Ajdin-ef. Terzić, imam Džemata Halmstad: „Domovina nije samo mjesto u kojem si rođen i odrastao“

Iz rodnog Travnika do Halmstada. Ajdin-ef. Terzić bio je od 2004. do 2022. godine imam u Travniku, a zatim je s porodicom otvorio novo poglavlje u Švedskoj. Danas je imam Džemata Halmstad, koji broji 583 člana i polako prerasta prostor u kojem djeluje.

Pitali smo ga o putu do imamske službe, o radu s mladima, o prvom ramazanu daleko od domovine i o vakufskom objektu koji džemat vidi kao svoj generacijski projekat.

Put do Halmstada

Kako je počeo Vaš put prema imamskoj službi i kako ste došli u Halmstad?

Ljubav prema imamskoj službi ponio sam još iz porodičnog doma, zahvaljujući rahmetli dedi Omer-efendiji i svojim roditeljima, rahmetli majci Zuhri i babi Ibrahimu, koji je i sam bio vezan za Zajednicu kroz povremeni angažman u svojstvu imama, hatiba i muallima. Odrastajući uz takve uzore, razvio sam posebnu ljubav i poštovanje prema imamima, njihovoj predanosti vjeri, odgovornosti prema ljudima i nesebičnom radu za svoje džemate i Zajednicu u cjelini.

Od 2004. do 2022. godine bio sam imam u svom rodnom Travniku, u džematima Konatur i Dolac. Travnik me izgradio. Kraće vrijeme, 2009. i 2010. godine, proveo sam i u Dublinu, u Irskoj, što je bilo dragocjeno životno i profesionalno iskustvo. Nakon 18 godina službe u Travniku moja porodica i ja odlučili smo otvoriti novo poglavlje našeg života. Put nas je doveo u Halmstad, prelijep grad na jugu Švedske, gdje smo pronašli svoj dom i nastavili našu misiju u Džematu Halmstad.

Ovdje nastojimo graditi i njegovati zajedništvo, čuvati našu vjeru i tradiciju te biti otvoreni prema društvu u kojem živimo, zajedno s našim ljudima i švedskim sugrađanima. Vjerujem da je uloga imama mnogo više od samog obavljanja vjerskih dužnosti: ona podrazumijeva biti uz ljude, saslušati ih, pružiti podršku i graditi mostove razumijevanja i povjerenja.

Zahvalan sam dragom Bogu na svim dosadašnjim putevima, iskustvima i ljudima koje mi je podario na tom putovanju. Posebno sam zahvalan našim džematlijama i svim ljudima koji su nas u Halmstadu prihvatili s toplinom i povjerenjem. Danas Halmstad za moju porodicu i mene nije samo mjesto u kojem živimo i radimo, već grad u kojem smo pronašli svoj mir, svoje ljude i prostor da nastavimo služiti vjeri, zajednici u cjelini i čovjeku.

Šta Vas u ovom poslu najviše raduje, a šta Vam je najveći izazov?

Najviše me raduje rad s ljudima: slušati njihove životne priče, razumjeti njihove izazove i nastojati da im, koliko mogu, budem podrška i pomognem na njihovom životnom putu. Posebnu radost pronalazim u radu s djecom i omladinom, jer vjerujem da je ulaganje u njihovo znanje, odgoj i duhovni razvoj jedno od najvažnijih ulaganja u budućnost naše zajednice.

Imamski poziv pruža nevjerovatnu širinu mogućnosti da čovjek bude uz ljude u različitim životnim situacijama, u trenucima radosti i uspjeha, ali i onda kada se suočavaju s brigama, gubicima i iskušenjima. Upravo ta raznolikost čini ovaj poziv posebnim. Kao imam, čovjek nikada ne može biti potpuno opušten, jer svaki novi dan donosi nove susrete, nove izazove i nove životne lekcije. Svaka ljudska priča nosi nešto iz čega i sam mogu učiti i postajati bolji čovjek.

Kao najveći izazov izdvojio bih rad s omladinom. Živimo u vremenu brzih promjena i brojnih utjecaja kojima su mladi izloženi. Zato je važno biti prisutan, osluškivati njihove potrebe, razumjeti njihov svijet i graditi odnos povjerenja u kojem će znati da imaju nekoga kome se mogu obratiti. Naš zadatak nije samo da ih usmjeravamo i podučavamo, već i da ih saslušamo, razumijemo i pomognemo im da pronađu svoje mjesto u zajednici i društvu.

Vjerujem da je u radu s mladima najvažnije ne izgubiti kontakt s njihovim stvarnim životom. Moramo biti dovoljno blizu da razumijemo njihove izazove, ali i dovoljno mudri da im pomognemo pronaći pravi put. U tome vidim i veliku odgovornost i posebnu ljepotu imamskog poziva.

