Ovakav početak života ne čini čovjeka dostojnim kandidatom da se uzdiže i hvališe sobom, jer je veličina samo Allahovo pravo. Također, kraj kojem čovjek ide, isto tako ga ne čini dostojnim da se hvališe i oholi, jer ga čeka smrt i proživljenje. U trenucima kada melek smrti uzima duše vladarima, kraljevima i velikanima, svi postaju sićušni i nemoćni; kaju se i žale što život nisu proveli drugačije. Allahov Poslanik, a.s., je poslan kao rob i poslanik. Došao je iskorijeniti sve forme lažnih uzdizanja i veličanja, laskavih titula i svojstava koje ljudi obmanuti imetkom, popularnošću, vlašću i položajem pripisuju sami sebi. Poslanik, a.s.  je došao odbaciti sve vidljive i skrivene idole, zavodljive  forme koje čovjeka izvode iz njegove ljudske prirode.

Koliko god čovjek uživao u Allahovim blagodatima, u zdravlju, nafaki, vlasti i svemu onome što mu je Allah dao, ne smije ga savladati nemar. Ne smije dozvoliti da ga manje značajne stvari odvrate od suštine radi koje je stvoren i kojoj će se vratiti. Naša usmjerenost ka Dunjaluku, bilo to nešto malo ili veliko, prepreka je između nas i budućeg svijeta koja zaklanja i muti naš pogled od jasne vizije Istine. Kada usljed dunjalučkog sjaja i magije njegovog zova zavolimo ovaj svijet više od Ahireta naši pogledi i umovi budu sakriveni od Božije milosti.

Zbog toga je Poslanik, a.s. , kazao: ,,U Džennet neće ući niko ko u svome srcu bude imao koliko atom oholosti.“ Neki čovjek je, čuvši to, rekao: ,,Allahov Poslaniče, svako voli obući lijepu odjeću i obuću.“  Poslanik, a. s., mu odgovori: ,,Doista je Allah lijep i voli ljepotu, a oholost je odbacivanje istine i potcjenjivanje ljudi.“

Poslanik, s.a.v.s., je ovdje definirao oholost kao odbacivanje i negiranje istine, uz potcjenjivanje onoga ko je promovira i donosi. Odbacivanje istine je njeno neprihvatanje i zanemarivanje samo zbog toga  što je govori neko drugi, neko od koga nam je teško čuti i prihvatiti istinu. Nastojimo monopolizirati istinu i prisvojiti je samo za sebe.  Kao da niko drugi, osim nas, ne može govoriti i predočiti ono što je tačno i istinito.

Ovaj hadis nam govori i o potrebi da izgrađujemo osjećaj za lijepo jer Allah je lijep i voli ljepotu.  Islam nas je i teorijski i praktično podučio da vodimo računa o izgledu i ljepoti. Mnogo je šerijatskih tekstova koji ističu važnost lijepog; od ljepote u ličnom i vanjskom smislu do ljepote u ophođenju i estetike u intimnom i porodičnom, ali i javnom životu i okruženju.  Lijepo ne smije ostati samo aptraktni pojam. Lijepo se mora primjetiti i odraziti na čovjeku. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ,,Allah voli vidjeti tragove Svojih blagodati na Svome robu.“

Allahov Poslanik, a.s.,  je petkom i prilikom prijema delegacija oblačio posebnu odjeću i to je preporučio svojim sljedbenicima. Dozvoljeno je oblačiti odjeću našeg podneblja sve dok ta odjeća nije u suprotnosti sa šerijatom. Odjeća ne smije biti tijesna, kratka i prozirna.

Mnogi muslimani danas ne vode dovoljno brige o vanjskom izgledu i urednosti. Ne mare za estetskim standardima. Ne obaziru se na to da je ljepota Božiji sifat  i da On voli  manifestacije lijepog. Primjećujemo i trendove oponašanja drugih kultura u načinu odijevanja. Odjeća je simbol kulture i nacionalnog identiteta. Preko odjeće komuniciramo sa drugima, integrišemo se i uključujemo u društvo u kojem živimo i u prilici smo ostaviti snažniji dojam i imati više uspjeha u promoviranju naših duhovnih vrijednosti. Izborom adekvatne odjeće, društvo u kojem se kreće neće imati osjećaj da je taj pojedinac stranac, neko ko je došao s neke druge planete. Izborom odjeće nesvjesno možemo poslati poruku da umjesto susreta i komunikacije biramo barijere i izolaciju.

Osuda oholosti i pohvala lijepog u istom hadisu šalje nam poruku da je umijeće vjernika ustrajati u duhovnoj i moralnoj izgradnji i estetskom odgoju. Duhovna vrlina i vanjska ljepota idu ruku pod ruku. Zanemariti jedno od toga znači biti lišen tragova Božije milosti.

(Preuzeto sa Portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)

Poštovane sestre i braćo,

Danas je 29. rebiu-l-ahir 1446. hidžretske godine. Stravične scene sa poplava u našoj domovini polako blijede. Tome doprinosi i saznanje da je naš narod još jednom pokazao veliko srce i spremnost da pomogne. Kao i uvijek do sada, naša Zajednica ovdje u Švedskoj među najuspješnijim je zajednicama u dijaspori po rezultatu akcije za prikupljanje pomoći stradalim u poplavama. Sa jučerašnjim datumom prikupljeno je preko 700 000 kruna, iako svi džemati još nisu prebacili prikupljena sredstva, a, ako dodamo da i Merhamet Švedske vodi akciju, ukupna cifra prikupljenih sredstava je puno veća.
Stoga, jedno veliko hvala našim dobrim ljudima i dova Gospodaru svjetova da primi naša dobra djela i nagradi najljepšom nagradom.

Ovih dana, nažalost, uzdrmala nas je i još jedna teška vijest. Vijest je to da je u Bosanskoj Krupi maloljetnik ubio jednog policajca, a ranio drugog. Svjedoci smo i ovdje sličnih događaja. Pitamo se: u kakvom to svijetu živimo? Šta se to dešava oko nas? Jesmo li svjesni opasnosti kojima su izložena naša djeca?
Zato danas sve nas upozoravamo na te opasnosti.

U 14. i 15. ajetu sure Et-Tegabun Allah, dž.š., kaže:
,,O vi koji vjerujete, među vašim supružnicima i vašom djecom, uistinu, ima vaših neprijatelja, pa ih se čuvajte, ali i ako pokažete milost, zažmirite i oprostite, pa i Bog mnogo prašta i jako je milostiv. Vaša imanja i vaša djeca su samo iskušenje, a Božija je nagrada golema.”

Nekad smo se plašili s kim će nam dijete izaći, odnosno, ko mu je društvo. Danas dijete ne mora nigdje izlaziti da bi bilo u lošem društvu, jer mu na internetu, u virtualnom svijetu, prijete brojne opasnosti.
Nove generacije mladih sve manje komuniciraju i provode vrijeme sa roditeljima, nanama i dedama. S obzirom da mnogi od njih žive u gradovima, nedovoljno borave u prirodi. Zatvoreni među četiri zida, većinu vremena provode sami. Njihovo društvo čine Facebook, Instagram, You tube platforme na kojima im, a da toga uopće nisu svjesni, ispiraju mozak i truju srce raznorazni ribari ljudskih duša. Osjetila su im zarobljena. Savjeti koje mladima upućuju roditelji, učitelji i muallimi teško dopiru do njihove svijesti i u njihovim očima prave vrijednosti života izgledaju apstraktno i nedokučivo. Jednostavni recepti za slavu i brz uspjeh koje im serviraju influenseri zvuče spasonosno i primamljivo.
Mladi sve više gube realnu sliku o životu. Ne mogu da uvide šta su zakonitosti i prioriteti života, a šta su pusti snovi, mašta i iluzije. Ne čudi što brzo gube motivaciju, strpljenje i samopouzdanje. Zanose se snovima da za mrvicu slave i popularnosit vrijedi žrtvovati mladost, stid, moral i sve druge vrline koje od postanka svijeta ljudima pomažu da žive časno i dostojanstveno.
Lahko je, ali potpuno naivno i pogrešno, krivicu za stanje u društvu pronalaziti samo kod maloljetnih prestupnika i počinilaca krivičnih djela.
Društvo, kao uostalom i čitava savremena civilizacija, nespremna je za samoobračun i priznanje vlastite krivice. Sistemski i uz naše saučesništvo urušava se temeljna institucija društva – porodica.
Muškarci i žene izjednačili su se u pravima, ali su izgubili autoritet oca i majke. Poboljšali su materijalni standard i izgradili profesionalnu karijeru, ali su taj napredak platitli praznim domom i otuđenošću od djece. Unaprijedili smo sredstva komuniciranja, ali, stječemo dojam da sa svima više i ozbiljnije komuniciramo nego sa onima sa kojima živimo pod istim krovom. Poremetili smo nužnu ravnotežu između dužnosti i prava, tako da roditelji više ne uviđaju kolike su opasnosti od epidemije popustljivog odgoja. Pristajemo da ispunjavamo sve želje našoj djeci i mladima. Držimo našu djecu podalje od svake neugodnosti, jer želimo da budu trenutno zadovoljna. Upravo na taj utopijski obrazac ispunjavanja svih želja upozorava nas Allah, dž.š:
أَ”Ili, možda, mislite da čovjeku sve što poželi pripada!” (En-Nedžm, 24)

Uzroci krize naše porodice i odgoja mladih mnogo su dublji i složeniji od dijagnoza koje svakodnevno slušamo. Nije samo zakazao sistem niti će adekvatna zakonska rješenja biti dovoljna da se suzbije nasilje i izgradi zdravo društvo.
Sve dok se u našoj preovlađujućoj filozofiji života bude više isticala moda i fizička ljepota od lijepog odgoja i ponašanja, sve dok se materijalni uspjeh i potrošački stil života bude slavio više od skromnosti i međusobnog pomaganja i sve dok našoj djeci budemo savjetovali da je za lični uspjeh i karijeru dozvoljeno prekršiti svaki moralni princip, naša borba za odgoj mladih i zdravo društvo ostaće mrtvo slovo na papiru.
Što duže zatvaramo oči nad činjenicom da je naš sistem vrijednosti poremećen i da i nama roditeljima nedostaju vrline koje se ne mogu nadoknaditi nikakvim savjetima i frazama, sve ćemo biti udaljeniji od rješenja problema koji nas muče.
Hasan el Basri je govorio: ,,Ako primjetiš u svog djeteta ono što mrziš, učini pokajanje Allahu, dž.š., i zatraži Njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije počinio.“

Zato, braćo i sestre, provodimo više vremena s našom djecom. Neka ona pronađu sigurnost u porodičnom okrilju u kojem smo i sami odrastali. Tu će usvojiti sve ono što im nedostaje i što će moći drugima dati: ljubav, strpljivost, saosjećanje, poštovanje. Pokažimo im vlastitim primjerom da se uspjeh ne mjeri novcem nego savjesnim i poštenim radom, da se snaga ne pokazuje silom i mišićima nego praštanjem i saosjećanjem s drugima, da se do ostvarenja životnih ciljeva ne stiže objavljivanjem statusa na društvenim mrežama već trudom, marljivošću i upornošću.
Iskoristimo i MEKTEB! Šaljimo svoju djecu i omladinu, jer će tu, pod budnim okom naših imama i muallima, dobiti potrebna i korisna znanja i biti zaštićeni od štetnih.

Gospodaru naš, podari nam u supružnicima našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!

Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 1.11.2024.

Poštovana braćo i sestre!

