Dan maternjeg jezika

”Književnost je uvijek bila izuzetno važna, a danas je važnija nego ikad. Naprimjer, u epohama koje su imale snažnu duhovnu dimenziju kulture književnost je bila manje važna nego danas i tada niste morali pisati romane. Međutim, danas kada postoji industrija za proizvodnju zaborava, u epohi ekonomskog totalitarizma i fašističke diktature tehnologije, književnost je neopisivo važna. Živimo u svijetu u kojem se definitivno ukida jezik kao sredstvo izražavanja i okruženi smo ljudima koji ozbiljno vjeruju da svoje duhovne sadržaje mogu izraziti sms porukom.

Nas se pokušava uvjeriti da je jezik samo sredstvo sporazumijevanja i da je riječ samo nosilac informacije. To je monstruozna laž, jer se mi možemo sporazumjeti i znakovima, bez ijedne riječi. S druge strane, postoje stvari koje možete izreći samo na maternjem jeziku, jer je jezik najvažniji instrument kojim pojedinac izražava svoje duhovno biće. Ja uživam da predajem na njemačkom one stvari koje se mogu naučiti i koje se odnose na razumsku dimenziju mog bića. Ali osjećanja ne mogu izraziti na njemačkom. Ne mogu na njemačkom jaukati, vrištati, urlati. Čitava industrija, pseudokultura današnjeg svijeta, želi razoriti sve te dimenzije jezika i svesti jezik na puko sredstvo sporazumijevanja. Zbog toga je danas više nego ikad važno čuvati i njegovati književnost.”

(Dževad Karahasan)