HUTBA U POVOD 33. GODIŠNJICE OD SMRTI ALIJE IZETBEGOVIĆA

Hvala Allahu Milosnom Svemilosnom. Salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, Poslanikovoj, a.s., časnoj porodici , uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.

U suri Alu-Imran, 103. ajet, Allah, dž.š., kaže:

„Neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati, a odvraćati od zla! To su oni koji će biti spašeni!“

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 16. oktobar 2026. godine po Miladu, odnosno, 5. džumadel-ula 1448. godine po Hidžri. Za tri dana bit će 33 godine od smrti prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine. Tim povodom, u današnjoj hutbi sjećamo se nekoliko velikih poruka ovog mudrog čovjeka izgovorenih u različitim prilikama.
Napominjemo da citate Alije Izetbegovića ne navodima zato što je bio predsjednik jedne političke partije. On to jeste bio, ali je on u svom životu i prije i poslije ove funkcije bio mnogo više od običnog političara.

Iz knjige „Islamska deklaracija“, koja je napisana i objavljena prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, navodimo sljedeći citat:

„Onaj ko vjeruje da život treba uređivati ne samo vjerom i molitvom, nego i radom i naukom, čija slika svijeta ne samo dopušta nego i traži da jedna pored druge stoje i bogomolja i tvornica, ko smatra da treba ne samo odgajati ljude nego i olakšavati i unaprjeđivati njihov život na zemlji, i da ne postoje nikakvi razlozi da se ova dva cilja žrtvuju jedan drugome – taj pripada islamu.“

Na Obnoviteljskom saboru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1993. rahmetli Izetbegović je, između ostalog rekao:

„Do mojih ušiju dopiru priče o nekakvim novim mezhebima o Bosni. Nama ovdje trebaju islam i vjera i nikakvi novi mezhebi. I kao što to obično biva, nađu se kojekakvi demagozi koji podmeću formu umjesto suštine, neku novu gimnastiku ili mehaniku vjere umjesto morala i istinskog učenja“.

Na predavanju na sastanku ISESCO u Rijadu u Saudijskoj Arabiji, 6. decembra 1997. godine, rahmetli Izetbegović je poručio:

„Nemamo, dakle, ni razloga ni prava da na budućnost gledamo sa pesimizmom. Mi u Bosni ne želimo reći da je agresija na nas bila Božija kazna. Bilo je grijeha, neznana i lutanja, ali i snažne žudnje za slobodom. Bog je tu težnju nagradio. Mi vjerujemo da samo snažni narodi imaju velike kušnje. A snažni narodi su oni koji, držeći se moralnih principa, i u najtežim okolnostima ostaju vjerni sebi i istovremeno otvoreni prema svijetu.“
Alija Izetbegović je i u politiku uveo nešto novo. Iako ima određenih osporavanja njegovog političkog djelovanja, sljedeći citat iz njegovog obraćanja Forumu parlamentaraca 1999. godine, potvrđuje njegovu originalnost i nadasve mudrost i dobrotu:
„Najbolja poruka i pouka koju im možemo ostaviti je tolerancija. Da je Bog htio, svi bismo bili jedan narod. Ali, On to očito nije htio. On nas je podijelio na plemena i narode i naredio da se uzajamno poštujemo i da ne činimo zlo jedni drugima. Ova božanska poruka o toleranciji i poštovanju drugog i drugačijeg, postala je najviša ljudska poruka koju slijedi civilizirani svijet. Ona treba da bude i najviši zakon Bosne, jer bez nje nema Bosne niti života u njoj.“

Alija Izetbegović rođen je 1925. godine u Bosanskom Šamcu.
Bio je prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu.
Dženazu Aliji Izetbegoviću u Sarajevu predvodio je tadašnji reisul-ulema Mustafa-ef. Cerić, a procjenjuje se da joj prisustvovalo više od 100.000 ljudi, kao i veliki broj bosanskohercegovačkih i međunarodnih zvaničnika.

Neka ovo kratko podsjećanje na njegov život i poruke bude povod da se češće sjećamo i čitamo njegove govore, koje je on cijelosti posvetio svom narodu, vjeri i državi.

Molimo dragog Boga da rahmetli Aliju Izetbegovića nagradi lijepim džennetom.

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman
Malmö, 16. oktobar 2026.