Pročitano: 1
Hvala Gospodaru svjetova, salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, Poslanikovoj, a.s., časnoj porodici, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Poštovana braćo i sestre!
Danas je 18. septembar 2026. godine po Miladu, odnosno, 7. rebiul-ahir 1448. godine po Hidžri.
Protekle sedmice imali smo Izbore u Švedskoj, a u narednom mjesecu nas očekuju Izbori u Bosni i Hercegovini. O ovim izborima govorili smo prije dvije sedmice i danas sa zadovoljstvom možemo konstatirati da govor nije bio uzaludan, jer su vjerovatno naši muslimanski glasovi odlučili da na vlast u Švedskoj ne dođu oni koji mrze islam i muslimane. Nadamo se i dovimo Gospodaru Svemilosnom da i u Bosni i Hercegovini pobijede oni koji će brinuti da se ljudska prava i dostojanstvo svih njenih stanovnika podjednako štite. U to ime apeliramo na sve one, koji su ovih dana dobili materijal za glasanje putem pošte, da ovu dužnost obavezno izvrše.
U današnjoj hutbi govorimo o blagodati slobode, odnosno, izbora općenito u životu, jer je to jedno od najvažnijih obilježja čovjeka. Čovjek je jedino stvorenje koje ima mogućnost slobodnog izbora. Meleki ne griješe, ali oni nemaju mogućnost izbora, dok životinje uglavnom rade po nagonu.
U 29. ajetu sure El-Kehf stoji:
“I reci: Istina je od vašeg Gospodara, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka poriče.“
Sloboda čovjeku omogućava da svjesno prihvati i razumije Božiju Objavu, da dobrovoljno izvršava Allahove naredbe i propise. Bez slobode nijedno očitovanje i izjašnjavanje čovjeka, pa tako i njegovo svjedočenje vjere, ne bi imalo smisla i svrhe. Jedino u slobodi čovjek može da bira između dobra i zla.
U 256. ajetu sure El-Bekare Allah, dž.š. kaže:
“Nema prisile u vjeri! Pravi put jasno se razlikuje od zablude, pa ko zaniječe idole i u Boga uzvjeruje, prihvatio se najčvršće veze, koja se neće prekinuti. A Bog sve čuje i sve zna:“
Po učenju islama čovjek je jedino slobodan u području namjere – nijjeta. Dok njegovo djelo često ovisi od mnoštva drugih vanjskih faktora i utjecaja, njegova namjera i nijet temelji se na unutrašnjoj slobodi u kojoj sam čovjek bez ičijeg nagovora i prisile donosi odluku da učini neko dobro ili loše djelo. Zato će po islamskom učenju čovjekovo djelo na ahiretu biti vrjednovano na osnovu namjere i vlastitog angažmana. Čovjek će, recimo, biti odgovoran da li je ulagao dovoljno truda da sebi i porodici osigura egzistenciju, ali od Božije volje i milosti ovisi koliko će svaki čovjek imati nafake i imetka.
U islamu granice slobode ne određuje čovjek, nego njegov Stvoritelj, Allah, dž.š. i tako je to od stvaranja Adema, a.s., pa sve do danas. Čak ni u idealnim uvjetima života u Džennetu, koje je Ademu, a.s., i hazreti Havi podaren, nije bilo bezgranične slobode.
U 35. ajetu sure El-Bekare Gospodar svjetova opominje:
,,I rekli smo: Ademe, nastani se sa svojom ženom u Džennetu, i jedite iz njegovog obilja što god poželite, ali se ovom drvetu ne približavajte pa da nasilnici postanete.“
Zabranjeno džennetsko drvo simbolizira islamski odnos prema slobodi uopće. Uvijek, i to za naše dobro, mora postojati neko zabranjeno stablo, neka prepreka, granica i krajnja tačka slobode do koje smijemo i možemo ići. Zloupotreba slobode počinje tamo gdje se te granice nastoje poništiti, izbrisati ili ignorirati.
Kur'an i Poslanikov sunnet su regulirali granice do kojih musliman može da se kreće u životu. Poslanik, a.s. je rekao: “Allah je odredio neke dužnosti, pa ih nemojte napustiti i postavio je granice, pa ih nemojte prelaziti i odredio je zabrane, pa ih nemojte kršiti, a prešutio je neke stvari iz milosti prema vama, a ne iz zaborava, pa nemojte o njima istraživati.”
Ovaj hadis je, zapravo, najljepša poruka kako da se postavljamo u našim svakodnevnim slobodama.
Da nas Allah, dž.š., uputi i čuva na Pravom putu.
Amin, ja Rabbel-alemin!
Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 18.09.2026.