Danas su tri sedmice od stravičnih poplava u našoj domovini. Neke prizore, teško ćemo ikada zaboraviti. Vrijeme, međutim, neumitno teče dalje. Strašne slike sa poplava donekle su ublažene reakcijom dobrih ljudi nakon toga. Ovdje kod nas u Islamskoj zajednici još jednom smo pokazali veliko srce. Iako je akcija za prikupljanje pomoći stradalima još u toku, već smo se približili rekordnom rezultatu u nekoj od naših akcija.
U ovoj današnjoj hutbi želimo odati priznanje našim dobrim ljudima, ali i upozoriti da je šteta toliko velika da koliko god skupimo, bit će to kap u moru u odnosu na ono što je potrebno.
Zato još jednom apeliramo na našu savjest da dodatno pomognemo. Mi smo uglavnom, hvala dragom Bogu, u izobilju. Dio tog našeg izobilja nekome će mnogo značiti, a nama će to unijeti bereket u naše živote.

U tom smislu, podsjećamo na riječi Allaha, dž.š:

„Neka bogat prema bogatstvu svome dijeli, a onaj ko je u oskudici – prema tome koliko mu je Bog dao, jer Bog ne zadužuje nikog više nego što mu je dao; Bog će, sigurno, poslije teškoće, olakšanje dati.“ (Et-Talak, 7)

Nadalje u 7. ajetu sure Muhamed Gospodar svjetova kaže:

„O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vas pomoći i korake vaše učvrstiti.“

A u 7. ajetu sure El-Maide stoji:

„Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu: i budite svjesni Allaha, jer On strašno kažnjava.“

Muhamed, a.s., je rekao:

„Ko otkloni od vjernika neku od dunjalučkih nedaća, Allah, dž.š., će od njega otkloniti neku od ahiretskih nedaća. Ko olakša onome ko je u teškoj situaciji, Allah, dž.š., će njemu olakšati na dunjaluku i na ahiretu. Ko sakrije sramotu vjernika, Allah, dž.š., će sakriti njegove sramote na ovom i budućem svijetu. Allah, dž.š., pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu.”

Poslanik, a.s., je još rekao:

„Ko ispuni neku potrebu svome bratu muslimanu, ja ću stajati pored njegove vage, pa, ako ne pretegnu dobra djela, ja ću se za njega zauzimati, a, ako pretegnu, dobro i jeste.“

Braćo i sestre,

Neka su nam uvijek na umu Poslanikove, a.s. riječi:

“Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je kao primjer jednog tijela: kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu se i pridruže u bolu sa nesanicom i groznicom.”

Hutbu završavamo dovom da nam Gospodar svjetova omili činjenje dobrih djela i da nam ih ukabuli.

Amin, ja Rabbe-l-alemin.

Idriz-ef. Karaman,
Norrköping, 25.10.2024.13

Draga braćo i cijenjene sestre!
Sa neizrecivom tugom, strahom i nevjericom ovih dana posmatramo prizore razornih poplava koje su pogodile dijelove naše domovine Bosne i Hercegovine. Silovita vodena bujica koja se, u gluho doba noći, sručila na cijela naselja nezaustavljivo je rušila sve pred sobom. Usljed nezapamćenih poplava i klizišta, život su izgubile cijele porodice. Zbrisana sa lica zemlje lijepa i plodna naselja naše domovine izgledaju jezivo i sablasno. Dok se za nestalim osobama još traga i dok se ulažu nadljudski napori da se u poplavljenim područjima omoguće osnovni uvjeti za život, ohrabruje solidarnost i pomoć koju unesrećenim pružaju državne institucije, humanitarna udruženja, ali i obični građani diljem svijeta.

Vidjeli smo kako nas nesreće ujedinjuju u dobročinstvu i solidarnosti. Kao da moramo doživjeti nesreće i kataklizme da bi pokazali onu ljepšu, ljudsku stranu našeg bića koju, u mirnim danima i spokojnim vremenima, ponekad sakrivamo i od sebe i od drugih?!

Preživjelima smo dužni pružiti bratsku nesebičnu pomoć i utjehu. Ako ih uvjerimo da nisu prepušteni sami sebi, ublažit ćemo im osjećaj beznađa i bespomoćnosti. Od državnih institucija očekujemo da planski pristupi saniranju šteta i obnovi porušenih kuća. Posebno je važno da porodice ostanu na okupu i da ne dođe do iseljavanja stanovništva.

Draga braćo i poštovane majke i setre!
Božijim određenjem vjernicima su u Kur’anu nagovještena velika iskušenja. Ona su ispiti iskrenosti i snage naše vjere. Musliman mora biti duhovno spreman da sa jakom vjerom i oslanjanjem na Allaha, dž.š., podnese iskušenja koja ga zadese. Sabur u najtežim iskušenjima mogu pokazati jedino oni koji nepokolebljivo vjeruju u povratak Milostivom, kako to i Kur’an kazuje:
وَلَنَبْلُوَنَّكُمْ بِشَيْءٍ مِنَ الْخَوْفِ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِنَ الْاَمْوَالِ وَالْاَنْفُسِ وَالثَّمَرَاتِۜ وَبَشِّرِ الصَّابِرينَۙ. اَلَّذينَ اِذَٓا اَصَابَتْهُمْ مُصيبَةٌۙ قَالُٓوا اِنَّا لِلّٰهِ وَاِنَّٓا اِلَيْهِ رَاجِعُونَۜ
,,Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive. One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.“ (El-Bekare, 155-156.)
Sabur, strpljivost u nedaćama i nevoljama, jedna je od najdragocjenijih vrlina koje čovjek može postići u potpunoj predanosti Bogu. Vrhunac te strpljivosti je da budemo ne samo pomireni, već i zadovoljni onim što je sudbinom određeno, jer Božija Svemoćna odluka ravna svijetom i čovjekom. Ummu Selema, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: ,,Allah će nakon nedaće dati ono što je bolje svakom muslimanu kojeg nedaća zadesi, pa on kaže:
‘Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun.
Allahumme edžirni fi musibeti ve ahlif li hajren minha! –
‘Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.
Allahu, daj mi nagradu u ovoj nedaći i podari mi ono što je bolje!’”

Draga braćo i cijenjene sestre!

Koliko smo ponosni iskazanom solidarnošću sa unesrećenim, toliko i još više, zadivljuje hrabrost stradalnika. Mnogi od njih bili su spremni žrtvovati vlastite živote dok su od utapanja spašavali djecu, roditelje, supružnike, rođake i komšije. Za takvo žrtvovanje u spašavanju samo jednog ljudskog života, po riječima Kur’ana, na Ahiretu slijedi nagrada jednaka spašavanju cijelog čovječanstva.
Iako je nemoguće pronaći riječi utjehe za porodice koje su u poplavama ostale bez svojih najdražih i članova porodice, treba podsjetiti da se u nekim predajama Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s., utopljenicima obećava nagrada šehida.

Molimo Svemogućeg Allaha da se smiluje, oprosti i najljepšim džennetskim nagradama obraduje one koji su izgubili živote u ovim nezapamćenim poplavama, a da njihove članove porodice i bližnje ojača saburom i oslanjanjem na Njega.

Nesreće poput ove trebaju nas prosvijetliti pred spoznajom kako se u jednom kratkom trenutku, u tihim i bezbrižnim noćnim satima, svakome od nas život može potpuno ugasiti ili pretvoriti u najgori košmar. Tada postajemo svjesniji pravih životnih vrijednosti i na svoj život gledamo drugim očima. Do nas dopire eho Božijeg podsjećanja kako ćemo, uprkos svemu što smo na ovom svijetu stekli, na Sudnjem danu pred Bogom kao najveći kapital imati samo čista srca:
,,Tog dana, nikakvo blago a ni sinovi od koristi neće biti, samo će Onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.“ (Eš-Šu’ara’, 88-89.)

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini danas organizira sergiju za pomoć stanovništvu ugroženom i pogođenom u zadnjim poplavama u Bosni i Hercegovini.
Pozivamo vas da svojim dobrovoljnim prilozima pružimo pomoć stanovništvu u poplavljenim područjima i da ih ohrabrimo da prebrode iskušenja kroz koja prolaze.

Milostivi Allahu, otkloni od nas nevolje i odagnaj od nas brigu i tugu. O Vječno Živi i Samoopstojeći, Tvojom milošću Te skrušeno molimo i tražimo od Tebe pomoć, zamijeni teškoće blagostanjem, a uzroke tuge i brige pretvori u izlaz, olakšanje i spas. Amin!

Petak, 11. oktobar 2024. godine

Poštovani vjernici,
El-afije – zaštita ogleda se i u spasu od tereta ljudskih hakova i da sretnemo Allaha, džellešanuhu, na Sudnjem danu a da nas niko od ljudi ne tereti za nepravdu u časti i metku. Neki čovjek napisao je Ibn Omeru, radijallahu anhu: “Pouči me cjelovitom znanju”, pa mu je Ibn Omer, radijallahu anhu, odgovorio: “Znanja je mnogo, a ja ti savjetujem sljedeće: ako možeš da sretneš Allaha olakšanih leđa od muslimanske krvi, gladnog stomaka od muslimanskog imetka, čistog jezika od njihovih časti, držeći se čvrsto njihove zajednice, onda to i učini. Neka je Božiji mir s tobom.”
Razvojem tehnologije i savremenih sredstava komunikacije, povećava se potreba za opreznošću i ustezanjem od svih oblika povrede ljudske časti i dostojanstva. Ko se uspije sačuvati od toga, neka zahvali Allahu, jer nema ništa bolje od selameta – spasa od lošeg mišljenja o drugim ljudima. Milostivi Allah nas u u Kur’anu opominje kako trebamo reagovati na ružne i loše, ali neprovjerene, vijesti koje smutljivci šire o vjernicima:: “Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili” (En-Nur, 12); “Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: ‘Ne dolikuje nam da o tome govorimo’” (En-Nur, 16).
El-afije – zaštita ogleda se i u čuvanju od smutnji. Mikdad ibn Esved, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je sretan onaj ko bude sačuvan smutnje. Zaista je sretan onaj ko bude sačuvan smutnje. Zaista je sretan onaj ko bude sačuvan smutnje. Ko, njome, bude iskušan, i strpi se, blago njemu.”
Propast je da prizivaš iskušenje, a Allah te sačuvao od njega, i da se upuštaš u smutnju, a Allah te zaštitio od nje i da budeš uzrokom širenja zabluda sumnje i strasti i da kidaš zastor Božije zaštite i oprosta kojim je pokrio tebe i tvoju zajednicu. Milostivi Allah kaže: “A one koji preinačuju Allahove dokaze, kada su im već došli, Allah će zaista strahovito kazniti.” (El-Bekara, 211)
Božijom zaštitom smatra se i zaštita muslimanske domovine, gradova i sela, očuvanje sigurnosti i stabilnosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ne priželjkujete susret s neprijateljem, i tražite od Allaha zaštitu.” Dobro zapamtimo i često učimo ovu dovu. Podučimo svoju djecu i svoje supruge da je uče: “Allahumme inni es’elukel-’afve vel-’afijete fid-dunja vel-ahire! – Allahu moj, molim Te za oprost i zaštitu na dunjaluku i na ahiretu!”
Nema dobra dunjaluka bez dobra vjere. Nema dobra u zdanju koje se podiže na porušenim vrijednostima, a dunjaluk je samo sredstvo za uspostavljanje vjere. Također, dobro vjere bez dobra dunjaluka i blagostanja je manjkavo dobro. Najveće dobro jeste da Allah, džellešanuhu, podari čovjeku dobro ovog i budućeg svijeta, popravi njegov dunjaluk na kojem živi i pripremi ga za ahiret kojem će se vratiti, uvede ga u Džennet i sačuva od Vatre.
Allahu Milostivi, podari nam lijepu završnicu u svim stvarima i sačuvaj nas poniženja na dunjaluku i kazne na ahiretu!
(Preuzeto sa portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)

Poštovana braćo i sestre!

