Pročitano: 0
Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Od Njega pomoć i oprost tražimo. Onoga koga On na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.
Poštovani vjernici, braćo i sestre,
Prema našem Takvimu danas je osmi dan mjeseca rebiʻul-evvela, mjeseca u kojem je rođen posljednji Allahov vjerovjesnik Muhammed, a.s. Naša je tradicija ovdje u Bosni kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta da se tokom ovog mjeseca, a posebno na Dan mevluda, 12. rebiʻul-evvela učenjem mevluda, predavanjima i drugim prigodnim programima prisjećamo životopisa, lika i djela našeg uzora, vjerovjesnika i Allahova poslanika Muhammeda, a.s., za koga je Svevišnji kazao da je na najvišem stupnju morala ((وانك لعلى خلق عظيم i da u njemu imamo najljepši uzor
أسوة حسنة) كان لكم في رسول الله (لقد
Mevludskim stihovima osvježavamo naše znanje i pamćenje o najvažnijim činjenicama i događajima iz njegova života, njegovim vrlinama i odlikama te ključnim porukama njegove poslaničke misije. Njegov časni Sunnet kao praktična primjena učenja sadržanih u Kur'ani-kerimu nosi trajnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta. Muhammed, a.s., nije samo poslanik jednog vremena i prostora; on je poslat kao milost svim ljudima i svjetovima: Riječi Svevišnjeg Gospodara: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija’, 107) nisu samo konstatacija i opis karaktera njegove ličnosti i misije već i svojevrsna poruka i zahtjev da se u skladu s tim opisom i postupa, tj. da riječi, djela i cjelokupni život muslimana budu milost i dobrobit svim ljudima i svjetovima. Muhammedovo, a.s., poslanje u cjelini je snažan podsjetnik da Allahova milost, koju Njegov Miljenik donosi svojim učenjem i najvišim etičkim vrlinama i koja je sa njegovim Poslanstvom poprimila karakter sveopćeg dobra, nije i ne može biti bilo čije ekskluzivno vlasništvo i pojedinačna privilegija. „Mi smo te – veli Svevišnji Gospodar – poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.“ (Sebe’, 28) Prema učenju islama, koje je Vjerovjesnik, a.s., dosljedno primjenjivao u svom sunnetu, ljudi su grane jednog stabla, a međusobno upoznavanje i saradnja u dobru jeste osnovni princip u odnosima među njima.
Svevišnji je u Kur'anu poručio da On najbolje zna kome povjerava poslanstvo Svoje: (الله أعلم حيث يجعل رسالته). „…A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje…“. (El-En'am, 124)
Svojom mudrošću Gospodar je Muhammeda, a.s., odabrao i pripremio za misiju Pečatnog vjerovjesnika (Hātemun-nebijjīn). Samo osoba izuzetnih moralnih osobina i vrlina mogla je biti odabrana za tu zadaću.
Na njegovo posebno mjesto i odabranost među Allahovim poslanicima i stvorenjima općenito ukazuje i sljedeći kur'anski ajet iz sure Ali ‘Imran u kojemu Svevišnji Gospodar obznanjuje da su svi prethodni vjerovjesnici i poslanici pred Njim zavjet dali i obavezali se da će vjerovati i podržati najodabranijeg Poslanika:
وَإِذْ أَخَذَ اللَّهُ مِيثَاقَ النَّبِيِّينَ لَمَا آتَيْتُكُمْ مِنْ كِتَابٍ وَحِكْمَةٍ ثُمَّ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مُصَدِّقٌ لِمَا مَعَكُمْ لَتُؤْمِنُنَّ بِهِ وَلَتَنْصُرُنَّهُ قَالَ أَأَقْرَرْتُمْ وَأَخَذْتُمْ عَلَى ذَلِكُمْ إِصْرِي قَالُوا أَقْرَرْنَا قَالَ فَاشْهَدُوا وَأَنَا مَعَكُمْ مِنَ الشَّاهِدِينَ
„Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: „Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?“ – Oni su odgovarali: „Pristajemo!“ – „Budite, onda svjedoci“ – rekao bi On, a i Ja ću s vama svjedočiti.“ (Ali ‘Imran, 81)
Tumači (mufessiri) Kur'ana ističu da se sintagma „resul musaddik – Poslanik koji potvrđuje istinitost prethodnih Objava“, koja se navodi u ovom ajetu, odnosi na Muhammeda, a.s. Ono što je on potvrdio i ovjerio kao ispravno, ispravno je, a ono što je on okarakterisao kao neispravno, neispravno je. Obaveza vjerovanja u njegovo poslanstvo i pružanja podrške njegovoj misiji, koju su preuzeli svi vjerovjesnici, važi za sve generacije ljudi do kraja ovog svijeta, jer je on Božiji Poslanik svim ljudima, kako se navodi u citiranom ajetu sure Sebe’.
Ajet kojeg smo citirali u uvodnom dijelu hutbe potvrđuje da je Muhammedovo, a.s., poslanstvo poseban Allahov dar i milost vjernicima:
لقد من الله على المؤمنين إذ بعث فيهم رسولا من أنفسهم يتلو عليهم آياته و يزكيهم و يعلمهم الكتاب و الحكمة و إن كانوا من قبل لفي ضلال مبين.
„Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (Ali ‘Imran, 164)
Čitavim svojim životom, moralom, ponašanjem, odnosom prema Allahovim uputama i poslaničkoj zadaći, prema sebi i drugima, ustrajnom i nepokolebljivom borbom za istinu i pravdu, slobodu i dostojanstvo čovjeka, borbom protiv svakog vida tlačenja, nasilja i zuluma, zalaganjem za društvenu solidarnost i slogu, Muhammed, a.s., svjedočio je i potvrđivao iskrenost svoga poziva i dosljednost u vršenju svoje misije. Ljudi s kojima je živio i poslovao i prije poslanstva prepoznavali su u njemu povjerljivog i pouzdanog čovjeka (el-emin) i tim nadimkom su ga oslovljavali. Zbog svega navedenog i brojnih drugih vrlina koje je teško i pobrojati u jednoj hutbi, Svevišnji ga je u Kur'anu oslovio „divnim uzorom“ (usvetun hasenetun) „za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21)
Ne postoji gotovo ni jedan bitan aspekt ljudskog života, bilo da se radi o radosnom ili tužnom događaju, lagodnom ili tegobnom momentu, kojeg ovaj odabrani Allahov Poslanik nije iskusio. U djetinjstvu je doživio gubitak roditelja, a potom i brižnog staratelja djeda Abdulmuttaliba; bio je izložen siromaštvu, pritisku sredine i raznim drugim vrstama iskušenja s kojima se mlada osoba suočava u svom odrastanju. I u kasnijoj životnoj dobi bivao je izlagan teškim kušnjama. Preselila mu je supruga i amidža, jedno za drugim, a oboje su mu bili najveća podrška među ljudima. Sva su mu djeca preselila na Ahiret prije njega izuzev hazreti Fatime; bio je izložen stalnim prijetnjama i pritiscima. Bio je svjedokom neuspjeha, a potom je kušao slast velikih pobjeda i uspjeha. Opraštao je svojim najžešćim protivnicima i neprijateljima. Sve teškoće i kušnje prebrodio je dostojanstveno, postojano i smireno, uzdajući se u Allahovu milost i pomoć. U njegovom srcu nije bilo mjesta za pesimizam, beznađe i malodušnost. U radosti, uspjehu i blagodatima skromnost, zahvalnost i umjerenost bili su njegov obrazac ponašanja. Oholost, obijest, zloba i razmetljivost nisu imale pristup njegovom srcu i duši.
Duboko je bio svjestan ljudskih slabosti, moralnih posrtaja i sklonosti griješenju. Vjerovao je da se ljudsko srce može promijeniti lijepom riječju, dobrotom i lijepim postupkom. Ashabe je savjetovao da budu milostivi prema onima na Zemlji, pa će se i njima smilovati Onaj na nebesima. Naglašavao je važnost principa umjerenosti i olakšavanja riječima: „Zaista je islam lahka vjera, pa ko se bude držao strogoće u njoj, posustat će i biće nadvladan. Zato se držite umjerenosti i sredine; radujte se nagradi za ustrajnost na putu umjerenosti.“ (Buharija) „Olakšavajte, a ne otežavajte; okupljajte, a ne odbijajte ljude od sebe!“ – savjetuje nas Vjerovjesnik, a.s. (Buharija, Muslim)
Vratiti se moralnom liku Vjerovjesnika, a.s., slijediti njegov put i primjenjivati njegovu uputu, znači biti dijelom zajednice koju je Kur'an opisao riječima: “Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran,110). „Moj se ummet neće složiti u zabludi. Allahova zaštita natkriljuje zajednicu/džemat – veli Poslanik, a.s. u hadisu kojeg je zabilježio imam Tirmizi.
Poštovana braćo i sestre,
I danas smo u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem. Ono je nepresušan izvor inspiracije za pozitivne lične i društvene promjene, za popravljanje stanja u svakom pogledu. A Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok on ne promijeni sebe, svoj odnos prema Stvoritelju, životu i vjeri.
Mevludi-šerif, kojim osvježavamo i produbljujemo naše znanje o životopisu Muhammeda, a.s., ukazuje nam na put koji trebamo slijediti u našem suočavanju s mnogobrojnim ovovremenim izazovima i problemima kao što su: bezobzirna trka za gomilanjem materijalnih dobara i užitaka, nasilje, društvena nejednakost, svađa i podjela, sebičnost i uskogrudnost, aparthejd, rasizam i ksenofobija, neodgovoran odnos prema prirodi i njenim resursima, negativan utjecaj društvenih mreža na ljudsko ponašanje i društvene odnose, izazovi vještačke inteligencije, sa svim njenim pozitivnim i negativnim implikacijama.
Dosljedno i nepokolebljivo zalaganje za principe humanizma, ljudskosti, istine i pravde, saradnje u dobru, odvraćanja od zla, nasilja i svih vrsta nemorala, nauk je koga baštinimo od našeg voljenog Poslanika, a.s.; to je put kojeg slijedimo i od kojeg ne odstupamo.
Vjerovjesnikov životopis, njegov moral, odgojne metode, ponašanje i odnos prema ljudima, njegove riječi i djela, o kojima se mnogo govori tokom mjeseca Mevluda, najbolja su inspiracija i podstrek za sve vjernike i vjernice da svoje riječi i djela usklade s njegovim primjerom i sunnetom za vlastitu i opću dobrobit.
Neka nam je svima mubarek Mevludi-šerif, neka unese radost i duhovnu okrjepu u naša srca, domove i porodice, u naše džemate i Zajednicu.
Neka nas Svevišnji Allah pomogne da budemo dostojni sljedbenici Poslanika milosti i uzora vjernicima – Muhammeda, a.s., jer, što ga budemo više voljeli i slijedili, više će biti dobra, a manje zla među nama i oko nas u svijetu.
