Namaz u džematu

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom. Hvala Allahu, koji nas je u vjeru uputio, da nije Njegove upute bilo, mi doista upućeni ne bi bili. Neka  je selam, mir i spas, na našeg Poslanika, Allahovog miljenika Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, vrle ashabe i sve vjernike i vjernice do Sudnjega dana.

Čovjek je interesantno biće, posebno po mnogo čemu.

Čovjeku je i osobeno to, što često nakon uloženog truda, vremena, energije, pa možemo kazati i života, brzo se zadovolji, zasiti, i skoro da zaboravi sav uloženi trud u neku hairli ideju ili projekat.

Šejtan ga odvrati od toga da na kraju ubire plodove, i da uživa u onome za što se trudio.

Želja mi je dana,braćo, da govorim o blagodati džamije i obavljanju namaza u džematu, zajednički u džamiji.

Kada bi ja danas sa ovog časnog mjesta vama kazao, da je džamija od sutra zatvorena, da se više nećemo okupljati i zajednički obavljati namaze, vjerujem da bi mnogi od vas bili izuzetno ljuti, i da bi se vaša vjernička srca stegla od ljutnje i tuge što više nećemo imati priliku da zajednički obavljamo namaz.

Draga braćo, mimo džume, ovdje se svaki dan obavljaju dnevni namazi, a mi svaki dan gledamo nekolicinu ljudi, nekolicinu upornih, nekolicinu hrabrih, ustrajnih i svjesnih. Svaki dan gledamo nekolicinu njih koji osvjetljavaju ovaj prostor, koji, ustvari, uljepšavaju nas i naše prostorije. Nakon što nam se Allah smilovao, pa mi Bošnjaci-muslimani imamo gdje da klanjamo onako kako se to i u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini radi, imamo priliku da čujemo muezzina i bar malo osjetimo onog čara bosanske džamije. Imamo i imama, koji, vjerovali ili ne, pokušava da za svaki namaz pripremi i odabere ajete koje vam do sada nije učio, a to nije nimalo lahko.  Sve to, ne bi li Allah našim srcima još više omilio boravak u džamiji.

Dragi moji lijepi muslimani, ukras džamije i džemata nisu tepisi, lusteri i druge stvari koje su dio džamijskog enterijera. Ukras i najljepša ruža džamijskog vrta ste vi i vaši najmiliji kada uđu, i svojim nurli licima ukrase ovaj prostor. Kako vas je samo lijepo vidjeti danas ovdje, kako je lijepo biti imam danas ovdje. Ali zar braćo moja  draga, ne bi mogli jedan, samo jedan namaz sedmično sebi uvesti da dođemo sa svojom porodicom, svojom djecom i hanumom. Tada, samo jednom sedmično kada bi došli, možda bi se osjetili ljepše, ponosnije i sigurnije. Zapitajmo se, kakav dojam bi ostavili kod naše djece, kada bi ona  jednom sedmično sa roditeljima proveli u džamijskim prostorijama. Ako smo iskreni u ljubavi prema džematu i džamiji, onda je doista vrijeme da to pokazujemo. Gledam roditelje koji žele da im sin bude fudbaler. Ne samo da trenira, nego i kući kroz igrice uči o fudbalu, od malih nogu većinu igrača svjetske klase poznaje, babo ga obavezno vodi i da gleda razne utakmice. A mi mislimo da je dovoljno da naše dijete godišnje nekoliko puta uđe u džamiju i da će to ostaviti traga na njega? Braćo, svojim nedolaskom i obilaskom džamije, svoju investiciju, a naši čestiti članovi itekako investiraju, bojim se da nakon što smo izgradili svoju zajednicu, prestajemo aktivno da uživamo u onome što nam ona daje.

Allah, dž.š., nas u ajetu poziva, da  klanjamo, ne samo sami posebno, nego  sa drugima:

Allah dž.š. kaže: Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte! (El-Beqare, 43.)

Znate li braćo, da je Muhammed, a.s.,   u hadisu kazao:  „Namaz u džem'atu vrijedniji je od namaza pojedinca dvadeset i sedam puta.“ (Buharija)

27 puta vrjedniji, zamisli da sa svojom porodicom, jednom sedmično to dobiješ, to mora ostavit nekog pozitivnog traga na dušama našim.

Također, naš Poslanik, a.s., kaže:

“Kada se jedan od vas abdesti po propisu, a potom ode u džamiju samo zbog namaza, Allah se obraduje takvom kao što se porodica obraduje nekome svome koji je bio dugo odsutan.” (Hadis bilježi Ibn Madže).

“Kada čovjek izađe u džamiju, da obavi namaz radi Allaha, svaki put mu Allah, dž.š., pripremi mjesto u Džennetu, ljepše od onog što je imao prije toga. I tako svaki put kada dođe u džamiju radi namaza.” (Buhari)

“Meleki se natječu oko zapisivanja boravka ljudi u džamiji između namaza, odlaska na namaze i upotpunjavanje abdesta u teškim okolnostima. Ko bude činio spomenuta djela živjet će u dobru i umrjet će u dobru.” (Hakim)

“Namaz dvojice, u kome jedan predvodi drugog, kod Allaha je bolji od namaza četvorice koji klanjaju sami za sebe. Namaz četvorice koje predvodi jedan je vrijedniji kod Allaha, od namaza osmorice koji klanjaju ponaosob, a namaz osmorice koje predvodi jedan čovjek je bolji kod Allaha od namaza stotine koji ponaosob klanjaju.”

Zato dragi moj brate, svjestan sam ja da ti radiš i  boriš se, i svjestan je tvoj efendija, da te tvoje obaveze često sprječavaju da ga obraduješ svojim prisustvom na nekom od dnevnih namaza. Ali isto tako, svjesni i ja i ti trebamo biti, da onaj koji poznaje vrijednost dolaska u džamiju, klanjanja u džematu, takav nađe načina pa vikendom sa famijom dođe na jedan namaz, a onaj koji ne zna šta propušta, on traži opravdanje. I zamisli, godinama tako, uvijek nađe opravdanje sebi.

Ovu  hutbu, kojom sam posavjetovao sebe i vas, završit ću  dovom: Gospodaru, ne dozvoli srcima našim da skrenu, nakon što si nam pravi put pokazao, i daj nam mudrosti i snage Gospodaru, da vrjednujemo blagodat džemata, zajedničkog namaza, dok tu blagodat imamo, jer znamo dobro da bi mnogi željeli da to imaju, ali im je blagodat uskraćena. Gospodaru, Ti nama nemoj je uskratiti, nego nam srca ojačaj ljubavlju prema Tebi, Tvome Poslaniku, džamiji i džematu. Amin, ja Rabbe-l-Alemin.

Hutba, Malmö, 13.12.2019. Hasan –ef. Jašarević