O džematu

Kada je džemat nastao i kako je sve počelo?

Džemat Halmstad nastao je prije 28 godina, zahvaljujući želji, entuzijazmu i predanosti ljudi koji su prepoznali koliko je važno imati svoje mjesto okupljanja daleko od domovine. Nisu željeli samo osnovati džemat, već stvoriti prostor u kojem će se naš narod okupljati, čuvati svoju vjeru, tradiciju i bosanski jezik te zajedno graditi budućnost za sebe i generacije koje dolaze.

Kada danas pogledamo ono što imamo, ne smijemo zaboraviti ljude koji su napravili prve korake i uložili svoje vrijeme, trud i ljubav. Njihov rad i odricanje temelj su na kojem počivaju naš džemat i Islamska zajednica u Švedskoj.

Zahvaljujući takvim ljudima, danas imamo džemate širom Švedske, čija je uloga mnogo šira od samog vjerskog života. Oni su mjesta susreta, pripadnosti, međusobne podrške i očuvanja našeg identiteta. Naša je odgovornost da čuvamo ono što su prethodne generacije izgradile, da osnažujemo našu Zajednicu i da mladima ostavimo čvrste temelje na kojima će nastaviti graditi svoju budućnost.

Za mene džemat nije samo prostor u kojem se okupljamo, već zajednica ljudi, uspomena, vrijednosti i generacija koje povezuje ista želja: da sačuvamo ono što jesmo, a istovremeno budemo aktivan i vrijedan dio društva u kojem živimo.

Koliko vas je danas i odakle sve ljudi dolaze?

Danas naš džemat broji 583 člana, odnosno blizu 400 porodica. Ljudi dolaze iz različitih krajeva svijeta, prvenstveno s prostora Balkana. Tu su, prije svega, Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka, ali i naša braća i sestre s Kosova, iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Albanije, Turske, Pakistana, Indije i Afganistana.

Ta raznolikost naš je džemat učinila bogatijim. Bez obzira na različito porijeklo, jezik i tradiciju, okuplja nas vjera, međusobno poštovanje i želja da gradimo zajednicu u kojoj će se svako osjećati prihvaćeno i dobrodošlo.

Gdje se okupljate?

Okupljamo se u iznajmljenom prostoru koji nam pruža odlične uslove za rad i aktivnosti. Ono što nas posebno raduje jeste to što naš džemat raste, što se sve više ljudi uključuje u naše aktivnosti i što su nam potrebe sve veće. Polako, ali sigurno, prerastamo prostor u kojem djelujemo.

Zato nam je jedan od najvažnijih ciljeva da u skorijoj budućnosti riješimo pitanje vlastitog objekta koji bi odgovarao potrebama našeg džemata. Želimo prostor koji će biti mnogo više od mjesta za obavljanje vjerskih obreda: mjesto koje okuplja sve generacije, mjesto susreta, druženja, obrazovanja i očuvanja naše vjere, tradicije i jezika. Mjesto u kojem će se najmlađi osjećati kao kod kuće, mladi pronaći svoje mjesto, a stariji imati priliku za druženje i zajedništvo.

Vjerujemo da bi vlastiti objekat bio veliki iskorak za naš džemat i važan temelj za njegov daljnji razvoj i budućnost generacija koje dolaze.

Život džemata

Šta se kod vas dešava tokom jedne obične sedmice?

Nastojimo aktivnostima obuhvatiti sve generacije. Tokom radne sedmice organiziramo dnevne namaze u džamiji, a mektebska nastava održava se vikendom, prema planu i programu Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj.

Posebnu pažnju posvećujemo omladini. Ove godine pokrenuli smo Omladinski mekteb: subotom navečer planiramo druženja s mladima, razgovore o temama koje ih zanimaju i zajedničko osmišljavanje aktivnosti prema njihovim potrebama i interesovanjima. Tu su, naravno, i druženja BEMUF-a, koja su važan dio okupljanja i povezivanja naše omladine.

Aktivne su i naše džematlijke, koje prema svojim potrebama i interesovanjima organiziraju različite programe i druženja za žene.

U okviru projekta „Putevima dobra“ organiziramo predavanja i tribine i nastojimo dovesti eminentne predavače koji će svojim znanjem i iskustvom obogatiti naš džemat. Kada to nije moguće, ulogu predavača preuzimam i sam, kao lokalni imam. Tokom godine organiziramo i promocije knjiga, mevlude i različite prigodne programe.