Danas je posljednja hutba u mjesecu rebiu-l-evvelu i danas još jednom govorimo o Muhamedu, a.s. Danas govorimo o Muhamedu, a.s., kao poslaniku mira. Činimo to, jer se Muhamed, a.s., a time i islam općenito, često predstavlja kao nasilan i ekstreman.
Ovaj današnji govor pod snažnim je dojmom užasa i zabrinutosti nakon napada na našu džamiju u Norrköpingu.
Zar je moguće da nekome može smetati narod i vjera koja je kroz cijelu prošlost štitila potlačene i proganjane?
Zar je moguće da se napada naša džamija, a mi smo svojim životima štitili i čuvali sve bogomolje drugih naroda u našoj domovini. Činili smo to u posljednjoj agresiji na našu domovinu, ali i kroz cijelu našu historiju.
Činili smo to, jer to od nas traži naš Gospodar.
Navodimo samo neke od ajeta koji o tome govore:

„A sluge Svemilosnog jesu oni koji po Zemlji hodaju ponizno – a kad ih neposlušni ismijavaju, oni odgovaraju: Mir.“ (El-Furkan, 63)

„A čiji govor je ljepši od onog ko poziva druge Bogu, te čini dobra djela i govori: Ja sam, doista, od onih koji su pravoj vjeri odani!
I nije isto činiti dobro i činite zlo! Uzvrati onim što je najljepše, pa će, najednom, neko s kim si u neprijateljstvu poput prisna prijatelja postati.“ (Fussilet, 33 i 34)

„Oni kojima smo dali Knjigu prije ove vjeruju u nju. Kada im se ona kazuje, govore: Mi u nju vjerujemo. Ona je istina od našeg Gospodara. I prije nje smo doista bili vjernici. Njima će biti data dvostruka nagrada zato što su strpljivo podnosili i što odvraćaju zlo dobrim djelima i dijele od onog čime smo ih opskrbili. A kad čuju uvredljiv govor, okrenu se od njega i kažu: Nama naša djela, a vama vaša; mir neka je s vama – nas ne zanimaju neznalice.“
(El-Kasas, 52-54)

„I nemojte raspravljati sa sljedbenicima Knjige osim onako kako je najljepše, isključujući one među njima koji su nasilni, i recite: Vjerujemo u ono što nam se objavljuje, kao i ono što je vama objavljeno, i naš Bog i vaš Bog jedan je isti, i mi smo Njemu predani.“
(El-Ankebut, 46)

„I borite se zarad Boga protiv onih koji se protiv vas bore, ali nemojte vi napadati! Bog, doista, ne voli one koji napadaju.“ (El-Bekare, 190)

„Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Bogu i Poslaniku. Bojte se Boga i uspostavite mir među sobom, i pokoravajte se Bogu i Njegovom Poslaniku, ako ste vjernici.“
(El-Enfal, 1)

„Ako dvije skupine vjernika zarate, sklopite mir među njima. Ukoliko jedna izvrši agresiju na drugu, borite se protiv agresora sve dok se ne povinuje naredbi Božijoj. Pa ako se povinuje, sklopite mir među njima ravnopravno i budite pravični, jer Bog voli one koji su pravični. Vjernici su braća i sestre, stoga izmirite vašu braću i sestre i bojte se Boga, kako bi vam se milost ukazala.“ (El- Hudžurat, 9-10)

„Vjernici, budite odgovorni pred Bogom i svjedočite pravedno. Neka vas prezir prema nekim ljudima ne navede da ne budete pravedni. Budite pravedni – to je najbliže pobožnosti.“
(El-Maide, 8)

„Iz ovog razloga, propisali smo djeci Izraelovoj da onaj ko ubije neku osobu – osim kao kaznu za ubistvo ili sprovođenje nereda na Zemlji – to je kao da je ubio čitav ljudski rod. A onaj ko oživi (tj. spasi život) nekoga, to je kao da je život dao cijelom ljudskom rodu. Naši poslanici su im donijeli jasne dokaze, ali mnogi od njih su nakon toga na zemlji prekoračenja počinili.“ (El-Maide, 32)

I kao zaključak, navodimo na kraju hadis Poslanika, a.s,:

„Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati, sve dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim kako ćete se voljeti? Propagirajte mir.“

Bez obzira na sve izazove, budimo istrajni na putu mira i dovimo Gospodaru svjetova da spusti mir u naša srca i duše i da taj mir prenosimo na druge. Onako kao što je to činio Muhamed, a.s.
Dragi Bože, daj nam sabura i razboritosti u teškim iskušenjima!
Čuvaj i pomozi našu vjeru!

Amin!

Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 27. septembar 2024.

Poštovana braćo i sestre!

Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice danas je deseti dan mjeseca rebiʻul-evvela, mjeseca u kojem je rođen posljednji Allahov vjerovjesnik, Muhammed, a.s.
Prema ustaljenoj tradiciji u našoj domovini, domovinskim zemljama i dijaspori/iseljeništvu kao i u mnogim drugim muslimanskim zajednicama tokom ovog mjeseca, a posebno na Dan mevluda, 12. rebiʻul-evvela učenjem mevluda, akademijama, predavanjima i drugim prigodnim programima, prisjećamo se životopisa, lika i djela našeg uzora, Allahova poslanika Muhammeda, a.s., za koga je Svevišnji kazao da je na najvišem stupnju morala ((وانك لعلى خلق عظيم i da u njemu imamo najljepši uzor.(لقد كان لكم في رسول الله أسوة حسنة)
Njegov časni Sunnet kao praktična primjena učenja sadržanih u Kur’ani-kerimu nosi trajnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta. Muhammed, a.s., nije samo poslanik jednog vremena i prostora; on je poslat kao milost svim ljudima i svjetovima. Riječi Svevišnjeg Gospodara: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija’, 107) nisu samo konstatacija i opis karaktera njegove ličnosti i misije, nego i poruka i poziv da se njegovi sljedbenici prema tome ravnaju, tj. da riječi, djela i cjelokupni život muslimana budu milost i dobrobit svim ljudima i svjetovima. Muhammedovo, a.s., poslanje u cjelini je snažan podsjetnik da Allahova milost, koju Njegov Miljenik donosi svojim učenjem i najvišim etičkim vrlinama i koja je sa njegovim poslanstvom poprimila karakter sveopćeg dobra, nije i ne može biti nečije ekskluzivno pravo i privilegija.
Svevišnji je u Kur’anu jasno kazao da On najbolje zna kome povjerava poslaničku ulogu. (الله أعلم حيث يجعل رسالته).
Samo osoba izuzetnih moralnih osobina i odlika mogla je biti odabrana za tu zadaću.
Srž svoje vjerovjesničke misije Muhammed, a.s., opisao je riječima: „Poslan sam da usavršim moral (u zajednici)“.
I doista, cjelokupnim svojim životom, moralom, ponašanjem, odnosom prema Allahovim uputama i poslaničkoj zadaći, prema sebi i drugima, ustrajnom i nepokolebljivom borbom za tevhid – oslobađanje čovjeka od lažnih božanstava, za istinu i pravdu, slobodu i dostojanstvo čovjeka, borbom protiv svakog vida nasilja, ugnjetavanja i zuluma, zalaganjem za društvenu solidarnost i slogu, Muhammed, a.s., svjedočio je i potvrđivao iskrenost svoga poziva i dosljednost u vršenju svoje misije. Ljudi s kojima je živio i poslovao i prije poslanstva prepoznavali su u njemu povjerljivog i pouzdanog čovjeka (El-Emin) i tim nadimkom su ga oslovljavali. Zbog svega navedenog i brojnih drugih odlika koje je teško i nabrojati u jednoj hutbi, Svevišnji ga je u Kur’anu oslovio „divnim uzorom“ (usvetun hasenetun) „za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21)

Cijenjena braćo i sestre!

Čovječanstvo je tokom 1400 godina napredovalo u materijalno-tehničkom pogledu i po tome se naše vrijeme znatno razlikuje od Poslanikovog. Međutim, po pitanju društvenih odnosa, morala i socijalnih problema, ondašnja i sadašnja društva su u mnogim segmentima slična. U vremenu kada je Allahov Poslanik živio, svijetom su dominirale dvije imperije: Vizantija i Perzija. U to vrijeme nepravda je bila raširena, a porezi i dažbine su lomili kičmu naroda. Klasne razlike su bile izražene posebno između osvajačkih i porobljenih naroda. Ljudi su bili izdijeljeni na kaste i slojeve, robove i robovlasnike. Jedan mali broj je živio u velikom izobilju a drugi, veći dio stanovništva je grcao u siromaštvu. Arapi na toj svjetskoj sceni nisu ni postojali, nisu imali nikakvu značajnu ulogu. Ima li potrebe da napominjemo da je i danas u svijetu situacija slična? Iako nema zakonitog robovlasničkog sistema, društvo je podijeljeno na slojeve i kaste, na bogate i siromašne, privilegovane i potlačene. Dok jedni troše basnoslovnu imovinu za zabavu, luksuz, kućne ljubimce, drugi nemaju sredstava da vakcinišu ili prehrane svoju djecu. Ratovi su svakodnevna pojava i ljudi se neprestano međusobno ubijaju, a usljed napredne tehnologije žrtve su danas mnogobrojnije nego u ranijim sukobima i ratovima. Među žrtvama je mnogo djece, žena, staraca, ljekara, novinara. Ova sličnost nije samo u tome. Prisjetimo se da su neki predislamski Arapi ubijali svoju novorođenu žensku djecu, bojeći se siromaštva i sramote, o čemu nam i Kur’an govori, ali taj običaj nije nestao sa lica zemlje. Naprotiv, današnja napredna civilizacija usavršila je tehniku ubijanja tako da danas abortusom ubijamo i mušku i žensku djecu bez velike grižnje savjesti. Također moral predislamskih Arapa u mnogim segmentima je bio na veoma niskim granama. Spomenimo samo kockanje, konzumiranje alkohola, raširenost prostitucije, otimačine i pljačke, obespravljivanje žena, djece i nemoćnih osoba. Danas su mnoge od tih društvenih pošasti također prisutne samo što su u većini država neke od njih legalizirane tako da država od njih ubire poreze.
Allahova mudrost je bila da se Poslanik pojavio u siromašnom, materijalno i moralno zapuštenom društvu, kako bi narednim pokoljenima bila poslana jasna poruka da za napredak i razvoj nekog društva nisu presudne materijalno-tehničke mogućnosti, nego sami ljudi ili današnjim rječnikom rečeno ljudski resursi i ideja, odnosno vjera i nada koja ih okuplja, vodi i usmjerava. A čvrsto vjerovati da se može stići do cilja, do boljeg i pravednijeg društva – veli mudri pjesnik i mislilac Rumi – znači pola pređenog puta.

