Pročitano: 47
Hvala Allahu, Koji nas je na Pravi put izveo, jer mi ne bismo bili na Pravome putu da nas On nije uputio i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., donosioca radosne vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruje.
Draga braćo i poštovane sestre!
Navršavaju se trideset i tri godine od stravičnih zločina s obilježjima genocida koji su počinjeni početkom ljeta 1992. godine u gradovima i općinama doline rijeke Sane. Ovi zločini su po svojoj težini ostavili dubok trag, ne samo zbog svoje surovosti nego i zbog činjenice da su se desili na samom početku rata kada je srpska vojska, uz podršku lokalnih struktura, izvodila nenaoružane i nevine civile iz njihovih domova: muškarce, žene, pa čak i djecu. Mnogi su potom odvodeni na stratišta ili ubijani ispred svojih kuća, dok su cijele porodice zbrisane i to često rukom komšija s kojima su godinama dijelili svakodnevni život.
Ovi događaji ne predstavljaju samo lokalnu tragediju, već su bili uvod u širi, organizirani obrazac sistematskih zločina koji su se potom proširili širom Bosanske krajine i na kraju genocidom u Srebrenici. Bili su to dani kada je zlo počelo da se sije planski, s jasnom namjerom i bez ikakve milosti, dani kada je bilo nužno odlučno reagirati. Postavlja se pitanje ko je tada trebao reagirati. Međunarodna zajednica, kao i mnogo puta prije i poslije, pokazala se sporom, nezainteresiranom i slijepom na znakove genocida koji se odvijao nad jednim narodom. Nije imala ni volje ni hrabrosti da prepozna i zaustavi zločinačku namjeru dok je to još bilo moguće.
Mi, Bošnjaci, smo često zaboravljali ono što nam se kroz historiju dešavalo. Uvjerili smo sebe da nam se ne može ništa loše dogoditi jer smo uvijek bili otvoreni i dobronamjerni prema drugima. U toj zabludi, zaboravljajući svoj identitet, često smo pokušavali da se prilagodimo drugima i slijedimo tuđe puteve, ne znajući ili zaboravljajući da se upravo u Allahovoj Knjizi, Kur'anu nalaze odgovori i lekcije koje su nam potrebne u svakom vremenu.
Jer kao i uvijek, ni tada, a ni danas, nema spasa, nema izlaza i nema istinskog rješenja osim u povratku Kur’anu, njegovim riječima i porukama.
Allah, dž.š., kaže:يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ لَا تَتَّخِذُوا۟ عَدُوِّى وَعَدُوَّكُمْ أَوْلِيَآءَ تُلْقُونَ إِلَيْهِم بِٱلْمَوَدَّةِ وَقَدْ كَفَرُوا۟ بِمَا جَآءَكُم مِّنَ ٱلْحقَ
„O vi koji vjerujete! Ne uzimajte neprijatelje Moje i neprijatelje vaše za prijatelje; i ljubav im ne poklanjajte – oni poriču Istinu koja vam dolazi.“
Ovaj početni ajet šezdesete sure Kur'ana govori nam o jednoj opasnoj situaciji i jednom ozbiljnom propustu koji može imati teške posljedice po vjeru i pripadnike muslimanske zajednice. Allah nas podsjeća da povjerenje ne možemo dati onima koji negiraju dragog Boga i koji su neprijatelji istinskim vjernicima. On nas upozorava da svaki napor i trud koji ulažemo mora imati za cilj Allahovo zadovoljstvo i da svrha djelovanja ne smije biti materijalni interes. Ovo je veliko upozorenje da s onima koji negiraju jednu vjeru, jedan narod, jedan jezik, koji protjeruju vjernike i bore se protiv istine, ne možemo imati prijateljske odnose niti povjerenje. Opisujući Svoje neprijatelje, u nastavku ovog ajeta, Gospodar kaže:
يُخْرِجُونَ ٱلرَّسُولَ وَإِيَّاكُمْ ۙ أَن تُؤْمِنُوا۟ بِٱللَّهِ رَبِّكُمْ
„Izgone Poslanika i vas samo zato što u Allaha, Gospodara vašeg, vjerujete.“ (El-Mumtehine, 1)
Ove riječi otkrivaju dubinu njihove mržnje. Razlog progona nije bio nikakav prijestup, već isključivo pripadnost vjeri, što je bio jasan znak njihove namjere da se bore protiv imana i vjernika.