Naš cilj je da džamija i džemat budu mnogo više od mjesta na kojem se klanja namaz: prostor susreta, učenja, razgovora, međusobne podrške i zajedničkog odrastanja, u kojem će svaka generacija pronaći nešto za sebe i osjećati se kao dio naše zajednice.

Trenuci koji se pamte

Postoji li neki događaj ili trenutak koji posebno pamtite?

Posebno pamtim svoj prvi ramazan u Švedskoj, 2023. godine. Bila je to posebna godina za mene, jer sam prvi put nakon dugo, dugo vremena ramazan dočekao i proveo izvan Bosne i Hercegovine. Iskreno, u početku je postojala određena bojazan, jer je ramazan u Bosni nešto na šta sam navikao cijeli život, sa svim njegovim posebnostima, mirisima, običajima i atmosferom.

Ipak, vrlo brzo sam shvatio da, kada je riječ o životu i pozivu imama, hatiba i muallima, nema suštinske razlike u tome obavlja li čovjek svoju misiju u Bosni i Hercegovini ili kilometrima daleko od domovine. Ljubav prema vjeri, ljudima i džematu ne poznaje granice. Imam običaj kazati da sve što moja Šarena džamija u Travniku ima od ramazanskih aktivnosti imamo i mi ovdje u Halmstadu, ako ne i više.

Uvjerio sam se da je poseban osjećaj dočekati i provesti ramazan u Halmstadu. I ovaj grad, naš džemat i naši ljudi daju ramazanu posebnu čar i mjesto u srcu. Čovjek tada shvati da domovina nije samo mjesto u kojem si rođen i odrastao, nego i mjesto u kojem s ljudima dijeliš vjeru, emocije, radost i zajedništvo.

Zato danas na ramazan u Halmstadu gledam s posebnom zahvalnošću. On mi je pokazao da se ramazanska toplina može osjetiti i daleko od rodnog kraja, a da se ljubav prema Bosni i Hercegovini i njenoj tradiciji može čuvati i prenositi na nove generacije, gdje god živjeli.

Drugi događaj vezan je za Halmstad i švedsko društvo u cjelini. Hallandsposten me je 2025. i 2026. godine uvrstio na Maktlistan, listu 40 najutjecajnijih osoba mlađih od 40 godina u Hallandu. Priznanje je došlo kao rezultat rada u Džematu Halmstad, ali i angažmana u društvu u cjelini.

Za mene je ono imalo posebnu vrijednost. Nakon nešto više od dvije godine u Švedskoj, uz jezičku barijeru, novo okruženje i brojne izazove na početku profesionalnog puta ovdje, dobiti takvo priznanje od švedskog društva zaista je bilo posebno iskustvo. Doživio sam ga kao potvrdu da se trud, predanost i iskrena želja za radom s ljudima prepoznaju, bez obzira na to odakle dolazimo i koliko dugo živimo u nekoj sredini. Bio mi je i veliki podstrek da nastavim raditi još predanije, graditi mostove između ljudi, doprinositi svojoj zajednici i biti dio društva u kojem živimo.

Posebno mi je drago što sam na taj način mogao predstaviti svoj džemat, našu Islamsku zajednicu i vrijednosti koje nastojimo živjeti i promovisati. To priznanje ne doživljavam samo kao lični uspjeh, nego i kao priznanje svim ljudima s kojima sarađujem i koji svojim trudom, povjerenjem i podrškom doprinose našem zajedničkom radu.

Halmstad i Švedska

Kakva je saradnja s lokalnom zajednicom, drugim džematima i švedskim institucijama?

Saradnja s lokalnom zajednicom i švedskim institucijama u Halmstadu je odlična. Ponosan sam na odnose koje smo izgradili, a posebno bih istakao saradnju s Halmstads kommunom, Švedskom crkvom i drugim državnim institucijama, koje podržavaju naš rad. Na toj podršci i međusobnom povjerenju posebno sam zahvalan, jer vjerujem da su dijalog, razumijevanje i zajedničko djelovanje ključni za izgradnju boljeg i otvorenijeg društva.

Saradnja s drugim džematima i Islamskom zajednicom prirodan je i važan dio našeg djelovanja. Nastojimo jedni drugima biti podrška, dijeliti iskustva i zajednički raditi na očuvanju naše vjere, tradicije, jezika i zajedništva. Ponosan sam što njegujemo takve odnose, jer vjerujem da nas međusobna podrška i saradnja čine snažnijim i omogućavaju nam da zajedno ostvarimo mnogo više.

Planovi

Koji su planovi džemata za naredne godine i šta vam je najpotrebnije?