Muhamed, a.s., je tokom 23 godine poslanstva, vođen Uputom koju je dobijao od Svevišnjeg Gospodara, ustrajnim radom i zalaganjem, osnovao zajednicu koja se potpuno preobrazila, i svoje nedostatke i mahane zamijenila vrlinama i odlikama, i na taj način, postizanjem velikih društvenih promjena, učinio je najboljom zajednicom ikad, kako ju je okarakterisao Kur’an časni u suri Alu Imran, 110. ajet: „Vi ste ummet/zajednica najbolja koja se ikada pojavila: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete…“
On je mijenjao ljude, njihove navike, njihovu svijest i način razmišljanja. Zamislite tu veliku promjenu u svijesti ljudi koju je Allahov Poslanik, a.s., izveo kada je posrijedi rušenje klasne i rasne diskriminacije, segregacije i aparthejda. Prije 1400 godina je izrekao čuvene riječi: „Nema prednosti Arap nad nearapom niti nearap nad Arapom, nema prednosti bjelac nad crncem niti crnac nad bjelcem. Svi vi potječete od Adema, a Adem je od zemlje. Ljudi su jednaki poput zubaca češlja“. U vrijeme kada su robovlasnički odnosi bili dominantni, Poslanik zagovara jednakost među ljudima. Govori im da su oni braća. Ali ne samo da govori, nego traži da to i praktično primjenjuju. Oni zajedno klanjaju jedan pored drugog. Čak se dešavalo da oslobođeni robovi predvode i komanduju bivšim robovlasnicima. Nije to bilo lahko i trebalo je vremena da se to prihvati i što je još važnije da se to u svijesti tih ljudi doima normalnim.
Nažalost, mi smo i danas u mnogim dijelovima svijeta, pa i kod nas ovdje u Bosni i Hercegovini, svjedoci pojave diskriminacije i segregacije na rasnoj, etničkoj ili vjerskoj osnovi. Pokušavaju se nametnuti ili su već nametnute neke diskriminatorne odredbe u pojedine zakone, pod izgovorom da ljudi različitih vjerovanja, uvjerenja, etničke pripadnosti ne mogu živjeti zajedno, ili pod agendom evropskog puta i/ili promicanja „evropskih vrijednosti“. Očito je da se za slobodu, dostojanstvo i jednakost ljudi valja i dalje boriti.

I na kraju, poštovana braćo i sestre, da zaključimo.
I danas smo u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem. Ono je i u ovom vremenu poticajan i inspirativan primjer za pozitivne lične i društvene promjene, za popravljanje stanja u svakom pogledu. A Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok on ne promijeni sebe, svoj odnos prema Stvoritelju, životu i vjeri.

Allah nas je upozorio da će doći vrijeme kada će se pojaviti ljudi koji će svaku granicu zla prelaziti.
Poslanik nam poručuje da ne smijemo biti ravnodušni spram zla koje uzima maha i koje se nastoji naturiti kao normalna pojava. U poznatom hadisu koji tretira ovo pitanje, on je od nas izravno zatražio: kada vidimo neko zlo, spriječimo ga svojom rukom, osudimo ga riječima ili ga makar osudimo u duši. Zauzeti moralan stav spram zla dužnost je svakog čovjeka, svakog muslimana. Pored ove obaveze koju nam je stavio u dužnost, Vjerovjesnik, a.s., nas je poučio da istrajnost u vjerovanju i činjenju dobrih djela predstavlja ispunjenje moralne vrline i njen vrhunac. Kada je upitan za savjet o tome što bi bilo dovoljno činiti za života, on je odgovorio: „Reci vjerujem u Allaha i na tome ustraj“.

Neka nam je svima mubarek mevludi-šerif, neka unese radost i duhovnu okrjepu u naša srca, domove i porodice, u naše džemate i Zajednicu.
Neka nas Svevišnji Allah pomogne da budemo dostojni sljedbenici Poslanika milosti i uzora vjernicima – Muhammeda, a.s. Jer, što ga budemo više voljeli, slušali i slijedili, više će biti dobra, a manje zla u nama i oko nas u svijetu.

Allah, dž.š., stvorio je čovjeka u najljepšem skladu i darovao mu mnoštvo sposobnosti. Svojim umom i razumom, čovjek prepoznaje Božije znakove oko sebe, a duhom kojeg mu je Milostivi Allah udahnuo je povezan sa svijetom vječnosti.
Ruh je Božije svjetlo u čovjeku, koje ga nadahnjuje unutrašnjom spoznajom. Svi naši unutrašnji doživljaji i osjećaji, poput osjećaja stida, grižnje savjesti, samilosti i pravednosti, pripadaju svijetu duha koji, iako nevidljiv, daje pravi smisao našem postojanju i pokreće naše misli i volju ka višim tajnama života.
A jedna od tih tajni je da u pokornosti i predanosti Stvoritelju dosegnemo stepen poniznosti i skromnosti, koji pred Božijom veličinom u ibadetu iskazuju sva stvorenja.
وَلِلّٰهِ يَسْجُدُ مَا فِي السَّمٰوَاتِ وَمَا فِي الْاَرْضِ مِنْ دَٓابَّةٍ وَالْمَلٰٓئِكَةُ وَهُمْ لَا يَسْتَكْبِرُونَ
I sve živo na nebesima i na Zemlji Bogu sedždu čini, zajedno s melekima, i oni se ne ohole (En-Nahl, 49).
Oholost i obijest, kada postanu dominantni obrasci društvenog ponašanja, mogu skrenuti ljudski rod ka rušenju i haosu. Božiji vjerovjesnici su u narodima kojima su poslani suzbijali pohlepu i gramzivost, a poticali su duh milosrđa i osjećaj pravičnosti. Kako bi se sačuvao moralni kōd čovječanstva, Milostivi Stvoritelj u svakom vremenu nadahnjuje Svoje robove da se suprotstave zločinima i nasilju:
وَلَوۡلَا دَفْعُ ٱللَّهِ النَّاسَ بَعْضَهُمْ بِبَعْضࣲ لَهُدِّمَتْ صَوَا⁠مِعُ وَبِیَعࣱ وَصَلَوَا⁠تࣱ وَمَسَـاجِدُ یُذْكَرُ فِیهَا اسْمُ اللَّهِ كَثِیرࣰا وَلَیَنْصُرَنَّ اللَّهُ مَنْ یَنْصُرُهُ إِنَّ اللَّهَ لَقَوِیٌّ عَزِیزٌ
A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu, ta Allah je zaista moćan i silan“
(El-Hadž, 40).

Draga braćo i poštovane sestre!
Sutra je početak mektepske godine i upis naše djece u ova središta početnog odgoja i obrazovanja. Ona ulaze u školske i mektepske učionice. Pred njima i njihovim učiteljima je široko polje sticanja znanja i izgradnje karaktera. Očekuje ih puno truda i odricanja.
Naša zadaća je da im pružimo najbolje uvjete i sva pomagala za vrijedno učenje i stasavanje u odgovorne, čestite i poštene ljude. Moramo imati na umu i brojna iskušenja s kojima se suočavaju naša djeca. Svjedočimo posvemašnjoj krizi smisla i sistemu poremećenih vrijednosti. Osporavanje tradicionalnih vrijednosti, ukorijenjenih u naš identitet, kod mladih ljudi izaziva emotivnu nesigurnost i pojačan osjećaj straha.
Tu su zato krila majki, toplina doma i radost i sigurnost koju samo porodica može pružiti – da smire emocije i odagnaju strah. Možda više nego ikada prije je potrebno da se snažno iskažu briga roditelja i porodice i njihova ljubav i posvećenost djeci. Mekteb je sigurno pouzdani podupirač u tome.
Pred nama je plemenita zadaća da u njima, dobrim obrazovanjem i lijepim odgojem, razbudimo moć koja caruje u svijetu duha. Snaga ovog svjetla obasjat će njihove duše i bit će sposobni da otkriju svoju iskonsku prirodu, a time i da spoznaju pravu vjeru, prema kojoj je Svemilosni Gospodar stvorio sve ljude.
Od toga koliko uspješno prenesemo istinske vrijednosti na mlade ljude, zavisit će snaga i stabilnost našeg društva. Naši umni prethodnici su govorili: „Svijet je bašča koju krasi pet ukrasa: znanje učenjaka, pravednost vladara, poštenje i vrlina građana, čast i vjernost trgovaca, vještina i radinost zanatlija i radnika“.
Tokom Miradža, Muhammed, a.s., ugledao je ljude kako žanju na poljima na kojima su samo dan ranije završili sa sjetvom; s velikim čuđenjem je primijetio stabljike koje ponovo rastu, odmah nakon što su bile požnjevene. Džibril, a.s., objasnio mu je da su to muslimani koji svoja dobra djela i svoje snage posvećuju širenju vjere, a koje će Allah obilno nagraditi, dajući im sedam puta po stotinu zrna za sve što su činili služeći Njemu.
Ova generacija bosanskohercegovačkih muslimana počašćena je prilikom da u knjigu svojih dobrih djela ubilježi neprolazna dobra – el-bākijātus-sālihāt – djela koja će nas nadživjeti.
Nakon svakovrsnih otimačina kojima smo izloženi u desetljećima gaženja tuđinskih čizmi po ovoj našoj lijepoj i prekrasnoj bosanskoj bašči zasukali smo rukave i obnavljamo porušeno, vraćamo uzurpirano i gradimo novo; zdanja primjerena našem vremenu i potrebama toga vremena. Brojne su prilike da svi zasijemo svoje stabljike koje će nam, ako Bog da, donositi i po sedam puta po stotinu zrna ukusnih ahiretskih plodova.
Svakako, draga braćo i sestre, takva prilika jeste naša podrška izgradnji doma za učenice Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Skučeni i neadekvatni prostor u kojem su o sebi, svome narodu, domovini i vjeri marljivo učile generacije naših kćeri moći će biti proširen i primjeren i potrebama škole i želji mnogih djevojčica da svoj put nastave u ovom hramu znanja i odgoja.
Pozivam sve naše dobročinitelje i hajr sahibije, sve muslimane i dobre ljude, da se uključe u podršku ovome izuzetnom pregnuću. Kada se ovaj veliki posao privede kraju, kao zajednica i društvo bit ćemo ponosni na ono što smo učinili.

Milostivi Bože, učini da budemo darežljivi iz dobara koja si nam ti darovao! Neka naša darežljivost bude u Tvoje ime i naš zalog za sticanje Tvoje milosti.
Gospodaru naš, daruj nam u djeci našoj radost i pomozi im da budu čestiti i pravedni ljudi i vrijedni sljedbenici Tvoje uzvišene vjere!
Svemilosni Allahu, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše, oprosti nam i smiluj se na nas.

6. septembar 2024. godine

Poštovana braćo i sestre!

U narednu srijedu nam, ako Bog da, stiže mjesec rebiu-l-evvel, mjesec u kojem se rodio posljednji Božiji poslanik Muhamed, a.s. Tim povodom danas počinjemo govoriti o najodabranijem među odabranima, pečatu svih poslanika.

Muhamed, a.s., je posljednji Božiji poslanik. Njegovo poslanstvo potvrđuje sve ranije poslanike i poslije njega više neće biti poslanika.

U periodu od 23 godine on je primao Objavu, pažljivo slušao, učio i sve naučeno sprovodio u praktičnom životu.

Zato mu se Allah, dž.š., u 4. ajetu sure El-Kalem obraća riječima:

„Ti si, zaista, najljepšeg ahlaka – ćudi.“

U 107. ajetu sure El-Enbija Gospodar svjetova kaže:

„ Mi smo te poslali kao milost svjetovima.“

A u 45. ajetu sure El-Ahzab stoji:

„O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje.“

Konačno, u 21. ajetu sure El-Ahzab Uzvišeni Allah kaže:

„U Božijem Poslaniku, sigurno, imate dobar primjer da se ugledate – onaj ko za Boga i onaj svijet nadu vezuje i često Boga spominje.“

Braćo i sestre!

Ukoliko želimo biti na Pravom putu, Muhamed, a.s., nam mora biti najljepši uzor (usvetun hasenetun). A da bi ga znali pravilno slijediti, potrebno je da dobro upoznamo način na koji je živio.

Podjednako je važno da znamo svaki detalj iz njegova djetinjstva, njegove mladosti, kao i zrelog doba. Važno je da ga upoznamo i prije poslanstva, ali i nakon što je postao Božiji poslanik.

