HUTBA O ZIKRU – (POD)SJEĆANJU
Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom poslaniku Muhamedu, s.a.v.s.
Draga braćo!
U današnjoj hutbi govorimo o važnosti zikra – sjećanje, podsjećanje, spominjanje.
O ovoj temi govorimo zato što je čovjek sklon zaboravljanju. U tome mu šejtan stalno nudi nesebičnu pomoć, jer je njemu u interesu da čovjek, prije svega, što brže zaboravi na svoga Gospodara, a onda i sve drugo što će ga upućivati na činjenje dobra.
U Kur`anu stoji:
„I spominji svoga Gospodara u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem, i jutrom i večeri, ne podižući jako glas, i nemoj biti među onima koji su nemarni.“ (El-A`raf, 205)
„O, vi koji vjerujete, kad se suočite s nekom (neprijateljskom) skupinom čvrsti budite i mnogo na Boga mislite, kako biste uspjeh postigli!“ (El-Enfal, 45)
„I ne budite kao oni koji su zaboravili Boga, pa je dao da i sami sebe zaborave. To su oni istinski griješnici.“ (El-Hašr, 19)
Muhamed, a.s., je rekao:
„Uzvišeni Gospodar kaže: Ja sam uz Mog roba gdje god Me spomene i dok god on svoje usne pokreće.“
„Bogu su najdraže riječi: Subhanallahi vel hamdulillahi ve la ilahe illahu vallahu ekber.“
„Bogu je najdraže djelo da umreš s jezikom natopljenim zikrom.“
U Kur`anu časnom nalazimo i ono o čemu još treba da razmišljamo:
„Reci: „Putujte Zemljom i gledajte kako su završili oni koji su poricali!“ (El-En`am, 11)
”Mi ti pričamo najljepšu priču nadahnjujući te ovim Kur`anom, prije koga si, svakako, bio među neupućenima.” (Jusuf, 3)
”Mi smo, doista, slali Svoje poslanike s jasnim dokazima i spuštali preko njih Knjigu i vagu kako bi ljudi mogli pravilno postupati – a spustili smo i željezo, koje posjeduje veliku moć i razne vidove koristi ljudima – te da bi Bog vidio ko, bez obzira na neviđenost, podupire Njega i Njegove poslanike. Bog je, uistinu, snažan i moćan.” (El-Hadid, 25)
”Nijedna nesreća neće zadesiti ni Zemlju, niti vas lično a da nije i Knjizi prije nego što i damo da se dogodi – to je, uistinu, Bogu lahko – da ne biste žalili za onim što vas je mašilo, a da ne biste ni likovali zbog onoga šta vam je dao, jer Bog ne voli nikakve uobražnjake i hvalisavce.” (El-Hadid, 22-23)
Recimo na kraju da je ogroman broj drugih ajeta koji govore o historijskim događajima. Zato je veoma važno da se ovim događajima što češće vraćamo i iščitavamo kur`anska kazivanja.
Pored toga, potrebno je da čitamo i o našoj vlastitojm historiji. Nažalost, veliki broj nas učio je iz pogrešnih historijskih kjniga, pa se našoj historiji najčešće moramo vraćati kao da ništa o njoj nismo znali.
I konačno, važno je i da se našoj novijoj historiji ozbiljnije posvetimo. Ogroman je pritisak i sa naše istočne i sa naše zapadne strane da pamtimo onako kako oni hoće. Oni bi da učimo da nije bilo genocida, da nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata. Oni bi, u stvari, da mi nikako ne učimo. Oni bi da mi zaboravimo.
Ovih dana obilježen je dan sjećanja na donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Evropskom parlamentu. Naš je dug da o tome pričamo. Naš je dug da se sjećamo i zločina u drugim mjestima naše domovine.
I još nešto, veoma je važno i da oni koji su neposredni svjedoci tih događaja pišu o tome, jer ono što se ne zapiše kao da se nije ni dogodilo.
Osim toga, one koji pišu dužnost nam je podržati, nabaviti njihovu knjigu, pročitati i preporučivati drugima.
Neka nam u tom smislu uzor budu Jevreji koji o holokaustu nikad ne prestaju govoriti i pisati.
Ovu hutbu završavamo hadisom Muhameda, a.s., koji nas upozorava da muslimana iz jedne rupe zmija ne smije ujesti dva puta.
Dragi Bože, uputi nas i čuvaj na Pravom putu!
Amin!
Malmö, 18.12.2019.
Glavni imam IZBUŠ Idriz-ef. Karaman