Pročitano: 4.805
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيم
هَلْ جَزَاءُ الِْْحْسَانِ إِلََّّ الِْْحْسَانُ
”Zar nagrada za učinjeno dobro djelo – može biti nešto drugo osim dobro?!” (Er-Rahman, 60)
Neka je vječna hvala i zahvala Uzivišenom Bogu, Gospodaru svega. Njemu Milostivom neka je vječna hvala, koji nas iz Svoje milosti obasipa bezbrojnim blagodatima u kojima svakodnevno uživamo.
Neka je selam i salavat na poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, naše šehide i sve muslimane i muslimanke.
Draga braćo, cijenjene sestre, poštovana omladino!
U riječima Muhammeda, alejhi selam, nalazimo mnogo konstatacija ili definicija ”najboljeg čovjeka”. Tako ćemo u hadiskim zbirkama naći da je Muhammed, a.s., kazao: “Najbolji čovjek je onaj koji uči Kur’an, a zatim druge podučava Kur’anu”, “Najbolji čovjek među vama je onaj koje se najbolje odnosi prema svojoj porodici…”, “Najbolji čovjek među vama je onaj koji ima najbolje ponašanje”, ili “Najbolji među ljudima je onaj koji ljudima najviše koristi.”
Danas ćemo se kratko zadržati na ovom zadnjem hadisu: Najbolji čovjek, ili u drugim hadiskim predajama čovjek koga Allah najviše voli, – jeste čovjek koji svojim životom, iskustvom, znanjem, pozicijom, ugledom i svim drugim svojim kapacitetima – najviše koristi ljudima oko sebe.
Najbolji je jer se trudi da svim onim što mu je Gospodar dao koristi i drugima, a ne samo sebi. Takav čovjek je izabrao put dobročinstva kojim će postići dobro na Ovom i Džennet na Budućem svijetu. A zar to zapravo i nije cilj svih nas? Uspjeh na oba svijeta. Jer, šta nam znači ako na ovom svijetu budemo bogati, uspješni, jaki, ugledni, budemo vlasnici firmi, budemo direktori, imami, profesori, a na budućem svijetu Džennet ne zaradimo?
Zato, ako posmatramo kur’anske i hadiske poruke primjetit ćemo da se kroz njih provlači jedna te ista poruka, a to je – zabrana nanošenja štete drugim ljudima, na bilo koji način, te poziv na služenje i pomaganje zajednici – odnosno poziv da budemo od koristi svim ljudima.
Poštovani džemate!
Naša vjera nas uči da Allah, džellešanuhu, najveće nagrade daje onima koji olakšaju ljudima neki problem ili poteškoću, onima koji obvesele drugog, pa čak
i za dobročinstvo prema životinjama čovjek dobija nagradu. Sjetimo se žene koja je zbog zatvaranja mačke koju nije hranila, nakon njenog stradanja od gladi, bila kažnjena džehennemskom vatrom, a s druge strane, da je bludnica, koja je vjerovala, ali činila taj grijeh, zbog napajanja žednog psa bila uvedena u džennetsku blagodat.
A da nijedno dobro djelo ne trebamo potcijeniti, kazuje nam i predaja u kojoj se navodi da Allahovog Poslanika, alejhi selam, nisu obavijestili o smrti starice koja je čistila Poslanikovu džamiju u Medini, pa kada ju Poslanik, alejhi selam, nije viđao nekoliko dana nakon njene smrti, upitao je za nju, te su mu kazali da je umrla, pa je on, alejhi selam, negodovao zašto ga nisu zvali da joj klanja dženazu. Zatim je otišao na mezarje gdje joj je on naknadno klanjao dženazu. Nije nam poznat slučaj da je još nekom Poslanik, alejhi selam, ovako samostalno i naknadno klanjao dženazu. Ali ona je, upravo zbog svog hizmeta drugim ljudima, u ovom slučaju čiščenja mesdžida – zaradila velike stepene i nagrade kod Gospodara svjetova!
Još jedna istina naše vjere kaže: Koga Allah zavoli – On ga upotrijebi da čini dobro i bude koristan ljudima i zajednici oko sebe! Zato, nemoj reći zašto ja uvijek njemu da pomažem, zašto ja uvijek da dajem, zašto ja njega samo da obilazim i td., nego znaj da te Gospodar zavolio, jer si ti rasadnik dobra, jer od tebe dolazi dobro i korisno.
Zato draga braćo, sa onim blagodatima što nam je Bog dragi dao trudimo se da budemo na koristi ljudima oko sebe.
Trudimo se da koristimo svojoj zajednici. Kako? Čime? Koristimo svojim znanjem tako što ćemo svoje poznavanje jezika, informatike ili bilo koje druge oblasti staviti u funkciju korištenja zajednici. Ako nismo svi visoko obrazovani, ili nemamo puno imetka, onda koristimo zajednici na način na koji možemo.
Iako živimo u doba velikih tehnički pomagala za komunikaciju (telefon, mail, facebook, viber…) sve smo dalje jedni od drugih. Pored toliko mogućnosti nema nas ko saslušati kad imamo problem ili neku potrebu, zato što ni mi druge ne slušamo. Postali smo sami sebi najvažniji, misleći da je to put uspjeha, ali vrlo brzo ćemo shvatiti da bez drugih, bez međusobne pomoći, bez našeg uključivanja da drugima koristimo, olakšamo, vratimo smiraj, osmijeh – ni mi nećemo biti sretni ni uspješni.
Mi danas imamo puno toga, ali bereketa je sve manje, zato što smo zaboravili da je bereket u davanju. Ne mora to biti samo novac. Danas više od novca treba jedni drugima da dijelimo pažnju, razumjevanje, savjet, pomoć, razgovor, vrijeme, znanje, osmijeh, lijepu riječ…
Spisak stvari koje možemo uraditi i biti korisni je podugačak, na nama je da postavimo pitanje sebi koliko zapravo s našim znanjem, iskustvom mi koristimo drugima, a ne samo sebi?
Ako je odgovor malo – onda ni naš rahatluk i sreća ne mogu biti veliki. Zato, posijmo misao, želju, namjeru da želimo biti dragačiji, bolji i svojim djelima više koristiti i pozitivniji biti ljudima oko nas.
Molim Gospodara da nas učini dobročiniteljima i onima koji su izvor samo korisnog djelovanja i dobrote prema svim ljudima!
Amin!
Nezir-ef. Špiodić, Helsingborg