Stoga bi posebno u ovom mjesecu trebali što više čitati i razmišljati o životopisu Poslanika, a.s. Svi mi bi trebali sebi dati zadatak da u mjesecu rebiu-l-evvelu pročitamo makar jednu knjigu Poslanikovog, a.s., životopisa.

To, međutim, čitanje neće imati pravu svrhu ukoliko sve pročitano ne primjenjujemo u vlastitim životima.

Nažalost, česta je praksa da ljudi iz Poslanikovog života uzimaju ono što im se sviđa i što im izgleda lakše. Na nekim dijelovima iz njegove prakse insistiraju, dok druge potiskuju i smatraju nevažnim. Umjesto sunneta u pravom smislu, oni u svojim životima, u stvari, slijede vlastite „sunnete“. Zato, umjesto da beru plodove pravog sunneta, priskrbe Božije zadovoljstvo i ostvare svoju sreću, tumaraju u vlastitim životnim bespućima kao i svi drugi koji ne slijede Uputu.

Kada Kur`an govori o propasti ranijih naroda, ovakav pristup prema Objavi najčešće navodi kao razlog te propasti.

Osim toga, na taj način se šalje i jedna potpuno iskrivljena slika o Poslaniku, a.s., i islamu općenito.

Bude nam teško kad nemuslimani govore loše o islamu i muslimanima. I dok, kad je islam u pitanju, imamo razloga da se ljutimo, bojim se da su oni koji napadaju muslimane u pravu, jer su ti muslimani često daleko od pravog islama…

Braćo i sestre!

Muhamed, a.s., je bio Božiji poslanik, ali je bio i običan čovjek sa svim ljudskim potrebama. Njega je Allah, dž.š., odgajao i dao mu najljepši odgoj.

Zato molimo Allaha, dž.š., da nam pomogne da što bolje upoznamo Muhameda, a.s., kako bi on uistinu bio uzor našim životima.

Amin, ja Rabe-l-alemin!

Idriz-ef. Karaman, Malmö, 30. 08. 2024.

U sagledavanju našeg doprinosa zajednici pođimo od jednog neizbježnog pitanja: Jesmo li članovi Islamske zajednice? Ako je odgovor negativan, nužno je, prije bilo kakvog pokušaja opravdanja i izgovora, jasno naglasiti: Aktivno članstvo u Islamskoj zajednici za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku se podrazumijeva. Ono se ne propituje i ne problematizira.

Biti član Zajednice koja više od jednog stoljeća okuplja muslimane u jedinstvenu  i na temeljima islamskih izvora moderno organiziranu i funkcionalno uređenu zajednicu muslimana za nas je istodobno i čast i odgovornost. Islamska zajednica je temeljna institucija Bošnjaka muslimana, a po svojoj definiciji institucija prethodi i nadživljava svakog pojedinca. Pojedinci u zajednici prepoznaju  normativni i vrijednosni model svog ponašanja kao i oznaku svoje uloge u skupini. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je po svojoj strukturi i načinu organiziranja  jedinstvena zajednica muslimana u svijetu. Ona odražava komplementarno zajedništvo svih njenih članova i predstavnika u organima zajednice  koji zajedno učestvuju u bitnim pitanjima vjere i vjerskog organiziranja.

Draga braćo,

Učlanjenjem u Islamsku zajednicu i aktivnim učešćem u radu naših džemata moguće je prevazići dva savremena globalna izazova koji kao nepremostiva prepreka stoje na putu očuvanja svake zajednice, pa tako i zajednice muslimana.

Prvi izazov je naglašena i sveprisutna pojava i manifestiranje individualističkog duhovnog identiteta. Pobornici individualističkog duhovnog identiteta osobno vjeruju u Boga, ali ne osjećaju potrebu i ne prepoznaju važnost da budu i formalni članovi Zajednice. Oni se ne učlanjuju u Islamsku zajednicu, materijalno ne pomažu njeno funkcioniranje i taj čin općenito smatraju nevažnim. Taj fenomen se naziva – vjerovanje bez pripadanja. Muslimani koji zagovaraju individualistički duhovni identitet smatraju da su hramovi institucionalnih zajednica za njih preuski. Iako obavljaju tjelesne ibadete, u džematu, druge vrste materijalnih ibadeta kao što su zekat i sadekatu-l-fitr nerijetko po vlastitoj procjeni izvršavaju izvan matične zajednice. Oni se istinski ne identifikuju sa zajednicom kojoj prirodno pripadaju i ne doživljavaju je kao svoju Zajednicu u punom smislu te riječi.

Riječ je dakle o duhovnom životu pojedinaca koji zadržava distancu prema institucionalnom redu i poštovanju autoriteta zvanične Zajednice. Individualistički duhovni identitet vodi pojedinca ili pojedince u izolaciju i vaninstitucionalno organiziranje i djelovanje

Drugi izazov je pojava kolektivističkog duhovnog  identiteta. Pristalice ovog identiteta formalni su članovi Islamske zajednice, ali oni osobno ne praktikuju islamske obrede. Taj fenomen se naziva – pripadanje bez vjerovanja. Osobno vjerovanje je važno jer omogućava duhovni razvoj i moralni preporod. Pojedinac je nosilac čina vjere i povjerenja. Čin vjere je čin ljudske osobe. Kolektivizam onemogućava osobnu vjeru, jer onemogućava individualnu slobodu iz koje vjera nastaje.

Draga braćo

Važno je podsjetiti: Članstvo u Islamskoj zajednici nije samo formalni čin plaćanja materijalnog mjesečnog iznosa već bitan pokazatelj naše institucionalne svijesti i osjećaja pripadnosti džematu.

Članstvom u zajednici održavaju se i čuvaju svi naši džemati i vjerski život. Pomažemo rad naših mekteba, medresa, fakulteta. Istovremeno, kao članovi Islamske zajednice organizirano učestvujemo u humanitarnim i karitativnim aktivnostima. Kategorijama lica sa socijalnim potrebama, bolesnima i nemoćnima, đacima i studentima Zajednica mora organizirano priteći u pomoć.

Članstvo u Islamskoj zajednici nas obavezuje da budemo duhovno zreli, društveno angažirani i socijalno osjetljivi. To znači da kao članovi Islamske zajednice neposredno sudjelujemo kako u solidarnosti sa nevoljncima tako i u misiji upućivanja na dobro i odvraćanja od zla. Zajednica čiji članovi gaje osjećaj za pravdu i promiču dobročinstvo bit će prosperitetna i blagoslovljena. Neka nam zato uvijek bude inspiracija Muhammed, a.s., koji nas je učio da ne smijemo biti indiferentni prema komšiji i ostaviti ga makar jednu noć gladnog.

Biti član Islamske zajednice znači biti svjestan da musliman uvijek stoji na dvije noge, u ravnoteži pojedinačnog i kolektivnog duhovnog identiteta – osobnog vjerovanja i svjedočenja vjere i kolektivnog udruživanja i međusobnog pomaganja.

Zbog svega kazanog, onima koji, iz bilo kojeg razloga, još nisu postali članovi Islamske zajednice, poručujemo da učlanjenjem u Islamsku zajednicu i formalno postaju svjesni i odgovorni sudionici u zajedničkom i općem dobru. Molimo Svemogućeg Boga da našu zajednicu učini čvrstom i postojanom. Bože opaspi milošću sve članove i pripadnike naše zajednice koji se pomažu u dobru i dobročinstvu. Spasi nas i sačuvaj džehennemske kazne i pomozi nas protiv naroda koji Istinu poriče, a nasilje, smutnju i nered na Zemlji čini.

Amin

Poštovana braćo i sestre!

Sutra će, ako Bog da, početi upis polaznika mektebske nastave u našim džematima širom Švedske. Tim povodom u današnjoj hutbi govorimo o značaju mekteba.

U 9. ajetu sure Ez-Zumer Gospodar svjetova kaže:

“Jesu li isti taj i onaj koji po cijelu noć predano sedždu čini i na kijamu stoji, pazeći se onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga?! Reci: Zar mogu biti isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Ali, opomenu mogu primiti samo oni koji pameti imaju!“

Ovaj ajet upozorava na značaj stjecanja znanja. Zato želimo skrenuti pažnju našoj djeci i omladini da obavezama u svojim školama i fakultetima prilaze maksimalno ozbiljno. Te obaveze nisu samo neke obaveze koje je propisala Država radi sebe ili nekog drugog, traženju znanja treba pristupati radi nas samih. Stjecanje znanja za nas muslimane je i vjerska obaveza. Zašto ne kazati da je učenje, zapravo, ibadet, naravno, uz uvjet da se uči u ima Boga i da je znanje koje se stječe od koristi.

U tom smislu, poseban ibadet je učenje o islamu, a o islamu se najbolje i najsigurnije uči u mektebu.

Ima, istina, ljudi koji relativiziraju značaj mekteba, uz tvrdnju da je danas o islamu moguće učiti i na druge načine. Naravno, to je samo djelomično tačno, ali samo mekteb osigurava učenje uz nadzor, jer ukoliko nema nadzora, veoma je lahko napraviti grešku i pasti pod utjecaj različitih tumačenja islama.

Osim toga, u mektebu se, pored stjecanja novih znanja, podjednaka pažnja posvećuje odgoju.

Mekteb je prilika da se na jednostavan i lahak način postepeno uči sve što treba znati o islamu, ali i pratiti kako se to primjenjuje u svakodnevnom životu. Naši imami i muallime na mudar i, nadasve, stručan način pristupaju tumačenju i primjeni u životu svih tema i pitanja. Nerijetko postaju glavni uzori našoj djeci. Unikatan je to odnos i zato ćemo počesto čuti roditelje da kažu da njihova djeca bolje slušaju imame i muallime nego njih same.

Kad već govorimo o tome, recimo da je veoma važno da roditelji i muallimi i muallime rade zajedno. Od neprocjenjivog značaja je stalna komunikacija.

Podsjećamo ovdje i na riječi hazreti Alije, r. a., kad je, govoreći o odnosu roditelja i društva prema mladima, rekao:

“Odgajajte svoju djecu za vrijeme u kojem će ona živjeti, a ne za vrijeme u kojem vi živite!”

Navodimo i riječi Muhameda, a.s.:

“Bdjeti nad odgojem svoje porodice je vjerska dužnost, a zanemariti i zapostaviti takve vrline kod djece jest najveći stepen nemarnosti…”

“Allah će pitati svakog kome je bio povjeren emanet na čuvanje kako je to ispunio, da li ga je valjano čuvao ili ga je nehajem, nepažnjom i svjesno upropastio.”

Molimo Gospodara svjetova da uputi i čuva našu djecu i omladinu na Pravom putu, da nam pomogne da u mektebima učimo i odgajamo djecu na njaljepši način.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!

Idriz-ef. Karaman, Eslöv, 16.08.2024.

Draga braćo, upitamo li se ponekad: Koliko razmišljamo o obećanoj nagradi vjernicima, o džennetu pripremljenom za bogobo¬jazne, prostranom kao nebesa i Zemlja,! Koja je naša prva asocijacija pri pomisli i spomenu džennetskih nagrada? Kada radimo ovodunjalučke poslove i izvršavamo svoje radne obaveze koliko smo inspirisani vjerom u džennet i prizorima kur’anskih džennetskih a nagrada?

Džennet nije fikcija i metafora. Džennet je ahiretska realnost i stvarni svijet. Najljepše boravište. Mjesto smiraja u kojem neće biti brige, tuge i bola. U Poslanikovim hadisima raskošna arhitektura dženeneta opisana je fascinatnim prizorima divnih staništa i boravišta, bašči kroz koje rijeke teku, voćnjaka plodova punih, dvoraca ukrašenih, sa poslugom i nakitom kojima ništa na Zemlji nije slično.

