sazrijevanju, ali i u kulturno civilizacijskom napretku.
Hidžra, seoba muslimana iz Mekke u Medinu, nije tek jedan u nizu važnih historijskih događaja. Hidžra je simbol zrelosti i samosvijesti muslimana. S hidžrom muslimani stječu znanje o važnosti iskrene namjere, svijest o nužnosti stalnog kretanja naprijed u ime Boga i podsjećanje o neminovnosti ulaganja truda kako bi sačuvali i dosegli dobra ovoga i budućega svijeta.
Smisao žrtve muhadžira potvrđuje kur’anski nauk o tome da čovjek u svakom stanju koje ga zadesi mora uložiti i posljednji napor za dostojanstven život na zemlji: Iako je na bolesničkoj postelji i izložen nesnosnim mukama Ejjubu a.s. Allah, džellešanuhu, naređuje: Udri nogom o zemlju -eto hladne vode za kupanje i piće. (Sad, 42) I Hazreti Merjemu pod palminim stablom u porođajnim bolovima Milostivi poziva da sa svoje strane uloži trud kako bi došla do željene opskrbe: Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe (Merjem , 25).
Ovaj kur’anski nauk o nužnosti ulaganja truda i stalnom kretanju prepoznajemo i u obredima. Allah džellešanuhu naređuje našoj majci Hadžeri da učini Hidžru. Garantuje njoj i njenom čedu život i opskrbu. Obećao joj je da je pod Njegovom zaštitom. A Hadžera je čula i pokorila se, uzela je svoje dijete i donijela ga u neplodnu dolinu, učinila je ono što je Milostivi od nje tražio. Hadžera se nije ponašala po principu ,,sjedi, trpi i ne čini ništa.“ Pokrenula se i stala trčati od jednog brda do drugoga tražeći vodu. Odlučila je da se pomoću tevekkula osloni na sebe, na svoje noge, svoju volju i um. Ispaćena, bez utočišta, ropkinja, bez društva, bez svog plemena, bez sebi bližnjeg, ali puna vjere i nade traga za vodom, traži je posvuda. Ne sjedi bespomoćno i ne plače nad svojom sudbinom.
Ovoj vjeri i nadi koja nas pokreće i koja traži od nas kretanje, rad i trud uči nas Hidžra. Muhadžire i Ensarije nisu čekali da se desi čudo već su poduzimali sve što je u njihovoj moći da izbore dostojanstven život pod suncem.
Zato ako, želiš učiniti Hidžru, budi poput Ejjuba, a. s. u bolesti i nevoljama, ugledaj se na hazreti Merjem u trenucima društvene izolacije, a kada se osjetiš ostavljenim i prepušten sudbini osloni se kao hazreti Hadžera na Allaha Jedinoga. Iskustvo iskrenog vjerovanja u Boga nije briga nego radost, nije strah nego spokoj, nije klonuće nego osovljenje, nije samosažaljenje nego borba.
Put Hidžre je uputstvo muslimanima za cjeloživotno putovanje. Put ka ahiretu nije lahak i ugodan, na njemu će stalno neko postavljati kušnje i prepreke. Da bi se taj put prešao mora se ostaviti topli dom, očeva i majčina zaštita i odlučno koračati u susret Allahu. Tom putu poziva i mudri Lukman kada savjetuje svog sina: ,,O sinčiću moj, dunjaluk je duboko more i mnogi se u njemu utope. Neka tvoja lađa bude takvaluk – bogobojaznost, neka kormilo tvoje bude iman-čvrsta vjera u Allaha džellešanuhu i neka vesla tvoja budu tevekkul- pouzdanje i oslanjanje na Gospodara svjetova.“
Kada bismo jednom slikom mogli iskazati kakvom nesagledivom i beskonačnom snagom zrači ta pobožnost u našoj svijesti bi se pojavio prizor Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s. i njegovog vjernog druga h. Ebu Bekra, r. a.
U društvu svog najvjernijeg druga, hazreti Ebu Bekra, r. a krenuo je jedne noći Božiji Poslanik putem Medine. Ova mala družina neprimjetno je odmicala pustinjom prema malom Jesribu. Ko je tada mogao naslutiti veličinu tog događaja i izmjeriti svu moć vjere koju su ova dva putnika u svojim srcima nosila i da će se njome ubrzo izmijeniti duhovno lice svijeta.
Molim Svevišnjeg Allaha da naša Hidžra bude iskrena namjera, dobro djelo, produktivan rad, skromnost i zahvalnost kada pobjeđujemo i uspijevamo, a sposobnost da se popravljamo i pokajemo kada neispravno radimo i kada griješimo.
Preuzeto sa portala IZ u BiH