Draga braćo,
Islam nas uči da vjernik mora imati definirane granice. Njegov identitet, norme ponašanja i djelovanja trebaju biti utemeljeni na onoj istini s kojom je došla Božija objava. Tolerancija prema drugima pa i onima koji ne dijele našu vjeru dio je islamskog učenja i međureligijskog suživota, ali ta tolerancija i razumijevanje ne smije prerasti u prijateljstvo i podanički mentalit prema onima koji su neprijateljski usmjereni prema našoj vjeri i našoj domovini.
Malo je naroda i država koji su prošli kroz tako teška iskušenja i pokušaje potpunog uništenja kao što je to doživjela Bosna i Hercegovina devedesetih i Palestina danas. U trenucima kada vas svi napuste, kada nestane podrške i pravednosti, ostaje samo jedna nada, a to je da se pouzdamo u Gospodara svjetova.
Tada postajemo istinski svjesni da nas samo duboka i iskrena vjera može sačuvati, da nas ona drži uspravnim i čvrstim kada sve drugo nestane.
Kaže Allah, dž.š,:
مَآ أَصَابَ مِن مُّصِيبَةٍ إِلَّا بِإِذْنِ ٱللَّهِ ۗ وَمَن يُؤْمِنۢ بِٱللَّهِ يَهْدِ قَلْبَهُۥ ۚ وَٱللَّهُ بِكُلِّ شَىْءٍ عَلِيمٌۭ
„Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.“ (Et-Tegabun, 11)
Značenje riječi da će Allah, dž.š., uputiti srce onoga koji vjeruje jeste da će mu dati smirenje i strpljenje u nevolji, snagu da prebrodi teškoću i prihvati Allahovu odredbu, te da će mu, na kraju, podariti spoznaju i razumijevanje dubljeg smisla iskušenja.
Upravo u vjeri naše majke su pronalazile snagu da prežive i nadu da se podignu nakon svega što im se desilo. Jedna od njih je i majka Hava, iz Zecova kod Prijedora, koja je poput mnogih bošnjačkih majki živjela skroman i dostojanstven život sa svojom porodicom. U julu 1992. godine, pripadnici tadašnje Vojske RS mučki su joj ubili šest sinova i muža, samo zato što su bili muslimani. Tog dana ih je posljednji put vidjela kako ih odvode niz lokalni put. Pronašla ih je nakon rata u Tomašici, najvećoj grobnici u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Ovo je samo jedan u nizu stotina zločina i kulminacija zločinačke ideologije. Ako zaista želimo da se zločin ne ponovi, moramo spriječiti njegov uzrok. A uzrok je upravo ta katilska ideologija čiji je cilj bio uništiti sve što je drugačije: sve što je bošnjačko, sve što je muslimansko.
Draga braćo,
20. juli je simbol stradanja Bošnjaka na području Prijedora, Kozarca i šire regije Bosanske krajine. Ne zaboravimo da je samo na području općine Prijedor ubijeno 3.176 osoba.
U nedjelju, 20. jula, klanjat ćemo dženazu i u kabur spustiti sedam šehida. Pozivam vas da prisustvujete njihovoj dženazi te da se dovom oprostimo od naše nepravedno ubijene braće. Molim Allaha da se smiluje svim šehidima i da ih uvede u obećani dženet. Amin!
Prijedor/Kozarac, 20. jula 2025. godine