Želimo da svojim radom okupljamo što više ljudi u našim prostorijama, da uključimo što više članova u život džemata i da budemo aktivan i prepoznatljiv dio društva u Halmstadu, promovirajući pozitivne vrijednosti, međusobno razumijevanje, zajedništvo i solidarnost.

Posebno bih istakao jedan generacijski projekat: rješavanje pitanja našeg vakufskog objekta. To je, ako Bog da, naš prioritet u skorijoj budućnosti, jer želimo stvoriti trajnu osnovu za buduće generacije. Cilj nam nije samo osigurati prostor za današnje potrebe, već izgraditi nešto što će ostati našoj djeci i unucima: mjesto okupljanja, vjere, odgoja, kulture i očuvanja našeg identiteta.

Za to su nam najpotrebniji jedinstvo, podrška i aktivno učešće naših džematlija, ali i prijatelja i svih koji prepoznaju značaj našeg rada. Vjerujem da zajedničkim trudom, iskrenom namjerom i međusobnom podrškom možemo ostvariti mnogo toga, ako Bog da.

Za kraj

Koji ajet ili hadis biste izdvojili?

Poseban utisak na mene ostavlja ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže:

„Reci: ‚O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Božiju milost! Bog će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.‘“

Kur’an, ez-Zumer, 53

U ovom ajetu vidim neizmjernu širinu Božije milosti, Njegovu dobrotu i ljubav prema čovjeku. Posebno me dotiče to što se Uzvišeni obraća upravo onima koji su se prema sebi ogriješili, koji su pogriješili, posrnuli ili se udaljili od Njega, i poziva ih da ne gube nadu u Njegovu milost.

Ovaj ajet je moj životni moto i poruka koju nastojim živjeti i često prenositi džematlijama. U imamskom radu susrećem ljude s različitim životnim pričama, iskušenjima, brigama i teretima koje nose u sebi. Zato smatram da je važno ljudima uvijek iznova govoriti da nijedna greška ne treba biti razlog da čovjek izgubi nadu u Božiju milost i da nikada nije kasno vratiti se svome Gospodaru.

Vjerujem da je jedna od najvažnijih zadaća imama upravo to da ljudima, pored vjerskih obaveza i odgovornosti, približi Božiju milost, probudi nadu u njihovim srcima i podsjeti ih da vrata pokajanja ostaju otvorena. Koliko god čovjek pogriješio, ne smije zaboraviti da je Božija milost veća od njegovih grijeha.

Nikada ne smijemo ljudima zatvarati vrata nade koja im je Bog Svojom milošću ostavio otvorenim.

Šta biste poručili džematlijama širom Švedske?

Poručio bih džematlijama širom Švedske da čuvamo naše džemate i našu Zajednicu, jer su oni mnogo više od mjesta na kojima se okupljamo i obavljamo vjerske obaveze. Oni su naši domovi, mjesta susreta, zajedništva, odgoja naše djece i očuvanja našeg jezika, tradicije i identiteta.

Posebno bih naglasio važnost jedinstva, bez obzira na naše različitosti, različite poglede i različita razumijevanja određenih situacija u kojima se ponekad nađemo. Ne moramo svi misliti isto, niti sve stvari razumijevati na isti način. U toj različitosti vidim bogatstvo naše Zajednice, pod uslovom da nas ne udaljava jedne od drugih, već da nas uči međusobnom poštovanju, razumijevanju i uvažavanju.

Naši džemati nisu nastali preko noći. U njih je utkano mnogo truda, odricanja, ljubavi i požrtvovanosti naših prethodnika. Mnogo je znoja proliveno, mnogo vremena poklonjeno i mnogo toga žrtvovano da bismo danas imali ono što imamo. Nažalost, često nismo ni svjesni koliko je truda bilo potrebno da se izgrade i očuvaju naši džemati.

Zato je naša obaveza da to naslijeđe čuvamo, unapređujemo i ostavimo budućim generacijama. Zajednica nije samo odgovornost imama ili džematskih odbora, već svih nas. Svako od nas ima svoju ulogu i svako može doprinijeti da naši džemati budu još snažniji, otvoreniji i bliži ljudima.

Čuvajmo jedni druge, čuvajmo naše džemate i našu Zajednicu. Ono što su generacije prije nas gradile s ljubavlju i odricanjem, mi imamo odgovornost da s istom tom ljubavlju sačuvamo, a budućim generacijama ostavimo još snažnije i bolje.

U serijalu „Priče iz Zajednice“ imami, džemati, komisije i odjeli IZBUŠ-a govore o svom radu svojim riječima. Odgovore je napisao Ajdin-ef. Terzić, imam Džemata Halmstad. Stavovi izneseni u intervjuu su stavovi sagovornika.

Fotografije: Džemat Halmstad