Pročitano: 81
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. U Časnom Kur’anu su riječi Stvoritelja:
و لا تركنوا الي الذين ظلموا فتمسكم النار و ما لكم من دون الله من اولياء ثم لا تنصرون.
„I ne držite stranu onih koji nasilje (zulum) čine, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!“(Hud,113).
U hadisi-kudsiju stoji:
يا عبادي اني حرمت الظلم علي نفسي و جعلته بينكم محرما فلا تظالموا
„Robovi moji,Ja sam Sebi zabranio nasilje (zulum) i zabranio sam ga vama. Zato, nemojte činiti jedni drugima nasilje.(Sahih Muslim)
Draga braćo i sestre.
Ovo je doba godine u kojem nemuslimani, naše komšije, obilježavaju svoje vjerske blagdane. Nas muslimane u ovim danima ispunjava sjećanje na 12. rebiu-l-evvel, dan u kojem je rođen naš poslanik Muhammed, a.s.
Tako je u našem bosanskom društvu upotpunjen taj mozaik susretanja i življenja i ovih dana smo bili zaokupljeni našim običajima, čestitajući jedni drugima i iskazujući lijepe želje i nadanja u bolju budućnost.
To je naša bosanska tradicija, koju mi muslimani ovdje stoljećima baštinimo, baš onako kako nas je poučio poslanik Muhammed, a.s.
A on nas je poučio da želimo i iskazujemo selam (mir i spas) i onima koje poznajemo i onima koje ne poznajemo, da uvijek i na svakom mjestu širimo dobro i trudimo se da ono bude jače i snažnije od zla i mraka.
Istovremeno, u ovo vrijeme, koje se s pravom naziva blagdanskim, sa zaprepaštenjem gledamo stravične slike zločina u Parizu i paljenje džamija u državama Evropske Unije. Taj strašni zločin prema ljudima i mržnja prema muslimanima koje se u našim društvima već dugo podgrijavaju, nažalost, eskalirale su u nasilje. Zločin u Parizu i širenje mržnje prema muslimanima ne smije nas paralizirati. Moramo ostati zajedno da bismo pobijedili zlo, mržnju, mrak i strah koji nam se želi nametnuti i s jedne i s druge strane.
U tome metežu, obradovala nas je gesta ljudi iz jedne od najznačajnijih katedrala u svijetu (u Kelnu), koji su ugasili svjetla katedrale u znak protesta protiv širenja mržnje i islamofobije. Raduju nas i okupljanja građana u Švedskoj protiv paljenja džamija i mržnje prema muslimanima u toj velikoj zemlji.
Pozivam muslimane da se pridruže ovim naporima u borbi za slobodu i dostojanstvo svakoga stanovnika Evrope.
U ovim danima, želim se zahvaliti svim muškarcima i ženama, kršćanima, muslimanima i ostalima, koji hrabro odbacuju mrak i sljepilo. Oni postojano stoje iza prava svih ljudi da žive u svojoj vjeri i dostojanstvu i daju im podršku ma gdje se nalazili, i na Istoku i na Zapadu. Allah takve napore bodri Svojim riječima i ulijeva snagu požrtvovanima: Trud ni jednog muškarca ili žene neće biti uzaludan.
Također, danas želim podsjetiti da je naša obaveza da stanemo na stranu slabih, čak i onda kada riskiramo naše živote i imovinu, jer pravednikom se ne može biti bez žrtve. Tako su nas učili Allahovi poslanici, neka je na njih Božiji mir i spas.Dužnost nam je zaštititi ljudsko pravo da svako slobodno ispovijeda svoju vjeru, da održava svoje ljudsko dostojanstvo, da bude jednak s drugima i oslobođen straha od ljudi. Podsjetimo se kur’anske zapovijedi: Allah naređuje da se svačije pravo poštuje i da se uspostave pravda i pravednost među ljudima.
Braćo i sestre.
U našoj domovini Bosni i Hercegovini, u noći u kojoj su se dvije godine razmijenile, a, u slavu tome, veselilo i pijančilo, smrzlo se od hladnoće četvero naših ljudi. Ta tragedija je gluho prošla. Na odgovornost za prijeku smrt tih ljudi nikada neće biti pozvani naši birokrati, humanitarci, službenici, rodbina i komšije.
