Pročitano: 541
“I oni prvi – uvijek prvi! Oni će Allahu bliski biti. U džennetskim baščama naslada.” (El-Vakia: 10-13)
„U svakoj generaciji moga ummeta“, kaže Allahov Miljenik i vjerovjesnik Muhammed a.s. „bit će ‘sabikuna’ – onih koji će biti ispred drugih u dobru.“
U danima kušnje padaju maske, na vidjelo izlazi istinska narav i ćud ljudi. Razotkrivaju se naše vrline i slabosti. U masi onih preplašenih i zbunjenih, dobri se izdvajaju odlučnošću i korisnim djelima. Oni ne oklijevaju da učine konkretno dobro djelo, ne kalkulišu da ohrabre i pomognu druge. Oni ne šire paniku i beznađe! Oni ne bježe od vjetra, jer znaju da će one koji bježe od vjetra najprije zadesiti oluja. Oni znaju da je nedostatak strpljenja u nevolji često gori od nevolje same. Njihovo dobročinstvo ne kvari licemjerno pokazivanje pred drugima, njihov altruizam ne prati samohvala i želja za publicitetom.
Ovih dana vidimo mnoge „sabikune“, prvake u dobru, koji se naprosto utrkuju u dobročinstvu: čestite majke i sestre, studenti, medicinski radnici, učitelji, nastavnici, volonteri u kriznim štabovima i mnogi drugi. Vidimo ih kako našim starim majkama i očevima donose hranu i lijekove, kako učestvuju u dobrovoljnim akcijama, prikupljaju i dostavljaju pomoć potrebnim, kako dio svojih plata odvajaju u fondove solidarnosti.
Svi ti čestiti i hrabri ljudi pokušavaju u ovim vanrednim uvjetima života olakšati drugima brige i poteškoće koje ćemo uz Božiju pomoć zajednički savladati.
I zaista, koliko god nas, ponekad, razočaraju postupci pohlepnih i korumpiranih pojedinaca dok zloupotrebljavaju povjerene im pozicije, koliko god nas, ponekad, porazi osjećaj bešćutnosti kod generacija zapetljanih u mreže interneta i kladionica, toliko nas sve, neovisno od vjerske i nacionalne pripadnosti, u ovim danima briga i nevolja, oduševljavaju prvaci u dobru koji pokazuju iznimno saosjećanje i ljudskost.
Sabikuni su shvatili suštinu dobročinstva i zahvalnosti. Dok drugi panično najavljuju propast, a sami nastoje izbjeći kaznu i pobjeći od nevolja, sabikuni hrle za dobrim djelima. Dok drugi učestvuju u beskorisnim raspravama i verbalnim nadmetanjima, oni donose radost ljudima materijalno ih pomažući. Dok drugi okrivljuju neistomišljenike za propuste i slabosti, sabikuni vraćaju snagu i volju za život šireći pozitivne vijesti i optimizam.
,,A šta ti misliš kako se može na blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi, ili kad glad hara, nahraniti, siroče bliskog roda, ili ubogoga nevoljnika, a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju.” (El-Beled:12-17)
Pretjerani strah od kobnog završetka sabikuni savladavaju oslanjanjem na Boga Dragoga, a nevolje koje ih pogađaju porede sa bremenom Izabranika Božijeg Muhammeda a.s., koji je rekao: ,,Neka se u svojim nesrećama muslimani tješe mojim iskušenjima.“