Pročitano: 177
Hutba povodom godišnjice teških zločina s elementima genocida na području općine Prijedor i doline Sane
(Sjećanje na 20. juli ‘92.)
Hvaljen neka je Uzvišeni Allah, Koji nas je na Pravi put izveo, jer mi ne bismo bili na Pravome putu da nas Allah nije uputio. Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., donosioca radosne Vijesti, onog koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegova vjeruje.
Draga braćo i poštovane sestre!
Mjesec juli je mjesec strašnih zločina koji su se dešavali tokom rata na području cijele Bosne i Hercegovine. Iako su se zločini dešavali tokom cijeloga rata, ipak, ovaj mjesec je obilježio dva najveća stradanja Bošnjaka. Prvi 1992. godine kada su se desili teški zločini s elementima genocida na području općine Prijedor i doline Sane; i drugi zločin – genocid 11. jula 1995. u Srebrenici.
Prema popisu stanovništva od 1991. godine Bošnjaci su bili većinski narod na području Prijedora i sanske doline. U pripremljenom projektu uništenja jednog naroda, već sredinom 1991. dolaze pripradnici JNA i rezervisti koji naoružavaju pripadnike srpskog naroda te tako naoružani pruzimaju vlast, a zatim sistematski kreću s uništenjem nesrpskog stanovništva. To što su svi zločini u cijeloj Bosni i Hercegovini na identičan način počinjeni kazuje da je jedan idejni projektant tog zločina.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zaključio je da je samovoljno preuzimanje svih funkcija u Prijedoru bio nezakonit puč, koji je planiran i koordiniran kroz duže razdoblje kako bi se stvorila čista srpska općina.
Mnogi Bošnjaci su ubijeni kod svojih kuća naivno vjerujući da im se ništa ne može desiti jer nikome ništa nažao nisu učinili. Ono što je Radio Prijedor objavio 31. maja bio je uvod u sve ono što će kasnije uslijediti. U saopštenju se narađuje Bošnjacima i Hrvatima da moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. Ovaj čin je sasvim jasno govorio o genocidnoj namjeri zločinaca: imali su plan da obilježe jednu zajednicu koju treba potpuno uništiti. Poniženja i zlostavljanja Bošnjaka nastavljena su u koncentracionim logorima gdje su svakodnevno isljeđivani, mučeni i ubijani.
Ove godine 20. jula, koji se obilježava kao dan stradanja Bošnjaka Prijedora i doline Sane, dolazi na prvi dan Kurban-bajrama. To nas podsjeća na žrtvu koju je Božiji poslanik Ibrahim, a.s., podnio na putu istine od strane nevjerničkog naroda. Iz obijesti što je Ibrahim bio drugačiji od njih i što je vjerovao u jednog Allaha, naredili su da se naloži jedna ogromna lomača da bi spalili Ibrahima. Okupili su se da ga na najsuroviji način kazne tako što će ga živoga spaliti.
“Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!” (El-Enbija, 68)
Mnogi Bošnjaci su prošli Ibrahimove muke. Zločinci u svakom vremenu, inspirirani mržnjom, čine slična zlodjela. Kada su vidjeli naočigled da je Allah spasio Ibrahima time što je naredio vatri da bude hladna i spasonosna za njega, oni su i dalje ustrajavali u nevjerstvu i zločinu.
Kako je Ibrahim, a.s., protjeran iz svoga mjesta, tako su hiljade Bošnjaka u tim vrućim ljetnim danima napuštali svoje kuće i odlazili u muhadžirluk. Zločinci su znali da se mnogi nikada više neće vratiti.
Nakon 29 godina od stradanja Bošnjaka Bosanske krajine, ne možemo očekivati da će se zločinci pokajati. Trebamo izgraditi kulturu sjećanja na svu našu braću i sestre koji su nevino stradali.
Kur'an, a.š., u suri El-Burudž slične događaje opisuje riječima:
وَمَا نَقَمُوا۟ مِنْهُمْ إِلَّآ أَن يُؤْمِنُوا۟ بِٱللَّهِ ٱلْعَزِيزِ ٱلْحَمِيد
ٱلَّذِى لَهُۥ مُلْكُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ ۚ وَٱللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍۢ شَهِيدٌ
إِنَّ ٱلَّذِينَ فَتَنُوا۟ ٱلْمُؤْمِنِينَ وَٱلْمُؤْمِنَٰتِ ثُمَّ لَمْ يَتُوبُوا۟ فَلَهُمْ عَذَابُ جَهَنَّمَ وَلَهُمْ عَذَابُ ٱلْحَرِيقِ
“A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, – a Allah je svemu Svjedok.
One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali – čeka patnja u
džehennemu i isto tako prženje u ognju.” (El- Burudž, 7-10)
Naša je zadaća da čitamo kur'anske poruke i usmjerenja i da učimo iz primjera Ibrahima i njegovog sina Ismaila, a.s. Vrhunac pokornosti i poslušnosti pokazao nam je Ismail, a.s., koji je bio spreman na žrtvu nakon sna kojeg je usnio njegov otac. Allah je njegovu žrtvu zamijenio s velikim kurbanom! Tek onda kada budemo spremni na žrtvu radi istine i viših vrijednosti i kada budemo spremni dati prednost zajednici nad svojim ličnim interesima, Allah će nas obilno nagraditi. Od naše omladine danas rijetko možemo čuti riječi Ismaila, a.s., upućene svome ocu Ibrahimu, a.s.:
„O, oče moj“, reče, „onako kako ti se naređuje, postupi. Vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.“
Draga braćo!
Elementarno pravo svakog čovjeka je pravo na život, a to pravo naša braća 1992. nisu imali. Pored toga što nisu imali pravo na život, oni nisu imali pravo ni na dostojanstven ukop. Čekali su 29 godina da im se klanja dženaza. Ovom hutbom sjećamo se svih ubijenih muslimana i muslimanki – ljudi, žena i djece, koja nikome nisu zlo učinili. Samo u općini Prijedor ubijeno je 3.176 osoba. U utorak, 20. jula, prvi dan Kurban-bajrama bit će ukopano 12 šehida. Pozivam vas da dođete i klanjate dženazu našoj nepravedno ubijenoj braći.
Molim Allaha Svevišnjeg da ih uvede u džennet, a mi da ih se sjećamo do Sudnjega dana.
Allahu dragi, Ti nam podari takvaluk i očisti naše duše. Ti si naš Zaštitnik i Prijatelj.
Ukaži nam Svoju milost, kao što si je ukazao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj.
Zaista si Ti hvaljen i slavljen! Tebi pripada svaka hvala!