Ibn Abbas je govorio kako u džennetu ne postoji ništa od onoga što postoji na ovom svijetu, već samo imena, a Muhammed, , a.s.  otklanja svaku pomisao o tome da bi se bilo šta zemaljsko moglo i izbliza uporediti sa džennetskim nagradama i ljepotama. Buharija bilježi od Ebu-Hurejre, r.a., da je Allohov Poslanik rekao: ,,Uzvišeni Allah rekao je: Za moje robove pripremio sam nešto što ljudsko oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti je ljudsko srce moglo zamisliti.“ Ljudska mašta nemoćno stoji  pred beskrajnim manifestacijama džennetskih nagrada. Riječ je,, o skrivenim radostima“, o umu i srcu nedostižnim nagradama koje Kur’an tek konstatuje kao takve i nezamislive: ,,I niko ne zna kakve ih kao nagrada za ono što su činili skrivene radosti čekaju.“ (Sedžda, 17)

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Rekli smo jednom: ‘Allahov Poslaniče, pričaj nam o džennetu i kako je on sagrađen?’ Reče: ‘Cigla od zlata, cigla od srebra, a malter od miska. Kamenje mu je od dragulja i dragog kamenja, zemlja (prašina) će mu biti od šafrana. Ko uđe u njega, živjet će u blagodatima i neće imati iskušenja. Živjet će vječno, neće umrijeti. Neće se harati njegova odjeća, niti će stariti (bit će vječno mlad).”’ (Bilježi Ahmed)

Najveća džennetska nagrada je neobjašnjivo i neizrecivo, ograničenom ljudskom umu nedokučivo blaženo gledanje Boga Uzvišenog na budućem svijetu: ,,Toga će dana neka lica blistava biti, u Gospodara će svoga gledati.” ( El-Kijame, 22,23 )

Prenosi  se veliki broj vjerodostojnih hadisa čija brojnost isključuje svaku vrstu sumnje da će vjernici gledati u svoga Gospodra na Sudnjem danu kao što gledaju Mjesec u noći uštapa.

Neodoljivi prizori džennetskih ljepota trebali bi oživjeti u vjerniku žar za iskrenim vjerovanjem i dobročinstvom bez kalkulacija i pohlepe za nagradama i priznanjima  na ovom svijetu.

Ako nam za svako dobro djelo na ovome svijetu bude dunjalučki obračunato i plaćeno, ako nagradu za dobro budemo očekivali odmah i sada, na ovome svijetu i bez odlaganja, je li naše vjerovanje u džennetsku nagradu dovoljno jako i iskreno i imamo li pravo nadati se džennetu?!

Džennetska nagrada pripada onima koji nepokolebljivo vjeruju u Budući svijet i koji joj se najviše raduju. Zato, ne poistovjećujmo prolazne dunjalučke naslade i užitke sa vječnim džennetskim ljepotama. Ne mjenjajmo dragulje za obično kamenje!

Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: ”Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ‘Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik.”’Vjerniku dunjaluk nije kuća vječnosti i nikada se na njemu ne osjeća potpuno sretno i bezbrižno. Na dunjaluku vjernik živi kao putnik koji ne zaboravlja da će uskoro nastaviti svoj put ka kući vječnosti.

Jedan čovjek je ušao u kuću Ebu Zerra, r.a., i počeo razgledati, a potom upitao: ”Ebu Zerre, gdje su ti kućne stvari i namještaj?” On reče: ”Mi imamo drugu kuću i uskoro u nju selimo.” Čovjek mu reče: ”Ali, vi morate imati stvari i ovdje, dok ste tu!” Ebu Zerr mu reče: ”Vlasnik kuće neće nas ostaviti ovdje.”

Sretni su i spašeni su oni koji rastanak sa ovim svijetom dočekaju sa sviješću da oni zapravo ne posjeduju ništa i da je sve, uključujući i naš život i smrt u Allahovom vlasništvu. Oni koji vjeruju u to da ne posjeduju ništa u pokornosti su Bogu jer njih ništa ovosvjetsko ne posjeduje.

Allahumme inni es’elukel-džennete, Gospodaru naš, skrušeno Te molimo da nas uvedeš u džennet. Svemilostivi Bože, obraduj nas džennetskim ljepotama, vidljivim i skrivenim. Spasi nas džehennemske patnje i dunjalučkih varki i obmana. Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u imanu pretekla i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si zaista dobar i milostiv. Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima onoga dana kada se bude polagao račun.

Amin!

(Preuzeto sa Portala IZ u BiH)

Ovih dana na Igmanu održat će se manifestacija ,,Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2024.” Manifestacija  ima za cilj evocirati uspomene na podvige u borbi protiv agresora od 1992. do 1995. godine.

U petak, 2. augusta, na platou Igmanske džamije bit će pručena Dova za domovinu.

Kada su u ljeto 1993. godine agresori na BiH pokušali osvojtiti jedini slobodni teritorij na domak Sarajeva bosanskohercegovački borci su pokazali nezapamćenu hrabrost, nesebičnost i odlučnost da, bez obzira na žrtve, idu do konačne pobjede. Igman je odbranjen, a odbranom Igmana odbranjeno je Sarajevo i Bosna i Hercegovina!

Za opkoljeno Sarajevo Igman je  predstavljao tračak nade da će  gladni i žedni stanovnici Sarajeva, žene, djeca i starci, koji su bili izloženi danonoćnom granatiranju, dočekati dugo sanjani i očekivani mir i slobodu.

U grmljavini granata i snajperskih metaka, u totalno opkoljenom gradu, Sarajlije su bespomoćno postavljali jedno pitanje:  Zašto preživljavaju kataklizmu kosmičkih razmjera ako nikome zla nisu nanijeli.  Na ovo pitanje nisu dobijali smislen odgovor, niti adekvatnu pomoć i podršku od mnogobrojnih svjetskih međunarodnih organizacija koje promoviraju mir, demokratiju i ljudska prava.

Poštovana braćo,

Igman je podsjećanje na braću i sinove koji su ugradili svoje živote u temelje naše domovine. Zato u ovim danima podsjećanja na igmansku epopeju preispitajmo svoj odnos prema domovini. Bez obzira gdje živjeli i koji posao radili, ne smijemo biti nezainteresirani za sadašnjost i budućnost domovine. I danas se atakuje na njenu teritoriju, napadaju se njene temeljne vrijednosti: cjelovitost i nezavisnost.

Podsjećanjem na odbranu Igmana, ukazujemo na snažnu svijest i nepokolebljivu hrabrost bosanskohercegovačkih boraca koji su položili svoj generacijski ispit. Svaka generacija biva iskušana koliko je spremna žrtvovati za opće dobro  Od svake generacije se traži da pokaže da li je spremna, i to ne samo deklarativno, svojim znanjem, poštenim radom, imecima, pa ako je to neophodno i vlastitim životima odbraniti svoju domovinu.

Kao što nam je bilo potrebno više brigada iz više korpusa da se odbrani Igman, Sarajevo, time i Bosna i Hercegovina, na isti način, danas nam treba da sve na naše individualne razlike i posebnosti, porijeklo i društveni status, ostavimo po strani i da zajednički i jedinstveno učinimo sve što je u našoj moći da ovu našu lijepu domovinu učinimo boljom, sigurnijom i prosperitetnijom.

Draga braćo,

Zabrinuti smo  kada vidimo na kako niskoj razini je duhovnost i moral kod ljudi. Koliko je droge, ubistava, kriminala, ovisnika o kladionicama, porodičnog nasilja, golotinje i razvrata. Veliki grijesi se čine javno i bez srama. Nesigurni smo na našim ulicama. Pitamo se: Otkud ovoliko prijestupnika koji su u sukobu sa zakonom? Šta činimo da naša domovina bude sigurnije i ljepše mjesto za normalan i zdrav život? Crne hronike su pune, jer duhovno smo prazni. Neprijateljima ugađamo i pred njima drhtimo, a jedni druge ponižavamo. Zaboravili smo na dragog Boga, na drugi svijet Ahiret, na Sudnji dan i proživljenje. Kao da ne vjerujemo u džennet u džehennem.  Mnogi, umjesto Stvoritelju i Gospodaru života i smrti, robuju strastima i slijede Iblisa prokletog. Spuštaju se na razinu ispod animalnog ponašanja, kako to i Kur’an kaže:

Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvataju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.( El-E’araf: 179)

Čovjek je krunsko Božije biće. On ima ogroman potencijal pozitivne, ali neiskorištene životne energije.  Ali te pozitivne snage u čovjeku treba nekako probuditi i  pokrenuti. Ne možemo očekivati uspjeh i spas sve dok se ne oslobodimo grijeha koji paraliziraju volju čovjeka i oduzimaju mu snagu za djelovanje.

Draga braćo,

Igman je veliki simbol odbrane i slobode. Zahvaljujući igmanskim borcima koji su visoko podigli bajrak slobode, kao i mnogim drugim znanim i neznanim bosanskim herojima koji su bili neprobojni bedem na borbenim linijama uzduž i porijeko naše domovine, danas uživamo blagodati mira i slobode. Njima najviše dugujemo i za  blagodati države. Koliko ćemo uživati u tim Božijim blagodatima i kako ćemo sačuvati ono što smo skupo i krvlju platili u mnogome ovisi od nas i naše odgovornosti.  Igman je tu da nas podsjeti da slobodu i mir niko ne dobija kao poklon. Naša borba za slobodnu državu svakim danom se potvrđuje i nastavlja u našim državnim institucijama, na radmim mjestima, u školama i univerzitetima. Svaki grad, selo, mahala i ulica, svaki kutak u ovoj našoj lijepoj domovini u kojem izgradimo građansku svijest o odgovornosti i poštenom radu su čvrsti bedemi odbrane domovine. Domovina se ne brani velikim riječima i parolama, već upornim i čestitim radom i dobrim djelima!

Molimo Svemilosnog Allaha, džellešanuhu, da nam pomogne da sačuvamo našu domovinu i mir u njoj. Bože Svemilosni, pomozi nas protiv nasilnika, jer Ti, zasta, ne voliš silnike i zlikovce. Bože obraduj džennetskim nagradama naše bosanske šehide, pruži zaštitu i pomoć nemoćnim i obespravljenim. Pomozi nam da našu djecu u pokornosti Tebi odgojimo.

Samo se na Tebe oslanjamo i od Tebe pomoć tražimo. Ti si Jedini zaštitinik i pomogać vjernicima.

(Preuzeto sa Portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)

Allah Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi poručuje:

,,Ono što žele – vjernici će postići. To su oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 1–11)

Život na ovom svijetu je samo prolazni užitak, a Ahiret je kuća vječnosti.

Između djela i njihovih posljedica postoji neraskidiva veza: budućnost dobročintelja je svjetla, makar njegova sadašnjost bila tegobna, a budućnost zločinitelja je tmurna, makar njegova sadašnjost izgledala blistava. Ljudi su, obično, vezani za sadašnji trenutak i sve njihove brige su usmjerene na njega, a to je upravo barijera prema istini i zamka u koju se hvataju lahkomisleni i nemarni. ,, Pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.“ (Lukman,33)

U Allahovoj knjizi postoji sura koja se zove “El-Felah”, a u mushafima poznata kao sura “El-Mu’minun”, koja ljudske ambicije i stremljenja usmjerava prema Ahiretu, ulijeva nadu vjernicima u sigurnu i lijepu budućnost, a nevjernicima nagovještava bolnu patnju.