Zapitajmo se kako je moguće da ovim ljudima niko nije mogao ili nije želio pomoći!
Kakvo to lice pokazujemo, kakvu vjeru, kakav moral, kakvu građansku odgovornost? Njihova smrt upire prst u našu bezdušnost, bezosjećajnost, u našu bezobzirnost, gluhoću i sljepoću, pokvarenost… Ko ne bude prema drugima milostiv, neće se ni prema njemu biti milostivo, upozorio nas je Poslanik, a.s.
Braćo i sestre!
Nedavno smo bili svjedoci drame seljaka i radnika tuzlanskog kraja, koja se odvijala pred našim očima. Seljaci godinama ukazuju na svoje teško stanje: oni godinama s teškom mukom rade i znoj proljevaju, dok drugi kupe kajmak, dovodeći njih, njihove porodice, njihova imanja i sve nas u propast. Državni aparat, razne komisije i parlamenti, vladini službenici, oni koje smo birali da nas zastupaju i brinu o javnom intertesu više brinu brigu o interesima Evropske Unije, nego o našem seljaku. A nevalja tako, brzo ćemo se u to uvjeriti.
Drugi težak problem iz bogatog tuzlanskog kraja, sažet ću u pitanju: Kako je moguće da ljudi, koji su upropastili hiljade drugih i uništili imovinu generacija i dalje mirno uživaju u svome nedjelu, a da tužilaštva nisu zatražila njihovo procesuiranje? Oni kojima smo povjerili upravljanje državnim institucijama ne mogu se pozivati samo na mrtva slova zakona. Njihova je obaveza da vode brigu o moralu, pravdi i pravičnosti. Neka poslušaju Božije upozorenje: I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati.
Braćo i sestre.
Postoji samo jedan put da promijenimo naše loše stanje nabolje. Svako odgađanje čini našu agoniju još dubljom i težom.
Taj put je tako jednostavno opisan u samo jednoj kur’anskoj rečenici: Bog neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni svoj odnos prema životu, navikama i vrijednostima.
Da bismo poboljšali uslove našeg života, morat ćemo se prije toga potruditi i naučiti kako da sarađujemo, da jedni drugima vjerujemo, da ispunjavamo obećanja i datu riječ, da cijenimo rad i trud drugih ljudi, da imamo pošten odnos prema ljudima i povjerenim službama koje smo preuzeli. Pošten i iskren odnos, ustrajnost, posvećenost i strpljivost, hrabri i smjeli potezi, makar u sebi i nosili rizik, pružaju nadu i ohrabrenje koje nam je svima potrebno. Potrebni su nam hrabri muškarci i hrabre žene da ove vrijednosti uzdignu i učine ih općeprihvaćenim i poželjnim. Egoisti i samoživi vuku nas nazad.
Braćo i sestre!
Bezbroj puta smo se osvjedočili koliko ovisimo jedni o drugima. Svi ljudi u ovoj našoj zemlji imaju zajedničku sudbinu. Naši životi su povezani i isprepletani toliko da ih nije moguće razdvajati bez velike nesreće, u što smo se, nažalost, uvjerili. Obaveza je svakog od nas da povede brigu o svom bližnjem, komšiji i prijatelju. Treba da izgrađujemo povjerenje u naše ljude i njihov rad. Svako od nas može pomoći našem radniku i seljaku kupovinom domaćeg proizvoda. Bog nas savjetuje: Pobrinite se o sebi. Svi narodi i sve države, kao i svaki dobar domaćin brinu o vlastitom narodu i domaćinstvu. Promjene u nama i našem odnosu prema sebi nužne su i od njih ne možemo pobjeći, ukoliko želimo popraviti ovo stanje. Vrijeme je da stisnemo zube.
Neka sjećanje na rođenje našega Pejgambera bude podsticajno za promjene u nama i oko nas.
Neka njegova požrtvovanost na putu istine i pravde, njegov odnos prema sebi, svojima bližnjim i komšijma i njegova privrženost zajednici u kojoj je živio budu naši orijentiri u kretanju ka dobru.
Allahu Dragi, olakšaj nam, a ne otežaj!
Daj nam snagu da promijenimo svoje stanje i budemo dostojni nosioci Tvoga emaneta.
Daj mir našoj domovini i snagu i pouzdanje našem narodu.
Neka konac naših djela bude dobro za sve ljude.
Amin!