Allah, dželle šanuhu, počinje i završava ovu suru spominjanjem uspjeha. Na početku sure, kaže: “Kad eflehal-mu’minun” – ono što žele vjernici će postići, uspjet će, spasit će se vjernici, a na kraju: “Innehu la juflihul-kafirum” – nevjernici ono što žele neće postići, neće uspjeti i neće se spasiti. Svojstva spašenih, spomenuta u navedenim ajetima, predstavljaju spoj čvrstog ubjeđenja i vjerovanja, moralnih vrlina, izvršavanja propisanih ibadeta i međuljudskih odnosa. Onaj ko se bude okitio ovim svojstvima, obećan mu je spas: “koji će Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 10-11)

Draga braćo,

“Ono što žele – vjernici će postići.“ Danas je ovu radosnu kur’ansku poruku vjernicima potrebno često isticati jer svuda oko nas buja pesimizam i osjećaj bespomoćnosti spram zla. Pojedincu mogu pred očima lebdjeti kojekakvi ciljevi, nakane i izgledi iz kojih crpi imotive za velike napore: za studiranje, ženidbu, podizanje doma i porodice.

Ali ako onom neosobnom oko njega, samom vremenu, u biti nedostaju nade i izgledi, ako mu se njegov napor pokaže kao nešto beznadno, bezizgledno i bespomoćno, i ako mu se na pitanje postavljeno svjesno ili nesvjesno, svejedno na koji način, o nekom krajnjem, više nego osobnom, apsolutnom smislu svih napora i sve aktivnosti, odgovori pustom šutnjom, onda će takvo stanje stvari gotovo neizostavno paralizirati upravo poštenog čovjeka, a taj se učinak preko duše i morala može protegnuti i na fizičku i organsku stranu pojedinca.

Put spasa koji je spomenut u suri El-Mu’minun olakšat će nam dova dova: “Kad su neki robovi Moji govorili: ‘Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!’” To je dova skrušenog srca, poniznog jezika i plačnog oka da nas Allah uputi putem “muflihuna” – spašenih i da nas učvrsti u islamu do susreta sa Njim. Rekao je Huzejfe, radijallahu anhu: “Doći će vrijeme kada se niko od ljudi neće moći spasiti, osim onaj ko Allahu upućuje dovu poput utopljenika.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu: “O Ti Koji okrećeš srca, učvrsti moje srce na Tvojoj vjeri.”

Dova je posebno potrebna u današnjem vremenu kojeg odlikuju smutnje i prevrtljivost.

Allahu moj, učini nas od Tvojih spašenih i dobrih robova koji se ničega neće bojati i ni za čim neće tugovati. Allah podario meni i vama blagoslov u Časnom Kur’anu i uputio nas na Pravi put. Rekoh ovo i od Allaha tražim oprost za sebe i vas.

(Preuzeto sa portala IZ u BiH)

Draga braćo i poštovane sestre!

Sutra je 20. juli, simbol stradanja muslimana Bosanske krajine, u gradovima i mjestima doline Sane.

Od Biljana, preko Prijedora, Kozarca pa sve do Bosanskog Novog, svaki dan u ovom mjesecu 1992. godine vršeno je ubijanje, protjerivanje i uništavanje nesrpskog stanovništva. Bošnjaci Prijedora pripremali su se tih dana za žetvu rodne pšenice po prijedorskim poljima, a kao većinski narod, u ovom dijelu Bosne i Hercegovine živjeli su u skladnim međukomšijskim odnosima. Prema njihovom svjedočenju, često su prema nemuslimanima bili čak i bolji nego prema svojim komšijama muslimanima. Zajedno su obilježavali praznike, družili se i bili prijatelji, sve do tog tragičnog jula 1992. godine. Naivno su vjerovali da će biti pošteđeni i spašeni ako nikom ništa loše nisu učinili. Svi zločini koji su izvršeni nad njima bili su učinjeni od onih koje su najbolje poznavali. Teško je naći grad u kojem je na jednom mjestu vršeno izdvajanje i obilježavanje stanovništva, kao što je to učinjeno sa nesrpskim stanovništvom u Prijedoru koje je obilježeno bijelim trakama. Ubijani su Bošnjaci na kućnim pragovima, transportirani u veliki broj zloglasnih logora i na kraju zatrpavani u najveću masovnu grobnicu poslije Drugog svjetskog rata – u Tomašicu.

Oni koji su planirali, a zatim realizirali genocid nad Bošnjacima bili su svjesni da to nije samo zločin s ciljem uništenja jedne skupine i jednog naroda u jednom vremenu. Znali su da će to ostaviti teške posljedice na sve preživjele, pa i na cijelu zajednicu. Izdvajanjem muškaraca i njihovim svirepim ubijanjem, zatim silovanjem i zlostavljanjem žena nanijeli su težak gubitak i bol ne samo njima nego i njihovim najbližima, a u konačnici i cijelom bošnjačkom narodu.

Kur’an nas uči da je faraon ubijao sinove Benu Israila a ostavljao žensku djecu. Cilj Faraona bio je da uništi potomstvo Izraelćana tako što su ostavljana samo ženska djeca, a sva muška pa i ona tek rođena djeca su ubijena. U takvom stanju žene nisu mogle opstati same i ne bi se nastavilo potomstvo naroda Israilovog. Drugi cilj faraona bio je – fizičko, emocionalno i duhovno slamanje žene. Poseban je bol majke koja je s mukom i nadom nosi svoje dijete u trudnoći da bi nakon rođenja dijete bilo ubijeno.

Između tog faraonskog genocida i genocida devedesetih godina gotovo da nema razlike. Ubijanje golorukih muškaraca i dječaka diljem Bosne i Hercegovine bio je samo početak stvarne namjere. Cilj je bio jasan – da se više ne rađaju muslimanska djeca, a oni koji ostanu živi će cijeli svoj život nositi teret sjećanja i bit će traumatizirani jer će više puta biti emocionalno ubijani.

Konstantno vršenje strašnih zločina od 1992. godine u Prijedoru do 1995. u Srebrenici govori nam da genocidne namjere neprijatelja nisu jenjavale, već suprotno, one su se pojačavale. Zašto bismo danas vjerovali da se nešto promijenilo!? Zločinci su uvijek isti u svojim zločinačkim namjerama, a uz to nastoje sebe i sve druge obmanuti da nikakvo zlo nije počinjeno. Međutim, od toga je teže i opasnije kada pripadnici naroda od kojih potječu zločinci nastoje skrivati i negirati očiti zločin. Mnogi među njima još su živi i znaju nešto o kolektivnim grobnicama i mjestima stratišta naše braće i sestara, ali ne žele to obznaniti. Svojom šutnjom ne dozvoljavaju da se ekshumiraju mrtva tijela i da se srca i duše njihovih najbližih smire. A najviše ih u tome podstiču oni koji javno i brutalno negiraju da je počinjen genocid.

Osim što je mjesec juli simbol stradanja Bošnjaka, on je ove godine i početak 1446. godine po Hidžri.

Naš narod je, nažalost, najbolje razumio Hidžru u vremenu svog kolektivnog stradanja. Sve poruke Hidžre su usmjerene da se blagovremeno pripremimo za moguće izazove i opasnosti. Kao i svaka hidžretska godina, i ova nas podsjeća na dvije dimenzije Hidžre – historijsku i duhovnu. Ispravno razumijevanje Hidžre muslimane usmjerava kroz stoljeća: daje nam smjernice kako i na koji način razumjeti svoj dom i svoju domovinu. Poslanik, a.s., je rekao da nakon oslobođenja Mekke nema hidžre već slijedi borba i namjera da se sačuvaju najvažnije vrijednosti svakog čovjeka, univerzalne vrijednosti, a to su: njegov život, vjera, čast, imetak i razum. I da ništa drugo nismo uzimali iz Kur’ana osim ajete koji nam govore o Hidžri, znali bismo kako sačuvati te vrijednosti.

Allah, dž.š., kaže:

إِلاَّ تَنصُرُوهُ فَقَدْ نَصَرَهُ اللّهُ

„Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah.“ (Et-Tevbe, 40)

Ove riječi nas usmjeravaju da i kada budemo ostavljeni od drugih da je s nama Allah, koji je najbolji Pomagač.

U 214. ajetu sure El-Bekare stoji: „Allahova pomoć je blizu.“

Ova pomoć rezervirana je za one koji je zaslužuju, a nju zaslužuju oni koji su izdržljivi i strpljivi u nevoljama, koji su uvjereni da pomoć dolazi samo od Allaha i to onda kada Allah hoće. Biti svjestan ovih riječi daje nam snagu da se ne osvrćemo i ne gledamo uvijek ni prema Istoku ni prema Zapadu, pitajući se kada će pomoć stići, već da sami učinimo napor, da predstavimo istinu istinom, a suzbijemo negiranje i laž. Drugi često neće pomoći iako im je istina potpuno jasna.

Jednu majku Bošnjakinju koja je ostala bez muža i tri sina, koje su zločinci odveli i svirepo ubili, pitali su zašto se vratila svojoj kući, a ona je odgovorila: „Da gledam zemlju po kojoj su moja djeca hodila“. Naša zemlja je emanet svih nas i naša je obaveza da se vratimo zemlji i mjestima na kojima su naša braća i sestre živjeli, prenoseći istinu budućim generacijama o svemu onome što se u njoj dešavalo. To što nikada na ovom svijetu nećemo saznati cijelu istinu, ne smije nas obeshrabriti da se za istinu borimo i da o njoj stalno govorimo. Zato nam ostaje onaj svijet kada će se otvoriti knjiga istine i gdje će svakom biti kazano:

„Čitaj svoju knjigu, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati.“ (El-Isrā, 14)

Svako će od nas čitati knjigu svojih djela, i mi i oni. U toj knjizi je zapisano ko je ubio majci tri sina i njenog muža, ali u toj knjizi će biti zapisano i ono što mi, ali i cijeli svijet, danas činimo da se istina o genocidu u našoj domovini ne zaboravi. Jer, zamagljivanjem i zaboravljanjem istine o genocidu u Bosni, današnji svijet se iznova susreće sa velikim izazovima i krizama kakva je, nažalost, ona u Gazi.

Draga braćo, sutra 20. jula na musalli budućeg Memorijalnog centra u Kamičanima kod Kozarca klanjat ćemo dženazu četverici naših šehida. Pozivam vas da ih dženazom i dovom ispratimo sa ovog svijeta, te da svojim dolaskom iskažemo podršku i pružimo utjehu njihovim porodicama.

Molim Allaha Svevišnjeg da svim ubijenim Bošnjacima i Bošnjakinjama podari Svoju milost, a mi da ih se sjećamo do Sudnjega dana!

 Poštovana braćo i sestre!

Danas je 6. muharrem 1446. H. godine. U utorak je Jevmu ašura. Jučer je bila 29. godišnjica Genocida u Srebrenici.

Zato ćemo se u današnjoj hutbu osvrnuti na najvažnije poruke ova tri planetarno važna događaja.

Uzvišeni Kur`an na nekoliko mjesta govori o hidžri, odnosno, preseljenju Muhameda, a.s., i njegovih ashaba iz Mekke u Medinu.

 U 74. ajetu sure El-Enfal stoji:

„Oni koji vjeruju, koji se isele iz svojih domova i bore na Božijem putu, te oni koji pružaju pomoć i utočište – oni su istinski vjernici, koje čeka oprost i velikodušna opskrba.“

A u 100. ajetu sure Et-Tevbe Allah, dž.š., kaže:

„Kad su u pitanju oni koji su prednjačili i među muhadžirima i među ensarijama, kao i oni koji ih slijede u dobročinstvu, njima je Bog zadovoljan, a i oni su Njime zadovoljni, i On je za njih pripremio Bašče podno kojih teku rijeke, u kojima će vječno ostati. To je ona velika pobjeda.“

O hidžri govori i centralni hadis Muhameda, a.s, u svim zbirkama hadisa:

 „Zaista se djela cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Onaj čija hidžra bude radi Allaha i Poslanika, ta hidžra je u ime Allaha i Poslanika. A onaj čija hidžra bude radi ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi žene kojom se želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio!“

Zato se hidžri uvijek moramo vraćati. Stalno moramo ponavljati pitanje da li smo svjesni njene poruke. Da li je kod nas veća potreba za promjenom na dobro ili, ne daj Bože, na zlo? I sve dok je želja za transformacijom u dobro snažnija, to smo sigurniji da idemo pravim putem.

A kad je u pitanju Dan ašure (Jevmu ašura), podsjećamo na 36. ajet sure Et-Tevbe u kojem se govori o univerzalnoj poruci stvaranja, odnosno rasporedu vremena:

„Kako je to Bog propisao onda kad je nebesa i Zemlju stvorio, računanje vremena kod Boga temelji se na dvanaest mjeseci, od kojih su četiri sveta. To je ona prava i vjerodostojna vjera, i zato nemojte u njima nad sobom nasilje činiti, ali se protiv višebožaca svugdje i bez prestanka borite, kao što se oni protiv vas svugdje i bez prestanka bore, i znajte da je Bog s onima koji se čuvaju“.

Pored četiri sveta mjeseca, ramazana i još nekoliko drugih datuma u hidžretskoj godini, Dan Ašure svakako zauzima veoma značajno mjesto. Deseti dan mjeseca muharrema, kad nastupa ovaj dan, veže se za gotovo sve poslanike u svim vremenima. Kur`an časni, kao i drugi relevantni izvori govore o Musa, Nuhu, Junusu, Ademu, Jusufu, Isa, Ibrahimu, Jakubu, Ejjubu, Sulejmanu, alejhim selam.

Svima je zajednička stalna dova i nepokolebljivo pouzdanje u Gospodara svjetova u susretu sa svim izazovima na ovom svijetu.

Zbog važnosti svih ovih događaja, a radi naših izazova, na dan ašure sunnet je postiti. Lijepo je postiti i dan prije ili poslije ašure.

Treba ovdje podsjetiti i na prelijepu tradiciju pripremanja jela ašure, koja je odavnina prisutna u našim krajevima, a koja evocira uspomenu na Nuha, a.s., i njegovo pripremanje za ukrcavanje na lađu spasa.

Konačno, treći događaj, kojem smo svjedočili jučer u Srebrenici, treba da nas uvijek iznova podsjeća da ne smijemo zaboraviti to što se prije tridesetak godina desilo našem narodu i državi. Ne smijemo to zaboraviti zbog onih koji su bili žrtve genocida, ali i radi nas da se i nama ne bi ponovo desio genocid.

Ove godine dodatna obaveza nam je ukazati na značaj izlaska na lokalne izbore u BiH u oktobru. Ostalo je još malo vremena za prijavu za glasanje i to bismo morali što prije uraditi.

Za Srebrenicu je to posebno važno, jer je po svemu sudeći ovo je posljednja prilika da se za načelnika Srebrenice izabere neko ko neće negirati genocid u ovom gradu.

Dragi Bože, uputi na nas i čuvaj na pravom putu. Čuvaj nam našu lijepu domovinu.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!

Idriz-ef. Karaman,

Malmö, 12. juli 2024.

Poštovana braćo i sestre,

Vrijeme je godišnjih odmora i zato ćemo u današnjoj hutbi govoriti o pogledu islama spram vremena kao Božije blagodati i potrebi njegova adekvatnog korištenja.
U tom smislu, trebali bi na umu imati nekoliko činjenica.
Prije svega, vrijeme koje nam je Gospodar svjetova dao na raspolaganje, nužno je razumijevati kao povjerenje koje On, kao Sveznajući Gospodar svega, ima u nas. Pa, blago li se onome ko povjereno ne iznevjeri, ko svome Gospodaru svojim životnim postupcima dokaže svoju istinsku vrijednost, ko blagodatima ovoga prolaznog vremena zasluži vječne vrijednosti budućega svijeta.
Sve navedeno moguće je postići „ispravnim vjerovanjem u Allaha, dž. š., popraćenim činjenjem dobra, ustrajavanjem na istini i spremnosti podnošenja životnih poteškoća“, kako to Allah, dž.š., kaže u suri El-Asr.
A u 16. ajetu sure Kaf stoji:
“Mi smo stvorili čovjeka i znamo šta sve njegova duša došaptava, i Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice.”
Uzimajući u obzir tu nepredvidivu tanku nit koja nas dijeli od budućeg svijeta, morali bismo stalno razmišljati kako da što bolje i kvalitetnije upotrijebimo svaki trenutak našeg života.
U tom pogledu veoma je bitno da imamo na umu da se naša svakodnevica uglavnom sastoji od tri vrste vremena: radnog, slobodnog i vremena za ljudske potrebe.
Prema našem, islamskom učenju ispravno iskorišteno vrijeme nije samo ono koje provedemo izvršavajući ibadete u užem smislu, već i vrijeme koje provedemo radeći svakodnevne poslove kojima osiguravamo egzistenciju sebi i svojoj porodici.
O navedenom nam posebno lijepo govori predaja u kojoj Muhammed, a. s., za čovjeka koji privređuje za svoju porodicu kaže:
“Ako je izišao da bi zaradio za svoju malehnu djecu – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za svoje stare roditelje – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za sebe, da ne traži od drugog – on je na Allahovu putu”
Također, vrijeme koje provedemo izvršavajući ljudske potrebe, to jest odmarajući se, spavajući, jedući i pijući, isto tako se ubraja u ispravno iskorišteno vrijeme, jer se njime udovoljava pravima našeg tijela. Svakako, pod uvjetom da u bilo čemu od navedenog ne pretjerujemo, te da nas to ne udaljava od pokornosti Uzvišenom Allahu.
Na kraju, ostaje nam slobodno vrijeme. O njemu vjernik treba najviše povesti računa. U njemu se kriju najopasnije zamke u koje se može veoma lahko upasti. Rekli bismo da nam upravo ono predstavlja najznačajniji izazov i da ćemo za njega najteže položiti račun na Sudnjem danu, jer u njemu ponajbolje dokazujemo koliko nam je stalo do dobrih, odnosno, loših djela.
U 46. ajetu sure Fussilet Allah, dž.š., veli:
“Ko čini dobro, u svoju ga korist čini, a ko zlo čini, na svoju ga je štetu učinio, jer tvoj Gospodar nije nepravedan prema Svojim robovima.”
A u 45. ajetu sure El-Muddessir Gospodar svjetova nas upozorava na posljedice neprimjerene upotrebe vremena opisujući stanovnike najdubljih džehenemskih provalija kao one koji će na budućem svijetu priznati da ih je u navedeno stanje dovelo i to što su “besposličili s onima koji su besposličili”.

Pored već rečenoga, da bismo kao vjernici na odgovarajući način spoznali stvarnost dunjalučkoga vremena, te da bi se, na kraju, potrudili da ga što bolje iskoristimo, moramo biti u potpunosti svjesni da ono bespovratno teče, kako je to lijepo opisao čuveni Hasan el-Basri u sljedećim riječima: “Zbilja, vrijeme svako jutro poziva čovjeka: ‘O čovječe, iskoristi me, jer ja ti se, tako mi Allaha, nikad neću vratiti!’”
Ako o tome povedemo računa, nećemo sebe dovesti u situaciju na koju nas upozoravaju 99. i 100. ajet sure El- Mu`minun:
“Tek kad nekom od njih dođe smrt, on rekne: Gospodaru moj, povratite me, kako bih radio dobro u onom svijetu što sam ga napustio! Ma kakvi, to on samo priča! Iza njih nalazit će se berzeh sve do dana kada će biti oživljeni.”

Ovu hutbu završavamo dovom dragom Bogu da budemo od onih koji će blagodati vremena iskoristiti u svoju korist, a ne na svoju štetu i da vrijeme na ovome svijetu bude svjedokom naše pokornosti Allahu, dž. š., i Njegovu poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.

Amin ja Rabbe-l-alemin!

Idriz-ef. Karaman, Malmö, 28. juni 2024.

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 21. juni, odnosno, 15. zu-l-hidždže. U Švedskoj je ovaj dan posebno omiljen. Svi ga poznajemo kao „midsommarafton“.
Ovih dana će veliki broj nas krenuti na godišnji odmor. Zato smo današnju hutbu posvetili govoru o značaju pravilnog korištenja odmora.
S obzirom da odlazak na odmor najčešće znači putovanje na određene destinacije, podsjećamo na 20. ajet sure El-Ankebut u kojem Gospodar svjetova kaže:
„Reci: Putujte Zemljom i gledajte kako je prvotno stvorio! Bog će potom zasnovati onosvjetsko pokoljenje. Doista je Bog kadar sve učiniti.“
Dakle, Allah, dž.š, na nam naređuje da putujemo. Ako izvršenje Božije naredbe razumijemo kao ibadet, mi smo, zapravo, na putovanju u ibadetu. Da bismo upotpunili taj ibadet, kao i za svaki drugi, trebamo se pravilno pripremiti. Prije toga potrebno je donijeti odluku gdje putovati. U tom smislu, toplo preporučujemo da putujete u domovinu.
Nama starijima, koji smo se rodili u Bosni i Hercegovini, možda i ne treba ta preporuka. Mi svakako putujemo u svoja rodna mjesta. Pa, ipak, preporučujemo da se, pored svojih rodnih mjesta, posjeti i što veći broj drugih prelijepih mjesta u našoj domovini. Malo je država u svijetu koje se mogu pohvaliti tako lijepim rijekama, jezerima, planinama, pa i morem.
Pored prirodnih ljepota, tu su brojne kulturno-historijske znamenitosti. Gotovo svaki naš grad je historijski muzej na otvorenom.
Nedavna agresija na našu domovinu, također, nam je ostavila brojana znamenita mjesta za posjetiti. To nam je čak i obaveza. Posebnu obavezu imamo prema memorijalnim centrima širom naše zemlje. Naravno, centralno mjesto tu zauzimaju Srebrenica i Kozarac i zajedničke dženaze 11. i 20. jula.

Konačno, zašto ne reći, u domovini je još uvijek puno jeftiniji boravak nego na drugim destinacijama. Novac koji potrošimo ostaje našoj domovini. Direktna je to investicija u domaću privredu i ekonomiju od čije stabilnosti ovise radna mjesta i opstanak preduzeća i kompanija.
Pružimo priliku našim privrednicima i domaćim kompanijama da pokažu svoja umijeća u pružanju usluga, a sebi omogućimo kreativan i zasluženi odmor.
Braćo i sestre!

Dozvolite da na kraju spomenemo i još jednu važnu temu kad je naša domovina u pitanju. Kao što znate, ove godine se održavaju lokalni izbori. S obzirom da je u toku registarcija za ove izbore, potrebno je da to na vrijeme uradimo. Prije toga treba provjeriti bh. dokumente, jer je to uvjet za registraciju. Ima čak vremena i za one koji nemaju dokumente da ih pribave.
Napominjemo da su ovogodišnji izbori posebno važni za grad Srebrenicu. Bolji poznavaoci prilika u našoj domovini smataraju da je je ovo posljednja šansa da Srebrenica dobije Bošnjaka za načelnika i bošnjačku većinu u općinskom vijeću.
Zato apeliramo na sve one koji imaju mogućnost da se registriraju upravo u ovoj općini da to obavezno urade, jer pobjede u Srebrenici nema bez dijaspore.

Hutbu završavamo dovom da nam dragi Bog sačuva domovinu.
Da u njoj nikome ne bude tijesno.
Da Bošnjaci više nikad ne dožive bilo koje poniženje.
Konačno, da Srebrenica dobije načelnika koji neće negirati genocid.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!

Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 21. juni 2024.